Afrička kraljica traženija od barbike

S obzirom na rast nigerijske ekonomije i činjenicu da ta zemlja ima najveći broj crne djece u svijetu, Taofik Okoja je prije nekoliko godina bio revoltiran kada nije mogao da pronađe lutku-crnkinju za svoju sestričnu.

Ova 43-godišnjak uočio je rupu na tržištu i, s obzirom na slabu konkurenciju stranih firmi poput proizvođača „barbika“ „Mattel Inc“, osnovao je sopstveni biznis. Premjestio je proizvodnju djelova lutaka u Kinu, sastavljao ih kod kuće, a dodao je i jednu novinu – tradicionalnu nigerijsku odjeću.

Sedam godina kasnije, Okoja prodaje između 6.000 i 9.000 svojih „kraljica Afrike“ i „Naiđa princeza“ mjesečno i priznaje da drži 10-15 odsto malog ali brzo rastućeg tržišta.

„Sviđa mi se“, kazala je Ifunanja Odija (5) dok je uzbuđeno razgledala Okojine lutke u jednom šoping centru u Lagosu. „Crna je kao i ja.“

Iako multinacionalne kompanije dolaze na afrička tržišta, Okojin primjer pokazuje da, makar u nekim oblastima, još postoji prilika da se uspostavi domaći biznis koristeći lokalno znanje kako bi se privukla sve brojnija, različitija i sofisticiranija srednja klasa.

Sa oko 170 miliona stanovnika, Nigerija je daleko najmnogoljudnija afrička zemlja, a njena ekonomija bilježi rast od 7 odsto i takmiči se sa Južnom Afrikom za najveću na kontinentu.

Nekoliko multinacionalnih kompanija ovdje je već godinama. Danas se, na primjer, u Nigeriji prodaje više piva „ginis“ nego u zemlji odakle potiče – Irskoj. Dok je u periodu 2006-2011, na tržištima razvijenih zemalja prodaja igračaka rasla samo 1% godišnje, na tržištima u usponu (gdje pripada i Nigerija) bilježen je rast od 13%, podaci su Euromonitora.

Sa oko 170 miliona stanovnika, Nigerija je daleko najmnogoljudnija afrička zemlja, a njena ekonomija bilježi rast od 7 odsto i takmiči se sa Južnom Afrikom za najveću na kontinentu

Međutim, u Nigeriji je, osim osnovnih roba, konzumerizam još u povoju, što pruža prilike za preduzetništvo.

„Kada govorimo o sektorima poput gaziranih pića, piva ili čak i cementa, svi međunarodni igrači su već tu“, kazao je za Rojters Endi Gboka, analitičar iz Londona. „Drugi sektori, poput igračaka ili manje razvijenih privrednih grana, daju ogroman potencijal za lokalne kompanije.“

Najveći svjetski proizvođač igračaka „Matel“ decenijama već proizvodi lutke-crnkinje, ali je njihovo prisustvo u subsaharskoj Africi „veoma ograničeno“ i „za sada nemaju planova da se šire u tom regionu“, kazao je za Rojters portparol kompanije Alan Hilovic.

Postoje dobri razlozi za oprez kompanija – iako se u Nigeriji svakodnevno rađaju hiljade djece, dvije trećine njih se rodi u porodicama koje ne mogu da priušte ništa iz većine prodavnica igračaka. Probleme takođe predstavlja slaba infrastruktura i korupcija.

Međutim, što više velike kompanije oklijevaju, to Okoji ostaje više vremena da izgradi biznis i oblikuje ukus potrošača.

Tri najveće etničke grupe u Nigeriji – Joruba, Igbo i Hausa – predstavljene su „kraljicama Afrike“, što ističe sve veću sofisticiranost potrošača i potrebu da se proizvodi usklade sa lokalnim ukusom. Te lutke koštaju između 1.300 i 3.500 nigerijskih naira (oko 22 dolara), koliko košta specijalna kolekcija. Jeftiniji model „Naiđa princeze“ prodaju se za 500-1.000 naira po komadu. Okoja zarađuje oko trećinu cijene, a osim što ih prodaje u zemlji, sve više ih šalje u SAD i Evropu.

Okojine lutke su mršave poput „barbika“, iako većina Afrikanaca prezire zapadni ideal premršavih modela. On kaže da su prvi modeli imali veća tijela, ali da se djeci nisu dopala.

„Za sada moramo da se krijemo iza 'normalne' lutke. Ali kada jednom izgradimo brend, moći ćemo da izrađujemo lutke sa većim tijelima“, poručio je.

( Danka Vraneš Redžić )