"Pisac je kao Bog: svugdje prisutan, ali nigdje se ne vidi"

“Dvanaest odaja Nila”, roman američke spisateljice Inid Šomer je priča o izmišljenom prijateljstvu između Florens Najtingejl i Gistava Flobera, u vjerno dočaranoj atmosferi putovanja Nilom 1850. godine. U tom trenutku Flober je ozloglašeni ženskaroš, koji je odlazio bezbrojnim prostitutkama, i još nije napisao nijednu riječ “Gospođe Bovari”, a Florens Najtingejl će tek postati “Gospa sa svjetiljkom”, spasiteljka mnogih vojnika ranjenih u Krimskom ratu.

U romanesknoj viziji Enid Šomer, Gistav Flober i Florens Najtingejl putuju Nilom u isto vrijeme. U stvarnom životu njih dvoje se nikada nijesu sreli, ali je mašta Inid Šomer premostila jaz stvarnosti i zapalila jedno strastveno prijateljstvo koje će izmijeniti život i Floberu i Najtingejlovoj.

Uz nezaboravne likove, stvarne i izmišljene, ove dvije srodne duše proći će kroz neke od svojih najmračnijih bura i najgrozničavijih nadanja. Roman “Dvanaest odaja Nila” je knjiga izvanredne senzualnosti i prefinjene psihologije, intelektualna avantura koja nas vodi kroz Egipat sredinom XIX vijeka.

Inid Šomer je američka pjesnikinja i prozaistkinja. Za prvu zbirku priča “Imaginary Men”, Inid Šomer je osvojila Nagradu Ajove za književnost, a za drugu, “Tourist Season”, Zlatnu medalju Floride i izbor za ediciju Barnsa i Nobla Otkrijte sjajne nove pisce. Šomerova je takođe objavila četiri knjige poezije. Njena djela objavljivali su Njujorker, Atlantik montli, Pariz rivju i mnoge druge publikacije. Kao pisac-gost predavala je na Univerzitetu Arkanzasa, Državnom univerzitetu Floride, Državnom univerzitetu Ohaja i drugima. Živi u Tampi na Floridi. “Dvanaest odaja Nila”, prvi roman Inid Šomer, objavljen je nedavno u izdanju Lagune.

Kako je nastao vaš roman “Dvanaest odaja Nila”?

- Iz razloga što su moja dva protagonista stvarni ljudi, saznala sam o njima i njihovom dobu što je bilo moguće više. Naravno, ja sam učinila mnoga istraživanja o drevnom i 19-vjekovnom Egiptu. Možda je najzanimljiviji zadatak predamnom bio da uhvatim svakodnevni život devetnaestog vijeka, uključujući i način na koji su ljudi pisali i govorili, na engleskom i francuskom jeziku.

Iz razloga što sam bila zainteresovana za likove, počela sam da pišem kratke priče. Vjerujem da je poezija prvenstveno o jeziku, a fikcija je prvenstveno o vremenu...

Šta nam možete reći o istorijskoj pozadini romana “Dvanaest odaja Nila”?

- Godine 1850, u ranim, opojnim danima evropskog istraživanja u Egiptu, Florens Najtingejl i Gistav Flober putovali su Nilom u isto vrijeme. Njihova putovanja su bila gotovo identična. U stvarnosti, oni se nikada nijesu susreli, ali u mom romanu oni grade prijateljstvo koje mijenja i njihove sudbine. Volim da mislim kako su shvatili da je bila sudbina da upoznaju jedni druge. Oboje su bili genijalci i imali su mnogo toga zajedničkog, uprkos svojim površnim razlikama.

Ko je zaista bila bolničarka Florens Najtingejl i zašto ste nju izabrali za svoju junakinju?

- Florens Najtingejl je vjerovatno bila najbolje obrazovana Engleskinja svoje generacije. Rođena je u bogatoj porodici, a očekivalo se od nje da će se udati i imati djecu. To je bio jedini život koji je njena porodica mogla zamisliti ili odobriti. Ali, ona je bila buntovnica. Željela je biti od koristi u svijetu, doista je vjerovala da ima poziv od Boga. Trebalo joj je decenija da shvati kako bi mogla biti na usluzi. Pred kraj romana, možemo je vidjeti u Njemačkoj, u Kajzervertu, u protestantskoj bolnici u kojoj se obučavaju sestre. Nije bilo institucija kao što je ova u Engleskoj i Najtingejl se vraćala tamo nekoliko puta prije nego što je krenula u Krimski rat u kome je ona postala međunarodna junakinja znana kao “Gospa sa svjetiljkom” - utemeljitelj modernog sestrinstva.

