Pol Kle: Djela spontanog i nemirnog uma

Likovni kritičari smatraju da je izuzetno teško napraviti retrospektivu Pola Klea ili Pabla Pikasa. Njihov opus je bogat i raznovrstan i teško je napraviti savršen izbor. Ipak, izazov je prihvatio londonski muzej Tejt Modern, koji je organizovao retrospektivu Pola Klea (1879-1940), deceniju nakon njegove posljednje izložbe u Engelskoj. U Tejtu je izloženo 130 djela iz kolekcija širom svijeta kojima je obuhvaćeno njegovo tridesetogodišnje stvaralaštvo.

Osnovna ideja je bila da se na jednom mjestu skupe sva djela koja predstavljaju ključne elemente umjetnikove egzistencije. Neka od njih su prikazana prvi put od kako su nastala i na taj način pružaju priliku posjetiocima da se upoznaju sa inovacijama i istraživanjima u slikarstvu na kojima je Kle neumorno radio čitavog života.

“Pol Kle je radikalna figura u evropskom modernizmu, snažan je i njegov uticaj na na kasniju apstraktnu umjetnost, na autore poput Rota, Miroa i ostalih. Ipak, ostalo je još mnogo toga da se otkrije kada je ovaj umjetnik u pitanju”, ističe kustos izložbe Metju Gejl, koji retrospektivom u Tejtu nudi jedan potpuno drugačiji pogled na Klea. Gejlu je situaciju olakšalao to što je, za razliku od mnogih, puno nemarnijih umjetnika, Kle svih 9500 radova koje je napravio tokom života potpisao. Bio je opsesivan kada je riječ o obilježavanju. Svakodnevno je vodio bilješke o radovima. Kle je znao istovremeno, u istom periodu, u istom mjesecu, da stvara potpuno različite slike: “Brodovi u tami”, slika brodova u luci ispod punog mjeseca nastala je u jesen 1927, u isto vrijeme kad i apstrakcija “Harmonija”, koja se sastoji od kvadrata i trougla različitih veličina. “Kada te dvije slike postavite zajedno, svaku čitate na drugačiji”, tvrdi Gejl. “Pedeset je umjetnika na ovoj izložbi i svi su nepogrešivo Pol Kle”, tvrdi kritičar “Gardijana” Adrijan Sirl. “Slika koja se odvija pred vašim očima”, tako se čita apstrakcija prema Stendalovom romanu “Crveno i crno”. Izložba je postavljena u 17 prostorija, djela su sakupljena iz kolekcija iz cijeloga svijeta, ali jedna se slika posebno izdvaja, a to je akvarel “Podsjećanje na začeće” - u centru arene je glava koja se nadvija nad figurom robota i nad fetusom.

Kleova prva izložba u rodnoj Švajcarskoj (1910) nije baš najbolje prošla. Uprava Kunsmuseuma dala je obavještenje da je većina posjetilaca izrazila neslaganje s viđenim i da su poznate javne ličnosti zamolile da se izložba zatvori. Tridesetih godina uslijedile su velike promjene u njegovom stvaralaštvu. Seli se u Dizeldorf gdje ga posjećuje Alfred Bar, poznati upravnik Muzeja savremene umjetnosti u Njujorku (MoMA), koji zapisuje da se ni Pikaso ne može mjeriti s Kleovom inventivnošću. Nakon dolaska nacista s porodicom odlazi u Švajcarsku. Bio je među umjetnicima čiji su radovi, njih 17, uklonjeni iz kolekcija i označeni kao “izopačeni” u Njemačkoj.

Izložba u Londonu pokazuje ga u kompleksnijem svijetu. Za čitanje slika Pola Klea važno je znati da je on, nakon studija, zarađivao i kao violinista, i to uspješan, svirao je u brojnim orkestrima, a povezanost s muzikom čitljiva je na svakom njegovu platnu. Majka mu je bila pjevačica, otac ekscentrični muzičar koji je svirao violinu, klavir i orgulje, a supruga pijanistkinja Lili Štrumpf. Ali, ljubav prema slikarstvu je bila presudna. U početku je bio obeshrabren jer mu se činilo da su stari majstori sve rekli i da se nema šta dodati.

Boja i ja smo jedno

Prekretnica za Klea bio je život u Parizu 1912. i tada, uoči Prvog svjetskog rata, počinje da razvija apstrakciju. Na njega utiču i etnografska umjetnost, dječija umjetnost (crteži sina Feliksa), proučava i djela mentalno oboljelih. Prekretnicom u njegovom stvaralaštvu se smatra putovanje Tunisom 1914, kada zapisuje:

“Boja me opsjeda. Boja i ja smo jedno”. Imao je 34 godine. Bio je to okidač koji ga je inspirisao godinama poslije. Nižu se geometrije, ptice koje lete preko egzotične rijeke, mjesec između građevina, pogled prema krovovima, osvijetljeni prozori, plodna zemlja, igra formama, oblicima i materijalima, nastaju slike među kojima oko ne miruje, djela spontanog i nemirnog uma.

( Jelena Pavićević Tatar )