Mladi žele da su kriminalci i da žive "kratko, ali lijepo"

Psihijatar dr Borislav Mitrić kazao je da sve više mladih muškaraca i žena imaju želju da budu kriminalci.

On je u razgovoru za “Vijesti”, rekao da je rad sa mladima koji bi da budu sa one strane zakona moguć, ali i prilično težak.

“Mladi ljudi koji imaju 17-20 godina kažu mi - 'hoću da budem kriminalac', to govore i muškarci i djevojke. Kažu mi da ti ljudi lijepo žive, a kad im ja odgovorim 'ali kratko', oni meni kažu 'pa dobro, barem lijepo žive'”, rekao je dr Mitrić.

On je istakao da takve situacije zahtjevaju puno intenzivnog, teškog rada i da je to pitanje prerehabilitacije.

“To zahtijeva značajna finansijska sredstva, kako bi im omogućili da rade nešto. Na primjer, nekima kažem da uzmu glinu, mijese, prave nešto, dugima da srede staze, a ako ništa drugo - da šetaju. To je dobra rehabilitacija, fizička i psihička“, rekao je on.

Mitrić je kazao i da je sve više djece koju roditelji dovode na tretmane zbog agresivnosti.

Objasnio je da ta djeca nijesu nevaspitana, ni zapuštena, ali su agresivna, što je njihov vid prostesta.

Jedna od opasnosti za adolescente, tvrdi, je identifikacija sa junacima crtanih filmova, koji su puni nasilja, ali i učenje iz porodica u kojima je nasilje svakodnevica.

Agresija nije samo stečena stvar, već urođeni nagon, poput seksualnog ili nagona za ishranu, dodajući da se može usmjeriti na razne načine

“Stvaranje idola i identifikacija kod nas praktično ne postoji, čak ni u sportu. Najviše identifikacije ima u crtanim filmovima, a tu je obično puno nasilja. Oni kroz to uče. Takvo ponašanje mogu da uče i kroz porodicu, jer ima porodica u kojima je stalno pristuno nasilje: od svađa i prepirki, do tuča i atakovanja na život. Kada to gledaju, mlađi ljudi to i oponašaju“, pojašnjava Mitrić.

Istakao je da agresija nije samo stečena stvar, već urođeni nagon, poput seksualnog ili nagona za ishranu, dodajući da se može usmjeriti na razne načine.

“Agresija je urođeni nagon. Neke kolege smatraju da je stečeni, jer čovjek tokom odrstanja doživljava puno raznih frustracija, veže se za nešto što mu je u odrastanju pružilo najveći afektivni naboj i zadrži takav način ponašanja kasnije“, rekao je on.

Kazao je i da se agresija kod djece javlja i nakon kažnjavanja od strane roditelja:

„Dijete prvo učenje stiče oponašanjem, kada mu se roditelj nasmije, a on uzvrati, roditelj je presrećan i dijete vidi da je napravilo nešto dobro... Kada dijete zaplače, roditelj trči da mu pomogne i ako u tom trenutku roditelj ne galami i ne kažnjava ga, nego mu lijepo priđe, dijete se odmah umiri. Ako ga kažnjava, on se posle nekog vremena umiri, ali to zapamti, a onda se stvara agresivna ličnost. Ako se to stalno ponavlja, može da se stvori bezosjećajna, agresivna ličnost, koja je spremna na sve i svašta i koja ima kriminogene osobine u sebi, koje kasnije može da ispolji vrlo često“.

Mitrić je kazao da je, uprkos mišljenju da su osobe koje se destruktivno ili agresivno ponašaju neustrašive, istina drugačija - imaju problem sa samopouzdanjem, sigurnošću i emocijom.

“Agresija je vid emocije koja se ispoljava na vrlo loš način. Ljudi se tako bore sa svojim destruktivnim ponašanjem da bi se održali u sredini i skrenuli pažnju na sebe i ostvarili nešto što im je važno. Ti ljudi nisu moćni, nego se dokazuju na taj način, kako bi pokušali ostvariti nešto što je njima korisno“, kazao je on.

