Građevinci iz Nikšića zarobljeni u Rusiji: Prevario nas poslodavac

Grupa građevinskih radnika, uglavnom iz Nikšića, koja je u decembru otišla za Rusiju tvrdi da je prevarena od strane poslodavca i da ne mogu da se vrate za Crnu Goru jer nemaju novac da kupe avionsku kartu. Oni su „Vijestima“ u telefonskom razgovoru kazali da se nalaze u jako teškoj zdravstvenoj situaciji, da su dvojica u bolnici i da nemaju kome da se obrate za pomoć, a da im je zdravlje sve gore.

„Molim vas da javite kome treba da javite, da se spašavaju ovi mladi ljudi. Odavde ne znamo ni na koju stranu puta da izađemo. Da imamo novca kupili bismo avionske karte i vratili se za Crnu Goru i niko ne bi znao za ove muke kroz koje prolazimo“, kazao je, u ime njih 20, Radovan Cakić.

Građevinski radnici, nezadovoljni uslovima, kažu da nemaju novca da kupe avionsku kartu

Dvije grupe radnika, ukupno njih 20, otišli su za Rusiju da rade, kako su kazali, preko Nikšićanina Darka Vilotijevića koji tamo radi godinama. Prva grupa je otišla 19. decembra, a druga desetak dana kasnije, 28. Grupu čini 16 Nikšićana, trojica Danilovgrađana i jedan radnik iz Srbije.

„Darko nam je obećao dobru platu, dobar posao, dobre uslove za rad i odmor. Dogovorili smo se da radimo 12 sati dnevno, a nekada i više da bismo što više zaradili. U Moskvi smo radili 17 dana na Žukovskom rejonu, u Podmoskovlju. Radili smo preko firme ’Alijans’ iz Ufe, koju vodi Rezida Rimovna i njena kćerka Linara. Htjeli su da nas smjeste u kontejnere. Poslije su jednoj grupi dali stan, a drugu smjestili u neku straćaru. Kasnije su nam kupili madrace i spavali smo na podu. Da ne pričam o kakvoj higijeni i hrani se radilo“, kazao je Cakić.

Kada su vidjeli u kakvim uslovima borave njih sedmorica su odlučila da se vrate za Nikšić.

„Tražili smo da nam daju avionske karte. Rekli su nam da će sve biti u redu samo da stignemo do Ufe, da će nam tamo dati zarađenu platu i avionsku kartu za nazad. Pravo da vam kažemo nijesmo ni znali gdje je ta Ufa. To je skoro 1.500 kilometara od Moskve, oblast Baškortostan, u Ruskoj Federaciji. Tada su nam podijeli po 500 rubalja (nešto preko deset eura) i rekli da će nam ostatak novca dati kada dođemo u Ufu”, kaže Cakić.

U tom gradu su, kako on tvrdi, nakon 30 sati vožnje, stigli 23. januara jedan sat iza ponoći.

“Uslovi su još gori nego u Moskvi. Prevareni smo i izigrani i čekamo šta će biti sa nama. Obratili smo se preko jednog prijatelja našoj ambasadi, ali još niko nije reagovao“, rekao je Cakić juče popodne.

Najmlađi radnik koji se nalazi u Ufi ima 18, a najstariji 55 godina.

Vilotijevići: Ako je tako, zašto braća nekih od njih žele tamo

„Potpisali su ugovor na šest mjeseci. Mogu ranije da prekinu ugovor, ali onda su u obavezi da plate avionsku kartu, kao i hranu i smještaj. Oni se mogu vratiti, niko im to ne brani, ali moraju da podmire račune“

Porodica Darka Vilotijevića, koja živi u Nikšiću, bila je iznenađena tvrdnjama radnika. Darko, njegov mlađi brat i otac nalaze se u Ufi i, kako rekoše ukućani, dijele sudbinu svih radnika. Porodica Vilotijević je kazala da je prva grupa radnika koja je otišla 19. decembra radila 15 dana i da su za urađeni posao dobili u prosjeku oko 40.000 rubalja. Druga grupa je insistrala da što prije ode, iako im je predočeno da idu praznici i da će spavati, za početak, u kontejnerima.

„Potpisali su ugovor na šest mjeseci. Mogu ranije da prekinu ugovor, ali onda su u obavezi da plate avionsku kartu, kao i hranu i smještaj. Oni se mogu vratiti, niko im to ne brani, ali moraju da podmire račune“, kazao je član uže porodice Vilotijević „Vijestima“.

Umjesto dva dogovorena obroka, tvrdi porodica, dobijaju tri, a kada su došli Darko im je dao po stotinu eura, iako to nije bila njegova obaveza, da bi imali za cigarete. Koliko su dobro radili, tvrde u porodici, govori činjenica da je investitor odbio da plati zbog nekvalitetno urađenog posla.

„Sa njima su i naši članovi porodice, žive u istim uslovima, jedu istu hranu. Prema zakonu Rusije ne smiju da rade ako je temperatura ispod minus 25 stepeni. Tačno je da su se dva radnika razboljela, ali to im se moglo dogoditi i ovdje. Ako im je tamo toliko loše zašto braća pojedinih radnika zovu i traže da idu za Rusiju“, pitaju se Vilotijevići.

( Svetlana Mandić )