Upotreba jezika i afirmacija prava žena

Moramo se privići na prisustvo feminističkih inicijativa i teorije u Crnoj Gori. Naročito na djelovanje i rad ženskih grupa na planu zaštite ženskih ljudskih prava i uspjeha na uređenju zakonskog okvira kojeg su predloženim intervencijama koji se rješava neravnopravnost žena, učinile adekvatnijim vremenu u kojem živimo i konceptu ljudskih prava u XXI vijeku. Htjeli priznati ili ne, urađeno je dosta proteklih godina kako bi se diskriminacija i mizoginija učinile vidljivim pojavama, ali i u cilju regulacije istih kroz pravo. Tako je to i sa upotrebom jezika. Možemo diskriminisati ili se odlučiti da u pisanoj ili usmenoj jezičkoj praksi signaliziramo shvatanje o ravnopravnosti pola/roda držeći se reprezentacije žena putem jezika.

Na osnovu Deklaracije o ljudskim pravima prema kojoj niko ne može biti diskriminisan pomoću jezika u javnoj i službenoj upotrebi, nastaje korpus propisa kojima se reguliše upotreba rodnosenzitivnog jezika u javnoj komunikaciji. U Ustavu Crne Gore u članu 8 zabranjena je svaka neposredna ili posredna diskriminacija po bilo kom osnovu. Neće se smatrati diskriminacijom propisi i uvođenje posebnih mjera koji su usmjereni na ostvarivanje nacionalne, rodne i ukupne ravnopravnosti (podvuka E.D.) i zaštite lica koja su po bilo kom osnovu u nejednakom položaju... U dijelu Ustava koji se odnosi na ljudska prava i slobode u članu 18. garantovana je rodna ravnopravnost: Država jemči ravnopravnost žena i muškaraca i razvija politiku jednakih mogućnosti. Zakon o rodnoj ravnopravnosti Crne Gore reguliše u članu 13a. da: Organi, mediji, privredna društva, druga pravna lica i preduzetnici/ce dužni su da u svom radu koriste rodno osjetljivi jezik i da u aktima o zasnivanju radnog odnosa, odnosno ugovoru o radu, aktima o izboru, imenovanju, odnosno postavljenju, kao i u aktima o izboru u akademska zvanja, aktima o raspoređivanju i drugim aktima kojima se odlučuje o pravima i obavezama zaposlenih i drugim javnim ispravama i evidencijama, sve nazive radnih mjesta, zanimanja, zvanja i funkcija izražavaju u prirodnom rodu (muškom ili ženskom) lica na koje se ovi akti odnose. U Kaznenim odredbama istog zakona u članu 33a. pozivam se na dio:

Novčanom kaznom u iznosu od 500 eura do 5.000 eura kazniće se za prekršaj pravno lice, ako: 1) u svom radu ne koristi rodno osjetljivi jezik, odnosno u aktima o zasnivanju radnog odnosa, odnosno ugovoru o radu, aktima o izboru, imenovanju, odnosno postavljenju, kao i u aktima o izboru u akademska zvanja, aktima o raspoređivanju i drugim aktima kojima se odlučuje o pravima i obavezama zaposlenih i drugim javnim ispravama i evidencijama, sve nazive radnih mjesta, zanimanja, zvanja i funkcija ne izražava u prirodnom rodu lica na koje se ovi akti odnose (član 13a);

To kaže pravni okvir ove države i ovo su činjenice.

Jezik je sredstvo komunikacije, moći i kontrole. Jezik je moćno sredstvo izražavanja misli i njihovog oblikovanja, kojim se ostvaruje uticaj u društvu. Jezikom se vrši komunikacija unutar i između društvenih grupa, na svim nivoima. Zato je jezik značajno jezičko pitanje, ali i političko i društveno. Promjene koje se vrše u bilo kojoj od ovih oblasti utiču na svaku od njih. Prema riječima prof. Rajke Glušice: Sve promjene koje se dešavaju u društvu nužno se odražavaju na jezik, posebno na njegov leksičko-semantički nivo, upravo onaj koji reflektuje sadržaje o kojima se u datoj zajednici govori. Dakle, ako u jednoj društvenoj zajednici postoji disriminacija bilo koje vrste prema rasi, nacionalnoj pripadnosti, konfesiji, polu, ta će se diskriminacija reflektovati i kroz jezik. Ili pojednostavljeno, sve što imamo u životu pojedinca ili društva naći ćemo i u jeziku kojim se oni služe.”

