Kako izaći iz krize: Moramo postati ekonomija koja proizvodi i izvozi

Jako je važno da je crnogorska ekonomija na putu da bude „prevedena“ iz jednog „atipičnog“ modela privređivanja koji je podsticao potrošnju, trgovinu, zaduženje i uvoz, u bitno drugačiji model, primjereniji manjim ekonomijama, a to podrazumijeva ponovno podsticanje proizvodnje što bi se moglo prepoznati kao neki vid reindustrijalizacije, investicija, zapošljavanja i izvoza, kazao je u intervjuu „Vijestima“ dr Anđelko Lojpur, profesor menadžmenta na Ekonomskom fakultetu u Podgorici.

Lojpur, koji je prorektor Univerziteta Crne Gore za nastavu, predsjednik Savjeta za nauku i razvoj i glavni pregovarač za poglavlja 25, 26, 10 u evropskim integracijama smatra da “ekonomska politika treba da bude postavljena na način da osnaži stubove ekonomskog rasta, dugoročnog i održivog, i to na način da konačno i jednom za svagda, kada su 'kreatori' ekonomske politike u pitanju, razlučimo potrebe od želja“.

„U jednom vrlo kratkom vremenskom periodu Vlada je uspjela da privede kraju prošlu godinu bez rebalansa budžeta, što ne znači da su oni koji su rebalans priželjkivali zadovoljni, ali je konačno pobijedila spoznaja da je naša ekonomija upravljiva. Stabilizacijom prilika na makroekonomskom nivou, prilično jasno se pokazalo da je Vlada uspjela da otkloni vidne i negativne posljedice politike pretjerane liberalizacije, te da je u situaciji kada se bavila vlastitim problemima, skoro značajno marginalizovan uticaj globalne ekonomske krize“, naveo je Lojpur.

Vladina fiskalna politika tokom 2013. bila je usredsređena na privredu i građane koji su dodatno oporezovani kroz povećanje PDV-a i kroz razne takse... Šta mislite da bi u 2014. trebalo mijenjati, da li je rješenje uvođenje progresivnih stopa oporezivanja i da li je kasno za uvođenje poreza na imovinu i oporezivanje ekstraprofita?

Kada su u pitanju pojedine mjere fiskalne politike kao što su npr. progresivno oporezivanje, oporezivanje nekretnina i sl., nesumnjivo je da pojedinci u Vladi znaju da fiskalna politika ima najefikasnije mjere i učinke koji, bilo direktno ili indirektno, zavisno od izbora i redosljeda poteza, imaju ulogu opijuma kada je u pitanju alokacijska i distrubuciona uloga privrednog sistema. Dakle, poslije svega onoga što se dešavalo u toku prošle godine, gdje su se „strasti“ čak i u sferi politike u pogledu pojedinih mjera i očekivanja smirile, i kada je sistem doveden u jedno ravnotežno stanje na kome je projektovan novi budžet, treba biti oprezan sa novim mjerama, i ja bih, umjesto nekih radikalnih, radije preporučio one stabilizacijskog tipa, što mislim da bi ohrabrilo preduzetnike. Pored toga, jako je bitno da kreatori nove ekonomske politike nastoje da rekonstruišu socijalne troškove kako bi oni, uzeti u cjelini sa svim davanjima te vrste, postali finansijski podnošljiviji, a da pri tome ne bude umanjena efikasnost socijalne sigurnosti.

Prof. Lojpur

Na kraju, kada su neke od novih mjera u pitanju, samo da naglasim da se pokazalo na iskustvima zemalja koje su stalno u „reformama“ da česte promjene nisu poželjne u ekonomskom životu, one nerijetko djeluju zbunjujuće i obeshrabrujuće, i privrednici nisu spremni da nešto preduzimaju, već radije čekaju da vide šta je „novo“ na redu i sl..

Bili ste u timu koji je procjenjivao investicije ruske En plus grupe u Kombinatu aluminijuma. Da li KAP ima budućnost, kada se uzme u obzir da on nema stabilan izvor energije, a cijena metala na Londonskoj berzi opet doživljava sunovrat?

