Pitanje koje traži ozbiljan dijalog

Problem sa kojim se suočava Crna Gora, kada se govori o njenom odnosu prema NATO-u je veoma kompleksan. Najednostavnije razmišljaju oni koji su bezuslovno za ulazak CG u NATO i oni koji su izričito protiv toga. Ali postoje razni problemi kada se opredjeljujemo za ovo pitanje. Dva su najupečatljivija.

Naime, mnogi građani Crne Gore nose tešku traumu od NATO bombardovanja. Neprihvatljivog, nepotrebnog, a nikada nije došlo do izvinjenja ili makar blagog priznavanja krivice zbog ovog čina. Drugi problem je više praktične prirode - sve postkomunističke države su prije ulaska u EU prihvatile članstvo u NATO-u. (Cinici bi mogli postaviti pitanje - da li je Crna Gora postokomunističko društvo?). Naravno neću govoriti o dubljim problemima - bezbjednosni razlozi, povećanje demokratskih kapaciteta države, sigurnost stranih ulaganja, real politika, geopolitika, pitanje neutralnosti, itd.

Jako je zanimljivo pratiti kampanju za ulazak u NATO, naročito u malim mjestima. Scenario je tipično provincijski, sa majstorskom rukom kao nekada kadrova objedinjavajućeg SSRN-a (ko se još sjeća ove asocijacije). Stručna pomoć iz neke, nedavno primljene, države u NATO, ekspert, obično iz Srbije (to nosi veliku težinu) i lokalna elita. Naročito je zanimljiva publika. Jedno odjeljenje lokalne gimnazije (radi masovnosti), službenici lokalne uprave, njihovi šefovi kao kerberi da se slučajno ne desi nešto nepredviđeno. A nepredviđeno je da neko ima argumentaciju protiv ulaska u NATO. To je obično neki zalutali pojedinac iz opozicionih struktura. A i on stidljivo saopštava svoje protivljenje.

Tu je ekspert iz Srbije koji ga sasijeca u korijenu. Ratnom retorikom. Sve sijeva. Sala oduševljena. Kad on iz Srbije nama dilema oko NATO-a, što ima da cmizdri tu neko iz Crne Gore. A onda se uključije hor. Mladi sa unaprijed pripremljenim referatima. NATO nema alternativu. Sve su ale okolo. Moramo biti dio struktura koje će nas braniti. Atmosfera opsadnog stanja. Ultimu ima stari komunista koji je preko noći postao zapadnjak. Čitavog života je brifovao ovaj nesrećni narod o trulom Zapadu, o svim zlima koje dolaze otuda, o svijetlom Istoku i sovjetskoj zori. Zaključuje - imali su pravo što su nas bombardovali, samo je toga bilo malo. Vidi se da u njemu još nije usahla ona borbena energija, kojoj je krv obična tekućina.

Ima se utisak da bi i Andersu fon Rasmunsenu ova atmosfera pokazala potpuno drugačiju sliku od prihvatanja. Ovo je foliranje. Politička potreba da se bude onamo gdje je dio vladajućih struktura. Može se malo i profitirati. Neka apanaža. Kako sve to zvuči poltronski i neiskreno. Kako je ta kampanja vođena sa unaprijed zadatim zaključcima. Vjerujem da i u najvažnijim zemljama NATO-a ima više kritičkih tonova o ovom savezu nego u nekom crnogorskom gradiću. Sve liči na podršku onim čuvenim Brozovim pismima. Ista atmosfera, dosta istih aktera, odsustvo dijaloga, banalizacija velikog problema.

A kompleksnost samog ugovora o osnivanju NATO-a je sadržana u njegovom članu 2 - političkom i članu 5 - vojnom. Dobri poznavaoci NATO-a kažu da je to majstorski napisan ugovor (prof. dr Lidija Čehulić iz Zagreba). Svi potenciraju ono što proističe iz vojnog dijela. Valjda ih je neko brifovao da smo ratnički narod, pa nam ta retorika više odgovara. Na pitanje jednog iz publike što se malo ne govori i o drugim aspektima NATO-a, kao što su politika, uzajamna pomoć, solidarnost u prirodnim katastrofama, kulturna saradnja itd, ekspert iz Srbije kao iz topa odgovara - Nećete valjda da vam NATO režira pozorišne predstave. A neko duhovit iz sale mu dobacuje - Pozorišne predstave počinju obično u osam uveče. Da je NATO svoju predstavu počeo u to vrijeme u Murinu, djeca bi bila u svojim domovima i ne bi svoju igru okončala pod paljbom projektila nevidljivih aviona.

Crna Gora u NATO-u zahtijeva ozbiljan dijalog. Moraju ga osmisliti ozbiljni ljudi. Bez predrasuda i predubjeđenja. Ishod dijaloga ne smije unijeti u crnogorsko društvo još jednu nepremostivu podjelu na one koji su za NATO i one koji su protiv NATO-a. Naročito ni jedni ni drugi ne smiju imati posljedica zbog svog mišljenja.

A Crna Gora je tu gdje je i ne može mimo svijeta.

Ovaj tekst je dio projekta “Pričajmo o NATO-u”, koji Vijesti realizuju uz podršku ambasade SAD u Podgorici

( Ranko Vuković )