U vrijeme afirmacije koncepta ženskih ljudskih prava, pitanje ravnopravnosti u jeziku upravo računa na moć koju jezik ima, da djela, mijenja, razvija svijest osobe i drugih. Ako se jezik koristi sa stanovišta upotrebe onda je moguće ne samo iz lingvističkih nego i iz drugih socio-lingvističkih, političkih razloga vršiti promjene. Tako je u Crnoj Gori, dio akademske zajednice, preciznije rijetke stručnjakinje iz ove oblasti su predložile normiranje u jeziku kada su u pitanju pozivi, profesije i funkcije u ženskom rodu kako bi se označila i imenovala promjena koja je nastala u društvenoj realnosti u kojoj su se žene pojavile kao stručnjakinje u većini oblasti koje su do tada suvereno pripadale muškarcima jer je sistem pružao priliku samo njima.

Toliko o promjenama u jeziku.

Odluka države (makar i pod pritiskom međunarodne zajednica) da u sistem posredovanjem zakona uključi perspektivu rodnosti, perspektivu realnosti i različitih potreba i prioriteta žena i muškaraca u kreiranje i realizaciju razvojnih politika, trebalo je da proizvede promjenu. Te 2001/2 oformljeni su institucionionalni mehanizmi za postizanje rodne ravnopravnosti čiji je zadatak gore pomentuo. Na početku je bilo različitih aktivnosti da se stanje mijenja od strane ženskih grupa i institucionalnih mehanizama. Realizovani su seminari, edukacije, okrugli stolovi, akcioni planovi na lokalnom i nacionalnom nivou. Vršena je afirmacija svih važnih međunarodnih akata kojim se štite prava žena. Jezik i reprezentacija žena kroz jezik je bila jedna značajna i vrlo konkretna aktivnost kako bi se promijenilo stanje nevidjljivosti žena. Za ovaj tekst važno da navedem Okrugli sto: Upotreba rodnosenzitivnog jezika, organizovanog u Podgorici, koji je po riječima Nade Drobnjak, tadašnje šefice Kancelarije za ravnopravnost polova, imao za cilj da “odgovori na pitanje kako pomoću jezika proizvesti stanje u kojem ćemo se svi/e osjećati dobro u jeziku kojim govorimo”. Dio traženih odgovora i objašnjenje normative u ovoj oblasti dali su stručnjaci/kinje iz oblasti lingvistike: dr Rajka Glušica, dr Slavica Perović i dr Svenka Savić, profesor dr Drago Tešanović, mr Tatjana Radanović Felberg i mr Vlado Đukanović. Tim povodom izdata je i publikacija: On je rekla.

