Milo, ko ubi Duška?

Ličio je te večeri ministar pravde kod Petra Komnenića na Daliborku Pejović. Svaka poruka i misao počinjala mu je i završavala velikim vođom. Od nekog ko je već dvije decenije u politici i ko priželjkuje da bude “Milo poslije Mila”, više se očekivalo. Sjetio sam se riječi jednog premijerovog intimusa kome se negdje Đukanović povjerio kako mu je Duško “posljednja linija odbrane". To je bilo tako očigledno te večeri kod Komnenića.

U tom kontekstu treba gledati i na izjavu nekadašnjeg šefa Udbe da je pisanim putem upozoravao ministra policije kako se nešto opasno plete oko Duška Jovanovića. Možda se zbog izrečenog oprezni Marković vrlo brzo ugrizao za jezik, ali podsvijest teško može da se kontroliše. Tako je ministar pravde pomenutom tvrdnjom stavio na muke svog preplašenog službenika Vučkovića (VDT) koji se već snebiva kako da pozove šefa na saslušanje. A moraće.

Iako se već sada može naslutiti da se ministar pravde pomenutom izjavom prije rugao smrću osnivača Dana, nego što je htio da doprinese rasvjetljavanju zločina. Nije mu to prvi put. Marković je par mjeseci nakon atentata, u svom Nedjeljnom žurnalu koji je izlazio svega par mjeseci, objavio "ekskluzivu" da je razlog ubistva ogromni novac, milioni franaka, navodno pronađeni na tajnom računu Duška Jovanovića u Švajcarskoj. Bila je to, naravno, morbidna spletka iz Udbine kuhinje.

Da se Marković preigrao, govori njegova naknadna pamet. Naime, nakon što je Dan objavio da u istrazi poslije Duškovog ubistva 2004. Marković nije pominjao pisma Jovićeviću, ministar pravde se branio djetinjastom tvrdnjom da ga istražni sudija nije o tome ni pitao. Tom izjavom Marković je vrlo slikovito potvrdio kako je kompletna istraga oko ubista Jovanovića bila farsa i da su svi njeni akteri, uključujući i tadašnjeg šefa Udbe, učinili sve da je obesmisle i da nalogodavci i izvršioci zločina ne budu pronađeni.

Markovićevo razjašnjenje bombastične izjave zanimljivo je i iz drugog ugla. On, naime, kaže da u stvari nije imao nikakvih informacija ko i šta sprema osnivaču Dana, već je samo tražio od ministra da se ispita njegova bezbjednost, na šta je sam Jovanović skretao pažnju. Time je ministar pravde pokazao da se njegov premijer šalio kada je nedavno tvrdio da iza atentata na Jovanovića stoji niko drugi do Koštunica! Jer ako sveznajući šef Udbe nije znao za bilo kakav i bilo čiji plan, kako je to mogao znati tadašnji i sadašnji premijer. Znači, manipulisao je.

Zato ćemo, kada zbunjeni tužilac pozove iznenađenog ministra vidjeti još jednu farsičnu predstavu u istrazi o ubistvu Duška Jovanovića. Umjesto ozbiljnih dokaza, Marković će priložiti neka smiješna pisma, a onda će VDT skrušeno konstatovati da u tome nema ništa zanimljivo za istragu i da je nakon deset godina teško rasvijetliti jedan dobro planiran atentat. Kakav cinizam!

A kako stvari po istom pitanju izgledaju kada za to postoji politička volja i profesionalni tužilac, pokazuje slučaj Ćuruvija. Iako je prošlo skoro 15 godina od ubistva osnivača i urednika DT zločin je rasvijetljen - država je ubila Ćuruviju.

Ono što smo pretpostavljali i sumnjali svih ovih godina, sada je potvrđeno i sa zvaničnog mjesta. Iako je Vučić bio dio vlasti koja je ubijala neistomišljenike i kritičare, iako je teško vjerovati da nije makar pretpostavljao kako zločinački režim kome je i sam pripadao stoji iza likvidacije Ćuruvije - ipak je od toga važnije da je danas najuticajniji političar Srbije pokazao volju da se zločin rasvijetli. Čime je preuzeo i dio odgovornosti za svoju kolaboraciju sa takvim režimom, ali i za buduća dešavanja u Srbiji gdje, kako reče, država više neće ubijati svoje kritičare.