U vašoj spisateljskoj viziji Florens Najtingejl je poslužila kao inspiracija Gistavu Floberu za “Gospođu Bovari”. Možete li to pojasniti?

- U 19. vijeku, muškarci i žene nijesu se družili kao što to rade danas, pa je Flober, kao i većina mladih ljudi svoga vremena, imao samo nekoliko ženskih prijateljica. Kao i Najtingejl, znao je da ne želi da uđe u brak. Ali, on nikada nije sreo nekoga tako sličnog sebi, nekoga tako nesrećnog i buntovnog. Naravno Najtingejl nije upala u romantiku na način koji je ispunio Madam Bovari, umjesto toga ona je pronašla smislen rad. Ali kao Bovari, ona nije željela da se zadovolji dosadnim, buržoaskim životom.

Najtingejl i Flober su bili u Egiptu u isto vrijeme. Ima li dokaza da su se oni ikada upoznali?

- Mi znamo da su Najtingejl i Flober stigli plovnim dijelom Nila iz Kaira na istom brodu na isti dan. U svom dnevniku, on bilježi kako je gledao Engleskinju koja je imala odvratnu zelenu sjenku za oči. Najtingejl se nosila tako čudno. Nema dokaza da su ikad međusobno razgovarali, ili se susretali, uprkos činjenici da su njihove rute bile vrlo slične, a oboje su proveli mjesece na Nilu.

Za Flobera kažete da je volio prostitutke. Bio je to buran period njegovog života, zar ne?

- Flober je volio i bio je pokrovitelj prostitutki čitavog svog života, a ne samo tokom putovanja u Egipat.

Veoma je zanimljiva rasprava o dobru i zlu u romanu “Dvanaest odaja Nila”. Kažete da su Egipćani vjerovali da je zlo brat a ne dušmanin. Te stavove ima i Florens Najtingejl. Možete li to pojasniti?

- Kao što je u romanu istaknuto, Florens Najtingejl je vjerovala, kao i stari Egipćani, da dobro i zlo nijesu sasvim različiti, već su isprepleteni. Da citiram iz romana: “Bez tih njenih ideja o zlu, njen život bi bio mnogo jednostavniji. Mogla je da priđe rimskoj crkvi i radi na tome da razumije svoju sudbinu zaredivši se među opatice. Katolici su, međutim, propovijedali da je zlo lako prepoznati i poraziti, dok je u stvarnosti ono bilo isprepleteno s dobrom, kao što su čista i zaprljana krv u pupčanoj vrpci. Nije mogla da se povinuje takvom proizvoljnom shvatanju. Zar još nerođenom djetetu nije oboje potrebno da bi preživjelo dok ne izađe na svijet, a poslije toga, zar oboje ne ponose u nasljeđe? Zar nije obilježeno kao Kain? I blagosloveno kao Mojsije?... Zlo nije naprosto suprotnost dobru, nego njegov saradnik, lijeva ruka Božja, dok mu je dobro desna...”

Koliko je u knjizi fikcije, a koliko se temelji na istorijskim zapisima?

- Postavka je istorijska kao i likovi, ali priča je izmišljena. Umetnula sam činjenice koliko su bile poznate, ali sam stvorila odgovor likova na njih. To je posao većine romansijera: izmisliti emocionalni život svojih likova. Osjećam da sam ostala vjerna osobnostima i uvjerenjima likova, od kojih su većina, od manjih službenika i raznih prostitutki, bila utemeljena na stvarnim ljudima. U nekim slučajevima (na primjer Traut) bilo je malo istorijskih zapisa, pa sam morala izmisliti životne priče.

Pri pisanju ovog romana služili ste se pismima i dnevnicima Flobera i Najtingelove. Šta nam otkrivaju ove knjige?

- Pročitala sam sva Floberova pisama i pisma Najtingejlove kao i časopise toga doba, kada sam sprovela moje istraživanje, ali samo sam ih nekoliko puta u romanu direktno citirala. Na primjer, odlučnost Florens Najtingejl: “Nema više ljubavi, nema više braka” je poznati citat iz njenog dnevnika. Ponekad sam koristila redak ili dva, a zatim sastavljala ostatak opisa. Većina pisama u knjizi, kao što je Floberovo pismo Najtingejlovoj na kraju, potpuno su izmišljena, iako sam pokušala da pišem u svom stilu koristeći svoj senzibilitet.