U proteklih 17 godina došlo je do promjena na formalnom nivou. Na žalost najupornije grupe koja je afirmisala koncept rodne ravnopravnosti i rodnosenzitivnog jezik, ženskih organizacija civilnog društva u Crnoj Gori, nije došlo do suštinskog prihvatanja i razumijevanja značaja i sadržaja rodne perspektive. Velik broj aktivnosti, uloženih sredstava i resursa, kampanja, seminara, edukacija, okruglih stolova je realizovano povodom rodnosenzitivnog jezika sa čvrstim argumentima upravo stručnjaka iz oblasti lingvistike da bi se naspram tog rezultata s vremena na vrijeme pojavljivali antifeministički i seksistički stavovi. Reći da je naziv u ženskom rodu rogobatan i nije neki argument. Te 2006. kritički stav malobrojnih aktivistkinja civilnog društva da se koncept rodne ravnopravnosti u sistemu institucija u Crnoj Gori ne sprovodi i ne afirmiše suštinski bio je presudan da se neke organizacije posvećene upravo ovom pitanju isključe, proglase radikalnim, a sam proces zaustavi ili primjeni površno i neadekvatno. Kako tada, tako i danas. Veliki broj administrativaca trebalo bi da se bavi pitanjima rodne ravnopravnosti na lokalnom i nacionalnom nivou. Tada i danas, nije se čuo nijedan glas na stav stručnjaka za jezik ili bilo kog primjera seksizma. Na javno iznesen stav o profesijama u ženskom rodu administrativci/ke iz institucionalnih mehanizama nisu odbranile sferu sopstvenih zadataka rada i onog što nazivaju rezultatima u izvještajima. Država ne samo da ne implementira i interveniše na osnovu zakonske regulative već i sama krši sopstvene zakone i u ovoj i u drugim oblastima.

Toliko o mehanizmima i rodnoj ravnopravnosti u Crnoj Gori.

Predložena literatura iz ove oblasti da bi se bolje razumjela ili zbog kvalitetnije polemike ili pisanja radova može da posluži laičkoj i akademskoj javnosti:

Ajdžanović, Milan (2008), Funkcionalno opterećenje sufiksa za obeležavanje osoba, Filozofski fakultet, Novi Sad; Cameron, Deborah (1999), Feminism & Linguistic Theory, MacMillan Press LTD, London; Drobnjak, Nada, ur. (2006), On je rekla: upotreba rodno-senzitivnog jezika, Kancelarija za ravnopravnost polova Vlade Republike Crne Gore, Podgorica; Kontra, Miklos et al. (1999), Language: A Right and a Resource – Approaching Linguistic Human Rights, CEU Press, Budapest; Mills, Sara (1995), Language and Gender, Longman, London; Perović, Slavica (2006), Jezik i rod, Drobnjak, Nada, ur. On je rekla: upotreba rodno senzitivnog jezika, Kancelarija za ravnopravnost polova Vlade Republike Crne Gore, Podgorica, 13- 64; Ristić, Stana (2004), Ekspresivna leksika u srpskom jeziku, Institut za srpski jezik SANU, Beograd; Savić, Svenka (1995), Jezik i pol: istraživanja u svetu, Ženske studije, br. 1, Beograd; Savić, Svenka (1996), Jezik i pol: istraživanja kod nas, Ženske studije, br. 2, Beograd;Savić, Svenka (1998), Žena sakrivena jezikom medija: kodeks neseksističke upotrebe jezika, Ženske studije, Centar za ženske studije, br. 10, Beograd; Savić, Svenka (2004), Žena skrivena jezikom medija: kodeks neseksističke upotrebe jezika, Futura publikacije, Novi Sad; Tromel-Ploc, Senta (1996), Ženski stil-muški stil, Ženske studije, Centar za ženske studije, br. 4, Beograd, 151-183.

Za kraj zahvalna sam gospodinu Aboviću što je svojim stavovima omogućio da laičku, stručnu i akademsku javnost podsjetim da su učinjeni veliki napori na polju rodne ravnopravnosti od strane ženskih organizacija civilnog društva, da su ti napori dali rezultata i u sistemu institucija izvršen je pritisak da se norme donesu. Međutim, izostaje implementacija. Institucije ne rade na implementaciji dogovorenih politika trošeći vrijeme i novac na deklativne i formalne izvještaje dok djelanje izmiče. Bilo je za očekivati da brane politike koje su im radni zadatak zarad boljeg položaja i uloge žene u društvenoj zajednici i promjenama koje se dešavaju, promiču, podržavaju, razvijaju, mijenjaju i afirmišu na svakom mjestu tako da ostaje dilema što sa mehanizmima koji nisu u stanju da odbrane svoje polje djelovanja, što sa otvorenim seksizmom i mizoginijom koja im pred nosom igra i to od ulice do akademske sredine.

( Ervina Dabižinović )