Mogući naftni sporazum Rusije i Irana: Zabadanje prsta u oko Obami

Rusija je očigledno upala u američke nuklearne pregovore sa Iranom i prijeti da podrije proces vezan sa sankcije radeći na novom naftnom sporazumu sa Teheranom.

Bilo kakav dogovor te prirode bi Teheranu donio kratkoročnu finansijsku korist a Rusiji geopolitičku pobjedu, ali bi drugdje stvorio čitav niz problema.

Potencijalni energetski sporazum između Moskve i Teherana obećava da komplikuje napore administracije Baraka Obame da spriječi uvođenje novih sankcija Iranu, koje priprema Kongres.

Ako bude usvojen, taj ugovor takođe prijeti da podrije postojeći režim sankcija Iranu. Međutim, naftni sporazum takođe nameće pitanja o dugoročnoj strategiji Rusije u tom regionu.

Prema izvještaju agencije Rojters, Rusija i Iran su blizu zaključivanja sporazuma prema kojem bi Moskva dnevno kupovala do 500.000 barela iranske nafte – što je otprilike polovina trenutnog iranskog izvoza - u zamjenu za rusku opremu i robu.

Prema trenutnim cijenama, vrijednost te količine nafte bi iznosila oko 1,5 milijardi dolara mjesečno.

Ruski i iranski zvaničnici su rekli Rojtersu da finiširanje sporazuma očekuju uskoro bez obzira na to šta će biti na ženevskim pregovorima o iranskom nuklearnom programu.

Rusiji nije potrebna nafta – ima svoje u izobilju. Ona ima malo očiglednih motiva za takav sporazum: postavlja Moskvu u centar međunarodnih napora za uklanjanje opasnosti od iranskog nuklearnog programa i šalje jasan signal SAD da će kočiti napore Zapada da pojača ekonomski pritisak na režim u Teheranu, istovremeno zabadajući prst u oko Obaminoj administraciji.

"To je dvostruka pobjeda: On dovodi Obamu u neprijatnu situaciju a sebe dovodi u središte dešavanja" u vezi sa iranskom nuklearnom budućnošću, kazala je Ejmi Majers Džafe, izvršna direktorka Instituta za energiju i održivost pri Univerzitetu Kalifornija.

Međutim, izgledni naftni sporazum je i prilično zagonetan. Dospijevanje velike količine novih iranskih zaliha na globalno tržište crnog zlata vjerovatno će dovesti do obaranja cijena sirove nafte. To je upravo ono što Rusija, čija budžetna stabilnost zavisi od naftnih prihoda, odavno nastoji da izbjegne.

Iran ima malo očigledne koristi od nagodbe: Teheran (foto: BETA/AP)

A naročito za Iran, taj sporazum nosi brojne rizike. Teheran je pristao na pregovore o obustavljanju nekih aspekata nuklearnog programa velikim dijelom zato što se nadao da će makar malo popustiti ekonomski pritisak izazvan američkim i ekonomskim sankcijama na izvoz nafte.

Iranski i zapadni pregovarači su u petak riješili većinu preostalih pitanja, što je bilo neophodno da bi se krenulo naprijed sa privremenim nuklearnim dogovorom.

Međutim, potpisivanje ambicioznog sporazuma sa Rusijom o izvozu 50 odsto više nego trenutno, samo će dati municiju američkim zakonodavcima koji žele da dodatno stegnu Iran. Teheran je upozorio da će bilo kakva nova runda sankcija upropastiti nuklearne pregovore.

"Taj sporazum je toliko neočekivan i znatno će otežati Obaminoj administraciji da spriječi usvajanje tog zakona," rekao je Mark Dubovic, izvršni direktor Fondacije za odbranu demokratija, veliki zagovornik oštrijih sankcija prema Iranu.

"Tržište očigledno više ne mora da se plaši ekonomskog minskog polja postavljenog oko Irana. Ovo dokazuje da je netačna tvrdnja da se sankcije mogu uvoditi i ukidati kao na dugme," dodao je.

Jedan izvor iz Senata je rekao da mogući rusko-iranski naftni dogovor naglašava kako se režim sankcija Teheranu zapravo poništava i tako smanjuje uticaj SAD.

"Što duže Senat bude čekao da preduzme akciju to je manje vjerovatno da će naše diplomate uspjeti da postignu sporazum kojim se ostvaruju naši ciljevi," kazao je.

Takođe se nameću pitanja o strategiji Rusije na Bliskom istoku i Mediteranu. Ruske kompanije, uključujući Gasprom, nastoje da nađu svoje mjesto u bumu prirodnog gasa u istočnom Mediteranu.

Naročito Gasprom pokušava da postigne sporazum o izvozu izraelskog gasa a Vladimir Putin se dodvorava izraelskom premijeru Benjaminu Netanjahuu. Ohrabrivanje Irana neće pomoći novoj ruskoj politici u tom dijelu svijeta.

Moglo bi doći i do pogoršanja budućih odnosa između Rusije i Saudijske Arabije, s obzirom na to da bi se bilo kakav ruski potez u cilju povećanja globalnih zaliha nafte mogao sudariti sa imperativima saudijskog budžeta. Međunarodna podrška šiitskom Iranu je anatema za Saudijce – Rijad se naljutio na SAD zbog pregovora u Ženevi.

Kongres SAD priprema nove sankcije Iranu (foto: BETA/AP)

Ruska ambasada u Vašingtonu i iranska misija u Ujedinjenim nacijama nisu odgovarali na zahtjeve za komentar povodom navodnog sporazuma. A ni Bijela kuća i Stejt department.

Uprkos riziku od oštre reakcije Vašingtona, neki posmatrači prilika u Rusiji smatraju da je sporazum u skladu sa Putinovim željom da smanji pritisak na Iran.

A Rusija odavno tvrdi da su američke i evropske sankcije na izvoz iranske nafte jednostrane, kaznene mjere – za razliku od blažih kazni koje izglasa Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija.

"Postizanje sporazuma koji bi donekle smanjio pritisak na Iran bez kršenja sankcija UN bilo bi u skladu sa njegovom politikom," rekao je Sajmon Saradžjan iz Belfer centra Kenedijeve škole Univerziteta Harvard.

Akutna nestašica keša

Iransku ekonomiju, zavisnu od nafte, žestoko su pogodile dvogodišnje sankcije Zapada na izvoz energenata. Čak i veliki dio prodaje nafte obavlja kroz sporazume o trampi ili u očekivanju budućih isplata. Nestašica gotovine je akutna u Iranu.

"Iran mora naći način da organizuje veći izvoz: to je razlog u pozadini ovakvog dogovora," rekao je Rojtersu jedan iranski zvaničnik.

Neizvjesna je i budućnost iranske proizvodnje nafte. Sankcije prijete da zatvore veliki broj naftnih polja jer Iran prosto ne može izvesti ili pohraniti sve što proizvede.

Neke države mogu prekinuti proizvodnju i ponovo je pokrenuti nakon nekoliko godina sa neznatnim štetnim posljedicama ali polja koja zavise od ubrizgavanja gasa da bi se održao pritisak mogla bi postati beskorisna ako se ugase, rekla je Džafe.

To Iranu daje razlog da, pored trampe od koje ima kratkoročnu korist, počne da izvozi više nafte.

Prevela:

Angelina Šofranac

Galerija

( Kit Džonson "Foreign Policy" )