Mora se priznati - gledano iz crnogorske perspektive i dešavanja, ovakav iskorak djeluje istorijski. Jer ovdje je nezamislivo da se režim koji je kreirao ambijent za ubijanje i zlostavljanje kritičara, odrekne svoje prirode i prizna svoju odgovornost.

Zato se danas u Crnoj Gori po pitanju istraga napada i ubistava novinara dešava ono što smo gledali u Srbiji, dok je na vlasti bio bračni par Milošević. Prvaci režima ismijavaju žrtve, njihova propaganda spinuje zločine, a istraga vodi procese u pogrešnom smjeru. Kako bi ih zataškala i prikrila.

Zato je teško očekivati da će novoformirana Komisija za ispitivanje slučajeva nasilja nad novinarima napraviti iole približan rezultat onom koji je ostvarila slična Komisija u Srbiji. Jer ovdje jednostavno nema političke volje u vrhu vlasti da se ti slučajevi, posebno oni najteži i najozbiljniji, razotkriju. Jer to razotkrivanje bi moglo dovesti do premijerovih uglednih partnera, prijatelja, možda i bližnjih.

S tim u vezi, Duško Marković kaže da mirno spava i da mu je savjest mirna. U smislu da se priča njegovog prezimenjaka Rada Markovića, šefa Miloševićeve Udbe, ne bi mogla ponoviti u Crnoj Gori.

Naš Marković, dakle, odbija i pomisao da su on i njegova Služba učestvovali u atentatu na Duška Jovanovića. Možda je time ministar pravde htio da kaže kako je posao ovdje odradila mafija, a ne država?! Ali i u tom slučaju, postavilo bi se pitanje, koja je razlika te 2004. bila između mafije i vrha države?! Nema ni danas vidljive linije razgraničenja, a kamoli tada! Zar Damir Mandić, jedan od osuđenih za saučesništvo u atentatu na Jovanovića, nije nosio službenu legitimaciju crnogorske Udbe.

Sjećamo se kako je Služba dijelila pištolje pripadnicima Zemunskog klana, ili, kako je svjedok saradnik Čume, od pripadnika crnogorske policije dobijao telefonske brojeve novinara da bi im prijetio zbog negativnog pominjanja njegovog lika i djela...

Biće, u svakom slučaju, zanimljivo. Kada dođe vrijeme da se Đukanović ugleda na svog novog mecenu iz Beograda, Vučića. I da nam kaže ko je ubio Jovanovića. Kao što nam je Vučić saopštio ko je ubio Ćuruviju.

Nemoguće je da Šef režima koji zna kada se i gdje sastaju lideri opozicije, šta dogovaraju, ili gdje ljetuju predstvanici civilnog sektora, nije znao (ili da ga nije zanimalo) ko planira atentat na urednika jednog važnog medija?!

Ako bi Đukanović odlučio da sprovede istinsku istragu sa pozicije premijera, bez ozbira do kog njegovog bi ona dovela, onda bi politički mogao profitirati više nego Vučić. Prvo, time bi skinuo sa sebe bilo kakvu sumnju da je on sam direktno ili indirektno povezan sa ovim ubistvom i drugo, otvorio bi novu stranicu u funkcionisanju pravne države s jedne i medija s druge strane!

Priznaćete, djeluje kao bajka! Realnije je zato povjerovati da bi Đukanović svoj doprinos rasvjetljavanju ubistva Duška Jovanovića mogao jedino da pruži sa jedne druge pozicije, a ne ove premijerske. Dok je ne samo na vlasti već i na slobodi, Đukanović neće biti prinuđen da progovori i iskreno podrži rasvjetljavanje ubistava i napada na kritičare režima, bez čega nema realnih šansi da ti slučajevi budu rasvijetljeni.

( Željko Ivanović )