Košarka, bijeg od sumorne stvarnosti
Amerikanac Ostin Heč preživio dvije užasne avionske tragedije u kojima je izgubio majku, brata, sestru i oca, ali nastavio da juri san
Ova godina biće puna sportskih uzbuđenja, fenomenalnih rezultata, pojedinačnih i timskih podviga, ali istinski heroj praktično je već poznat - to je malo poznati košarkaš Ostin Heč, koji je 9. januara postigao koš za tim srednje škole Lojola, nakon što je prije dvije godine preživio ličnu i porodičnu tragediju.
Ostinova životna priča je toliko tužna da tjera na suze, a njegova želja za životom i ispunjenjem snova jača od tuge koja ga okružuje. U udesu malog aviona, kojim je pilotirao njegov otac, 2003. godine poginuli su mu majka, brat i sestra.
Prebrodio je strahovit gubitak, počeo da trenira košarku, napredovao, sanjao koledž, NBA ligu... Sudbina se, međutim, 2011. godine ponovo poigrala sa mladićem - njegov otac je izazvao još jednu avionsku tragediju. Tada je ostao bez oca, u udesu je poginula i njegova maćeha, a Ostin je dva mjeseca proveo u vještačkoj komi, u grčevitoj borbi za za život.
Pobijedio je smrt. Oporavio se, u novembru prošle godine ponovo počeo da trenira, a prije nekoliko dana vratio se na teren i ubacio prve poene za srednjoškolski tim Lojola iz Los Anđelesa...
"Košarka je moj bijeg od stvarnosti. Pomogla mi je da ublažim bol. Hvala bogu što mi je dozvolio da nastavim da igram, u čast mojih roditelja, brata i sestre. Znam da bi bili ponosni na mene", kaže 19-godišnji Heč.
Ostin je prije druge avionske nesreće krupnim koracima grabio ka košarkaškim zvijezdama - sa nepunih 17 godina vrbovali su ga košarkaški agenti Univerziteta Mičigen i on se obavezao da će, po završetku srednje škole, karijeru nastaviti na koledžu sa koga su NBA visine dosegli Kris Veber, Glen Rajs i Džuvan Hauard.
Tragedija je usporila, ali ne i zaustavila njegovu karijeru - iz Mičigena su, nakon njegovog povratka na parket, saopštili da dogovor još važi i da će Ostin Heč od septembra biti dio čuvenih „volverinsa”.
"Nemam riječi da opišem koliko sam zahvalan ljudima iz Mičigena što su vjerovali, što su imali strpljenje, što su su shvatili koliko mi znači košarka. Ali, ja ne želim da igram zbog toga što sam preživio neke strašne stvari i što nosim emotivne ožiljke. Niko ne treba da me sažaljeva. Želim samo da budem u istom položaju kao i ostali".
Njegova životna priča ga, ipak, odvaja od drugih. Vidjelo se to i na utakmici povratka, nakon ubačene trojke. Prava euforija nastala je na tribinama, njegovi saigrači su uletjeli na teren i klupa Lojole je dobila tehničku grešku.
"To je bila najljepše zarađena tehnička greška u istoriji košarke. To je bio momenat za pamćenje. Ostin je jedinstven mladić. Šta je samo prošao u životu, koliko je samo naporno radio... On nas je naučio da ništa nije nemoguće", rekao je trener Lojole Džamal Adams.
A Ostin je, nakon meča, potvrdio da ima šampionski mentalitet - na „tviteru” je napisao da je važnije od njegove trojke to što njegov tim sada ima skor 14-0.
Ostin Heč - mladić koji je zaslužio bar mrvicu sreće...
( Aleksandar Radović )