Virdžinija Vulf se nije mirila sa zadatim ulogama
Bila je jedna od najintrigantnijih spisateljica. Interesovanje za njeno djelo je sve veće
Nesumnjivo je bila jedna od najintrigantnijih modernih spisateljica. Iz godine u godinu, interesovanje za njeno djelo je sve veće.
Na tom tragu može se čitati i biografija Virdžinije Vulf, sa potpisom britanske istoričarke kulture Aleksandre Heris, koja trenutno predaje na Univerzitetu u Liverpulu, a koja započinje odlomkom iz autobiografskog eseja “A Sketch of the Past” datiranim dvije godine pred autorkinu smrt: “Ko sam bila tada? Adelina Virdžinija Stiven, druga kći Leslija i Džulije Stiven, rođena dvadeset i petog januara 1882. godine, potekla od golemog mnoštva ljudi, nekih slavnih, nekih nepoznatih; rođena u velikoj porodici, dijete ne bogatih, već dobrostojećih roditelja, rođena u brbljavom svijetu, svijetu pisanja pisama, druženja i rječitosti kasnog devetnaestog stoljeća.”
Zagrebačka kritičarka Adriana Piteša u prikazu hrvatskog izdanja ove knjige kaže da - knjiga ispunjava svoju osnovnu funkciju: dok je čitate poželite se vratiti tekstovima velike književnice.
Obimom nevelika biografija, pisana pristupačnim stilom, ne otkriva ništa senzacionalno. U njoj se vjerno slijedi hronologija života, analiziraju djela i traže njihovi “okidači”, ali se u potrazi za tim momentima pazi da ne uđe u traganje za jednom traumom ili opsesijom, što se ovoj autorki tokom sedam decenija od smrti često događalo.
Izuzetnu literanu vještinu i doprinos svjetskoj književnosti niko pri tome nije osporavao, ali se Virdžiniju Vulf prečesto u skladu s agendom pojedinih škola nadovezivalo: luda genijalka, na propast osuđena žrtva zlostavljanja u djetinjstvu, krhka žena čija su djela bila proizvod oštećenog uma.
“Politizirana, feminizirana, romantizirana, seksualizirana, optuživana, branjena - Virdžinijom Vulf posthumno se mahalo za protivrječne ciljeve”, piše Heris. Uostalom, kako odolijeti upisivanju: Vulf je imala psihičkih problema, bila je žrtva seksualnog zlostavljanja, život je okončala samoubistvom, nije bila sklona konvencijama kako u ljubavi tako i u svakodnevnom životu.
Aleksandra Heris u svojoj potrazi za tragovima biografije u prozi autorice “Talasa”, “Orlanda”, “Gospođe Delovej”, ne skriva te detalje, ali ne traga samo za traumom. Njena Virdžinija je i tvrdoglava, uporna žena koja se nije mirila s unaprijed dodijeljenim ulogama, ali i sebična, povremeno okrutna prema onima koja je najviše voljela, ljubomorna na uspjeh drugih. Ona je žena, nastavlja Heris, udana za Jevrejina sklona impulsivnom antisemitizmu. Ali, prije svega ova je knjiga priča o formiranju velike spisateljice, nastala na pomnom iščitavanju opusa i drugih dostupnih izvora.
Aleksandra Heris otvoreno priznaje da je njena biografija rađena i dijelom kako bi se distancirala od popularnih biografskih interpretacija, te da prilično duguje kapitalnoj biografiji Virdžinije Vulf iz pera Hermione Li. Ta obimna biografija (englesko izdanje ima 944 stranica), ustvrdit će na početku Heris, “pokazala joj je sve što je književnost kadra učiniti i usmjerila me na studije engleske književnosti”.
( Vijesti online )