Dodao je da agresija predstavlja težnju za nasilničkim djelovanjem, odnosno izvršenjem nasilja, ali i da sama agresija može biti različita.

Agresija može biti različita

“Obično, kada je neko lider u grupi, ljudskoj ili animalnoj, smatra se da je najjači. U kom smislu? Mi poimamo da je to fizički najjače, pošto je u animalnim sredinama obično vođa grupe najjača životinja. Na primjer kod majmuna, kako se ponaša najjači, ponašaju se i ostali. Kod ljudi su česti razni prestiži, pa se koriste agresijom kroz socijalno-intelektualni naboj , da bi izazvao nekakav položaj. U žargonu to nazivamo zaokret, preletači ili slično, jer je osoba iskoristila svoju snagu“, pojasnio je.

Agresija, prema njegovim riječima, na neki način može biti i zdrava, jer je to životni nagon.

“Može biti zdrava kod djece, jer dijete kroz agresiju ispoljava svoje nezadovoljstvo ili želju za potrebom. Kod nas se kaže 'dok dijete ne zaplače, majka ga se ne sjeća'. Dijete protestuje zato što nije zadovoljno nečim. Dijete, na kraju krajeva, dolazi na svijet agresijom. Prvi njegov udisaj je plač koji mu omogući da uvuče vazduh, a vazduh mu da život“, rekao je.

Govoreći o samoubistvima, doktor Mitrić je istakao da je teško naučno objasniti zašto ljudi oduzimaju sebi život, jer samoubice najčešće tajnu odnose u grob. Stopa samoubistava u Crnoj Gori, prema nekim procjenama, izuzetno je visoka i iznosi 20 do 25 odsto na 100.000 ljudi

Doktor Mitrić objašnjava da agresija može biti i bolesna, kada drugom bez razloga nanosimo štetu i dodaje da je osnovna podjela na verbalnu i fizičku.

„Verbalna je svađa, koja je svakodnevno prisutna u svim našim sferama života, u svim institucijama od porodice do skupštine, od trgovine do amfitetara, svuda su prisutni verbalni protesti. Može se vidjeti na ulicama, naročito ako posmatrate vozače, tada se vidi koliko je tu puno agresije, netolerancije koja na neki način izaziva agresiju, čak i kod nekih ljudi koji nisu skloni agresivnom ponašanju“, istakao je.

Najviše agresije, tvrdi, ima kod školske omladine, dok je kod radničke omladine znatno manja. Upravo školska omladina njegovi su najčešći pacijenti.

“Škole su, ne samo kod nas, nego svuda u svijetu, izgubile to da ljude usmjeravaju. Vjerovatno i sad postoje razne sekcije, ali na nekim osnovama koje ne motivišu čovjeka da se priključi, odnosno da radi. Djeca koja su u sportu i koja redovno treniraju su snažna, mirna, blagorodna. Sa druge strane, vidim djecu koja ne mogu da osmisle svoje vrijeme, a u tome im ne pomažu njihovi najbliži, škola im ne pruža dovoljno i onda oni ne znaju šta će sa sobom pa ispoljavaju agresivno ponašanje“, kazao je on.

Samoubistva: Mrtva usta ne govore

Govoreći o samoubistvima, doktor Mitrić je istakao da je teško naučno objasniti zašto ljudi oduzimaju sebi život, jer samoubice najčešće tajnu odnose u grob. Stopa samoubistava u Crnoj Gori, prema nekim procjenama, izuzetno je visoka i iznosi 20 do 25 osoba na 100.000 ljudi, što je skoro duplo više od evropskog prosjeka.

“Možemo biti pametni pa pisati ovako ili onako, ali mrtva usta ne govore. Tako da teško možemo to dobro pojasniti naučno, ali je svakako utrošena velika energija i mislim da za nanošenje sebi bola treba velika hrabrost, a ne sebe ubiti. Za samoubistvo treba plan”, kazao je dr Mitrić.

