U haosu sam... Mrzim ovaj režim, ali volim ćerku režima

Sirijska prijestonica Damask je podijeljen grad – neke djelove kontrolišu vladine snage, a neke pobunjenici. A šta kada se desi ljubav preko granice razdvajanja?

BBC-jev sagovornik je poput mnogih sirijskih mladića koji se mogu sresti ovih dana – grub, zajedljiv i prerano ostario. Iz jednog je naselja koje je bilo meta bombardovanja i porodica mu je još tamo zarobljena, dok on pokušava da zaradi za život u centru Damaska. Bez mnogo emocija objašnjavao je koliko je teško bilo prenijeti potrepštine preko kontrolnih punktova oko njegovog naselja.

Sa reporterom BBC-ja susreo se u jednom kafiću u dijelu Damaska pod kontrolom vladinih trupa. Život pod budnim okom sirijske zastrašujuće obavještajne službe – muhabarata – ostavlja traga na ljudima. Stalno se osvrtao tokom razgovora i iz predostrožnosti je tražio da se ne pominje negovo pravo ime – za potrebe teksta nazvan je Abu Anas.

U jednom momentu počeo je u telefonu da traži neku sliku. Kada vam ljudi iz opozicionih djelova Sirije daju telefon, očekujete da ćete vidjeti užasne fotografije ljudi ranjenih u vladinim vazdušnim napadima, napominje reporter BBC-ja. Međutim, Abu Anas je pokazao fotografiju djevojke krupnih očiju u majici sa šljokicama i uskim farmerkama.

Ispostavilo se da se ovaj ulični momak, sin pobunjeničkog predgrađa, zaljubio. Nažalost po njega, zaljubio se u kćerku jednog visokog zvaničnika muhabarata.

„U haosu sam“, uzdahnuo je. „Mrzim ovaj režim, ali volim ćerku režima.“

Iako ova zabranjena ljubav ne znači da za Siriju ipak postoji tračak nade, čini se da Abu Anasu pruža malo predaha od života koji je svakog dana teži i turobniji

Upoznao ju je slučajno, prije nego što je izbila pobuna i gotovo svaki dan od tada priča sa njom preko telefona, kroz proteste i bombe.

Kao i mnogi iz njegovog mjesta, Abu Anas je podržao proteste kada su počeli, ali to ga nije spriječilo da nastavi vezu sa kćerkom agenta muhabarata.

„Napravio sam jasnu razliku između moje veze s njom i moga odnosa prema vlasti“, objasnio je.

Niko od njegovih prijatelja iz lokalnih pobunjeničkih ogranaka ne zna za njegovu djevojku – ako bi saznali, mogli bi da pomisle da je doušnik. Otac djevojke bio je bijesan kada je saznao za njihovu vezu, ali i dalje ne zna da dečko iz radničke klase koji je ukrao srce njegove kćeri ima veze sa pobunjenicima.

„Trudim se da se ne zna na čijoj sam strani“, pohvalio se smijući se sopstvenoj smjelosti da klizne iz jednog u drugi svijet.

U ovom momentu, njega više interesuje normalan život, nego revolucija u koju se potpuno razočarao.

Iz naselja u kojem je rođen uspio je da pobjegne prije stezanja obruča i sada pokušava da u centru grada zaradi za život. Pokušao je i djevojku da ostavi pošto ne vidi na koji način bi njih dvoje ikada mogli da se vjenčaju. Međutim, nije mogao da podnese raskid.

Iako ova zabranjena ljubav ne znači da za Siriju ipak postoji tračak nade, čini se da Abu Anasu pruža malo predaha od života koji je svakog dana teži i turobniji.

„Ne dešava se često da nađete nekog ko vas toliko obožava“, kazao je. „To je sjajna priča, ali je prepuna sukoba.“

Isplati se biti fleksibilan

Danas u Damasku ne vode dvostruki život samo oni koji su se zaljubili u osobu sa „pogrešne“ strane. Niz kontrolnih punktova odvaja uglavnom nedirnuti centar Damaska od razorenih predgrađa koja drže pobunjenici.

Međutim, to ne znači da svi sa jedne strane podržavaju vlast, a sa druge opoziciju. Kako rat odmiče, tako mnogi shvataju da se isplati biti fleksibilan. Oblasti pod kontrolom pobunjenika vrve od plaćenih doušnika koji prosljeđuju informacije vladi. Jedan od lojalista predsjednika Bašara al Asada sa linije fronta u južnom dijelu grada kazao je za BBC da vlada zna imena svih koji su se digli na oružje protiv njih.

„Oni tačno znaju ko je umiješan, a ko nije – imamo doušnike u njihovim zajednicama kao što ih oni imaju u našim“, objasnio je. Vojnici i pripadnici različitih milicija na vladinim kontrolnim punktovima takođe se mogu podmititi, ispričao je Abu Anas za BBC. Iako na nekim mjestima sprovode čvrstu opsadu, izazivajući strašnu glad, u drugim djelovima se bogate primajući novac od švercera.

„Pojedini koji su nekad imali dovoljno samo da se prehrane, sada imaju automobile, žene se i napreduju u životu“, priča Abu Anas sa pomalo zavisti u glasu.

( Danka Vraneš Redžić )