Vaša knjiga je i o piščevim slobodama. Koliko je slobode dopušteno piscima? Šta je za vas ograničenje u pisanju?

- Flober je posebno istakao da je pisac kao Bog u svom radu: svugdje je prisutan, ali nigdje se ne vidi. Mislim da pisac ima potpunu kontrolu nad svojim rukopisom, osim ako pisac živi u društvu koje suzbija slobodu govora.

Kako možete opisati svoj roman? Možda kao romantičnu priču?

- Razmišljam o knjizi kao o književnom romanu. To je takođe priča o geniju i u izvjesnoj mjeri o ljubavi. Ali, on je više priča o umjetnosti i pronalasku sopstvenog puta. Ja ga nikada ne bih nazvala romantikom jer likovi prvenstveno nijesu u potrazi za ljubavi niti su je pronašli na duge staze.

Vaši opisi krstarenja Nilom, egipatskih ruina i egipatskog podneblja su veoma ubjedljivi. Kako ste tako vjerno oživjeli ljude i predjele?

- Moji izdavači u SAD nijesu mogli da povjeruju da nikada nijesam bila u Egiptu. Živjela sam na Bliskom Istoku i sigurna sam da mi je to pomoglo, ali sam provela puno vremena istražujući spomenike i ruševine koje se nalaze duž Nila.

Da li vaša priča o Florens Najtingejl i Gistavu Floberu ima paralele u savremenom svijetu? Koliko je ova priča savremena?

- Mislim da je priča izuzetno moderna, jer je glavni argument u romanu potraga za nečijim identitetom. Na početku romana, oboje glavnih likova su u stanju očaja, Najtingejl, jer je njena porodica blokira na svakom koraku, a Flober, zato što su mu njegovi književni prijatelji upravo predložili da spali svoj prvi roman. Oni su u potrazi za smislom u svojim životima, nesigurni šta da čine i kako to da postignu. Komplikacije u prijateljstvu i ljubavi su stalne i bezvremene teme. Svi likovi žude za nečim, iako oni na početku ne znaju tačno šta je to.

Šta kažu kritika i čitaoci o romanu “Dvanaest odaja Nila”? Da li vas iznenade komentari i reakcije?

- Kritičarima i čitaocima se dopala knjiga, na tome sam im jako zahvalna. Nacionalni javni radio, naš jedini javni radio u SAD-u, nazvao ju je jednom od najboljih šest istorijskih romana godine. Mišljenja o knjizi su bila ohrabrujuća, a od nekoliko profesora, proučavalaca Flobera i Najtingejlove sam dobila riječi hvale što sam precizno dočarala dva junaka i što sam ih stavila zajedno u jednu knjigu!

“Dvanaest odaja Nila” je vaš prvi roman. Prije romana ste pisali priče i poeziju. Recite nam nešto više o sebi kao piscu?

- Počela sam kao pjesnikinja, ali nakon nekog vremena shvatila sam da osim ako pišete epsku pjesmu poput Odiseje, u poeziji ne možete prikazati karakter tokom vremena. Ja sam napisala takvu zbirku dugih pjesama o ženi avijatičarki pod nazivom “Zvijezda u podne: Pjesme iz života Žaklin Kokran”. Iz razloga što sam bila zainteresovana za likove, počela sam da pišem kratke priče. Vjerujem da je poezija prvenstveno o jeziku, a fikcija je prvenstveno o vremenu. Obje moje knjige priča su osvojile važne nagrade, što me je ohrabrilo da idem naprijed sa ovim romanom.

Vaša knjiga je zapravo i djelo o viktorijanskoj epohi. Zašto vam je ta epoha fascinantna?

- Da, ovaj roman je takođe o viktorijanskom dobu. Devetnaesti vijek je fascinantan, jer toliko toga uzimamo zdravo za gotovo, kao što su industrijska revolucija i kolonijalizam koji su počeli tada. Na neki način, ja smatram sebe zakašnjelom Viktorijankom! Viktorijanski moral je okvir prema kome se dogodila moralna promjena u 20. i 21. vijeku.

( Vujica Ognjenović )