On je dodao da je prisutno mišljenje da je ubistvo najveća ispoljena agresija, ali prema njegovom mišljenju, najveća je kada je usmjerena prema sebi.

“Mislim da je najveća agresija kada sami sebi oduzemo život, uostalom biblijski kažu da je to i najveći grijeh. Agresija koja se usmjerava prema drugom može biti izazavana raznoraznim povodima i najčešće joj prethodi nesporazum koji se rješava nasiljem. Agresija prema drugim ljudima i prema sebi obično se ispoljava kroz fizičko nasilje, tuču, od nanošenja bola do unišenja sebe ili drugoga“, kazao je on, dodajući da su česti pokušaji autoagresivnosti u stvari skretanje pažnje na sebe. “U dilemi sam da li se može saopštiti što je samoubistvo.

“Kada smo izgubili vođu koji je decenijama vladao državom, došlo je do agresivnosti koja se zove anarhična agresivnost. Svi su se borili - ko će ga zamijeniti. Pošto smo imali puno interesenata i puno onih koji su ih podržavali da preuzmu vlast, i svi su htjeli da postanu mali Tito"

Da li je to lišavanje svog života ili kažnjavanje nekoga koga volimo. Svaki čovjek samoubistvom ostavlja jako nezgodnu poruku svojima, ali i jako nezgodno nasljeđe. Ipak, kao što ima ubistva na mah, ima i samoubistva na mah.

U trenutku se stvore srdžba, ljutnja, bijes i čovjek nije u mogućnosti da potpuno vlada sobom“, kazao je on. Mitrić ističe da ima suicida koje ljudi počine kada vide da je njihov životni kraj blizu ili iz straha da neće moći da izdrže bolove i patnju, jer ih napušta zdravlje, zatim zbog mentalnih poremećaja ili ličnih razočarenja “Depresija je poznata po tome da ljudi kad izlaze iz depresije smognu snagu da naprave nešto takvo, jer ih je strah da bi možda ponovo preživjeli patnje kakve su imali ranije i onda, kad izlaze iz poremećaje pokušaju, a nažalost, ponekad i realizuju svoj cilj“, kazao je on.

Pojasnio je da su samoubistava na mah kada “čovjek odjednom skoči ili vidi pištolj i ubije se”, ako nema reješenje za neki svoj problem, ali da se to vrlo rijetko dešava. Mitrić ističe da svi psihijatri, kada vide da njihov pacjent izlazi iz depresije, skreću pažnju porodici da budu obazrivi i stalno uz njega.

“Skrenemo im pažnju da idu u šetnju sa njim, da vode razgovore, da ga malo zaposle i vrate mu samopouzdanje“.

Nakon Tita svi htjeli da budu

Tito Mitrić je pojasnio da se agresija javlja kada grupa izgubi lidera ili osobu koja je bila dominantna u jednoj sredini, objašnjavajući da se to najbolje može vidjeti na primjeru bivše Jugoslavije.

“Kada smo izgubili vođu koji je decenijama vladao državom, došlo je do agresivnosti koja se zove anarhična agresivnost. Svi su se borili - ko će ga zamijeniti. Pošto smo imali puno interesenata i puno onih koji su ih podržavali da preuzmu vlast, i svi su htjeli da postanu mali Tito, da postanu neko i nešto, došlo je do raspadanja zajednice. Jednostavno, nismo imali mudrosti, ni odvažnost, ni snagu da preživimo sve to i stvorili smo od jedne države desetak državica“, istakao je Mitrić.

Dodao je da je pitanje kako će se to na kraju završiti i koliko će državica na kraju biti.

„I danas postoje raznorazne ideje odvajanja ili prisajedinjenja nekom drugom“, kazao je.

Galerija

Borislav Mitrić FOTO: Luka Zeković

( Jelena Jovanović )