Uzdržavni blok i magle

„Inače, teško da mogu da komentarišem bilo što u vezi sa tkz. državotvornim blokom iz prostog razloga što još niko nije javno objasnio što se podrazumjeva pod tim pojmom. Dok to neko javno i ozbiljno ne objasni, sve liči na neku novu prodaju magle na crnogorskoj sceni. “ (Miodrag Lekić)

Nije jak onaj koji to mora da dokazuje ili objašnjava. Tako je i sa patriotizmom: to je jedno gospodstveno i ekskluzivno uvjerenje, pak se jednostavno ima i uspravno nosi – ponosno poput Armani odijela i kravate a ne da se ruži, kvari i trunji dokazima, racionalnim procedurama i refleksijama. Tadijer to nije onaj pravi, izvorni, čisti, samonikli, neposredni, jedinstveni, sobom obuhvaćeni, jednostavni i neponovljivi, pa ako hoćete i nebeski izričaj i nadahnuće.

Patriota grmne „svijetlo“ i bude svijetlo. Treba li tu neko dodatno objašnjenje? Kome nije jasno da država sama od sebe blista i tvori, taj nikad neće postati SDP-državotvorac. Neće se taj naputovati i nagledati Brisela i Vašingtona... Splendida, Miločera, Severine i Svetog Stefana .

Patriota je primarno prožet emocijom i plemenitim uzbuđenjem – vidi sebe posvećenog i posve osjećajnog – tu svjedoka i svjedočanstva drugoga ne treba. Izviđaj neka sprovode dangube, bezosjećajni mislioci i politički filosofi. Oni, mrčenjaci, koji ni u svoje postojanje nijesu sigurni, kamoli u uzvišene entitete, dok se ne sjetuju sa Dekartom i njegovom školom. Njina svjedočba nam zaista ne treba – džabe se kite Evropom i njenim Učenjacima, od stare Grčke naovamo. Na sreću države i ovog namučenog naroda to je jedna neuticajna manjina i beznačajna glasačka masa. Koju će Kusovac i Beba rasćerati vezanih ruku uz malu pomoć i akciju saradnika na terenu. Pa nek’ ih spasu Aristotel i neoplatoničari.

Emmanuel Kant (1724-1804)

Ili čuveni, prepametni – nikad mladi - kritičar čistog uma, poštenja i ljepote, čiju smo dvjestagodišnjicu smrti preturili i obilježili prigodnim predavanjima (Svetozar, Časlav, Rifat, Ranko...) u okviru proslave jubileja AB revolucije. I priprema pristupnih pregovora - k Evropi, razumije se. Taj filosof, član Kraljevske akademije nauka u Berlinu, nije mrdao dalje od kućnog praga, pak je nemajući pametnija posla, posijao sjeme sumnje u sve nebeske i zemaljske autoritete, tražeći od istih da izdrže kritiku od strane razuma i uma i polože račun o razlogu svog postojanja. Poput onog koji je, još prije njega, osporio i omalovažio ono što svi znamo – da je zemlja ravna ka’ tepsija.

Šta reći o najpotonjim njegovim sljedbenicima u našem malom ali naprednom mistu, osim da su pali pod izravan uticaj, ako ne samog profesora iz Kenigsberga a onda neokantovaca, Marburške škole, Frankfurtskog kruga...

Hvali se neznanjem

„Ponavljam, ne znam o čemu se radi. Evo čekamo da nam neko objasni što znači državni patriotizam danas – boriti se za pravnu državu i očistiti državu od mafije ili nešto drugo“ – opet će tvrdoglavo M.Lekić, otkrivajući beznadežnu zatrovanost zapadnim gledištima,racionalizmom i filosofijom.

Ko god ne padne očaran – ili kao pokošen - milozvukom mehkih suglasnika u izvanrednoj državotvornoj izvedbi predsjednika SDP-a, taj je zanago zahvaćen logičkim pozitivizmom, anglosaksonskom filosofijom jezika ili lingvističkom naukom Ferdinanda de Sosira. Ništa nije utješnije ako se radi o fenomenu nezaposlenog visokoškolca, obespravljenom radniku, tvrdom na ušima građaninu ili penzioneru sa 140 eura penzije. Koji su kukavički podlegli sivilu i trivijalnosti vlastite egzistencije. Pak su daleko od duginih boja naše evropeizacije.

Državotvorna metafizika

Ako si već socijaldemokrata a nemaš ni „s“ od izvornog humanizma i ideje radničkog pokreta, zašto onda ne bi mogao biti i apstraktni državotvorac. (Kad jednom oblomiš jezik –potlje ide lakše). Baveći se opsjenarstvom, predsjednik SDP-a koristi rijetke trenutke istine svog političkog djelovanja da plete ideologijski privid vlastite državotvornosti. Uvježbava cijepanje svijesti, dok počne izgledati normalnim da državotvorstvo, prije njega jezik nade, postane ideologijski zid iza kojega iščezavaju sve nade i perspektive ovog naroda.

( Ratimir Vujačić )