I sa 94 godine zna sve uloge predstave "Balkanska carica" napamet

Radojka Porobić, rođena Tomašević ima 94 godine, ali još napamet zna cijelu dramu Balkanska carica koju je naučila kada je imala samo 16 godina. Radojka je u Svrčugama-selu u zaleđu Herceg Novog 1936. godine glumila Danicu, kćerku kneza Peruna u pozorišnoj adaptaciji tog djela crnogorskog suverena knjaza Nikole I Petrovića.

Ne sjeća se čija je ideja bila da se djelo postavi na scenu. Ali zna da su u pripremi pozorišne predstave bili uključeni mnogi mještani sela, među njima učitelj Barović i Radojkina majka Milka koja je bila šaptač, ali je radila i druge poslove oko pripreme predstave.

Glumci su se sastajali, učili uloge i pravili probe u nedovršenoj kući Marka Maša Kosića koji se tih godina vratio iz Amerike i počeo da pravi novu kuću. U toj kući priredili su i premijeru. Kasnije su predstavu odigrali u Sokolskom domu u Herceg Novom.

“Balkansku caricu su režirali Panto Tušup i Dušan Kosić, a iz spiska vidi se da su pojedini glumci igrali i više lica. Uloge su se učile po kućama, posijelima, uz petrolejsku lampu, sami diletanti su prepisivali uloge”, zapisala je Milina Rosić- Kovačević u njenom diplomskom radu Pozorišni život Herceg Novog koji je odbranila na FDU u Beogradu 1997. godine.

„O što ti se desi dijete drago, o moje dobro, moje blago, i šta ću sada sinova nemam, braće nemam, na bojna polja padoše slavno, a Jela moja umrije davno. Ona mi bješe utjeha, nada, bože sveti, što ću sada

Ona navodi da su “garderoba - kostimi i oružje bili originalni, kako crnogorski, tako i turski, većinom pozajmljeni iz mostarskog muzeja. Imali su uprošćeni dekor, vještačke brkove, toke čuvenih junaka hercegovačkih. Igrali su sa velikim uspjehom”.

Radojka i danas zna sve uloge iz predstave i bez teškoća je izgovorila rolu kneza Peruna kada saznaje za smrt kćerke Danice.

„O što ti se desi dijete drago, o moje dobro, moje blago, i šta ću sada sinova nemam, braće nemam, na bojna polja padoše slavno, a Jela moja umrije davno. Ona mi bješe utjeha, nada, bože sveti, što ću sada”.

Sa izvođenja predstave u Sokolskom domu u Herceg Novog ostala joj je upečatljiva slika gledaoca iz prvog reda koji plače dok sluša te stihove.

Za mladu djevojku, uostalom kao i za druge učesnike, priprema pozorišne predstave bila je zabava i razonoda u dugim zimskim noćima na selu. Radojka nikada nije imala tremu, niti poteškoća da nauči ulogu.

Rođena je u selu Svrčuge u zaleđu Herceg Novog 1920. godine.

Garderoba - kostimi i oružje bili su originalni, kako crnogorski, tako i turski, većinom pozajmljeni iz mostarskog muzeja. Imali su uprošćeni dekor, vještačke brkove, toke čuvenih junaka hercegovačkih. Igrali su sa velikim uspjehom...

Otac je ranih 30-ih godina prošlog vijeka otišao da radi u Kanadu, pa su Radojka, njena sestra i brat sa majkom živjeli zajedno sa stricem, strinom i njihovo četvoro djece.

Radojkina majka bila je najstarija kćerka Sava Manojlovića koji je u njegovoj kući u Mokrinama imao veliku biblioteku Srpske književne zadruge.

“Djed je insistirao da čitamo. Kada bi neko od porodice, ali i komšija uzeo knjigu iz ormara u kome su knjige bile uredno poredane morao je u posebnu svesku da zapiše naslov i datum kada je knjigu posudio. Kada bi knjigu pročitali morali smo uredno da je vratimo”, navodi Radojka, objašnjavajući , između ostalog, interesovanje za književnost koje je nije napustilo sve do nedavno, dok joj nije oslabio vid. Najviše je voljelala i čitala istorijske romane.

Djed sa očeve strane Tomo Tomašević bio je poznati i cijenjeni zidar koji je gradio crkve u Trebinju i Nevesinju.

Radojka se godinu nakon što je glumila u pozorišnoj predstavi Balkanska carica, udala, potom rodila četvoro djece –tri kćerke i sina i nikada se više nije vratila na daske koje život znače. Nijedno od njene djece, ali ni unučadi nije pokazalo interesovanje za pozorišnu umjetnost.

I tokom razgovora za novine, a i poslije, i pored upornog nagovaranja Radojka nije željela da se fotografiše za novine.

Šetalište dobilo ime po sestri Danici

Radojkina majka Milka bila je prva predsjednica Antifašističkog fronta žena Crne Gore i Boke. Bila je društveno vrlo angažovana, omiljena i visprena žena. Dvoje djece izgubila je u antifašističkoj borbi.

Kćerka Danica je jedna od pet partizanki po kojima je najljepše novsko šetalište dobilo ime – Pet Danica.

Sin Tomo bio je interniran u fašistički logor u Italiji, a nakon kapitulacije pridružio se partizanima u Istri i tamo poginuo. Pogibiju brata i sestre Radojka je teško doživjela i danas o tome govori sa bolom.

Radojka koja nikada nije imala tremu dok je glumila u pozorištu, kasnije nije voljela da se eksponira u javnosti. Radojkina majka Milka bila je vrlo aktivna. Ljudi su je poštovali, cijenili njenu elokventnost, pa su često tražili da govori na javnim skupovima.

( Slavica Kosić )