Nesumnjivo, brojni uzroci su rezultirali stanjem u kome se danas nalazi KAP, s tim da ne smijemo prenebregnuti činjenicu da su i u fazi privatizacije, a danas još više, u pitanju faktori koji nisu pod kontrolom ni Vlade, ni menadžmenta, bolje reći, radi se o ograničenjima eksterne prirode. U tom smislu, ako se odvaga sve što se dešava u širim okvirima kada je u pitanju proizvodnja aluminijuma, te ako se imaju u vidu ciljevi koji se sami po sebi nameću kada je u pitanju razvoj crnogorske ekonomije, gdje nisu u prvom planu oni čisto ekonomske prirode, nego i ekološki i drugi, stanje postaje prilično jasno kada je u pitanju sudbina ove kompanije. U svakom slučaju, po meni, postoji samo jedan ispravan put a to je da defintivno o njegovoj sudbini treba odlučivati na bazi zdrave ekonomske logike, a ta računica ne predstavlja nikakvu posebnu nepoznanicu.

Čini se da moć vladajućih partija i dalje ima primat nad kvalitetom diplome i stručnim referencama direktora. Kako gledate na partijsku selekciju top menadžmenta u državnim preduzećima?

"sve je manje mjesta za tvrdnje da su pojedinci školovani vani bolji od onih koji su se obrazovali ovdje, čak naprotiv, jer nepobitna je spoznaja da vani ne idu oni najsposobniji, nego češće oni koji mogu platiti školarine, s tim da to najčešće i nisu neki od prestižnijih univerziteta"

Vi to nazivate „partijskom selekcijom“, ali ako bi to stvarno bilo tako, i ako se pri tome država ne bi rukovodila zdravorazumskom logikom da na ključna mjesta u preduzećima gdje je većinski vlasnik dolaze najbolji menadžeri i sl., na kraju bi se ispostavilo da država radi protiv sebe, u šta nisam baš siguran. Ovo tim više, jer se uglavnom radi o infrastrukturnim sistemima koji na strani „ulaza“ direktno utiču na formiranje cijene koštanja niza drugih preduzeća, tako da država ne bi smjela da sebi dozvoli luksuz ili neopreznost te vrste. Ujedno, slažem se da nijedna partija, pa ni one na vlasti nemaju, niti treba da imaju „monopol“ na najpametnije i najsposobnije pojedince, uostalom, takvo stanje je prirodno neodrživo. Takođe, da državi nije svejedno ko vodi pojedine kompanije i sa kojim uspjehom, pokazuju i dosta česte smjene čelnih ljudi u tim kompanijama, tako da sam ja bliže spoznaji da i u domaćim okvirima dolazi vrijeme u kome uloga sposobnih pojedinaca i, uopšte, efektivno korišćenje znanja na svim nivoima postaje glavni pokretački faktor u postizanju konkurentske prednosti pojedinih kompanija i nacionalne ekonomije u cjelini.

Da li očekujete da mladi ljudi iz Crne Gore, koji se sada školuju na prestižnim zapadnim univerzitetima, jednostavno neće ni željeti da se vrate?

Mislim da je sve manje mjesta za bojazan te vrste. Prvo, činjenica je da niko od nas za majku i domovinu ne može naći rezervno rješenje, i taj motiv je jako prisutan kada je o povratku riječ, i ne poričem ga. Ali, isto tako i patriotizam na koji se često pozivamo je jako često dvosmislen ili višesmislen, tako da je prije za očekivati da će mladi ljudi biti vođeni ličnim razlozima i motivima, što ne mora uvijek biti visoka zarada i sl., posebno danas kada je sasvim relativna fizička lokacija na kojoj se posao obavlja, i kada radite „bilo gdje i bilo kada“, za poslodavca koga ne „vidite“, kompanija je pri tome virtuelna i sl. Takođe, sve je manje mjesta za tvrdnje da su pojedinci školovani vani bolji od onih koji su se obrazovali ovdje, čak naprotiv, jer nepobitna je spoznaja da vani ne idu oni najsposobniji, nego češće oni koji mogu platiti školarine, s tim da to najčešće i nisu neki od prestižnijih univerziteta.

Kreativnost važna, velika nada u “milenijumce”

Čitavu deceniju turizam i poljoprivreda su isticani kao prioritetne grane daljeg razvoja privrede. Da li se slažete da će takvo opredjeljenje važiti i tokom naredne decenije?

„Budući da su za većinu uspješnih današnjih kompanija i nacionalnih ekonomija talentovani i obučeni ljudi jedini izvor konkurentske prednosti, nema razloga da ne ustvrdimo da su najvažniji resursi Crne Gore njeni ljudi, prirodne ljepote i geopolitički položaj“

Prioritetne grane ekonomije dobro su prepoznate, s tim da ostaje problem kako te komparativne prednosti koje objektivno imamo u ove dvije oblasti, pretvoriti u konkurentske. To neće ići preko noći, ni lako, ali to svakako nije nemoguće, i skoro da mogu da kažem - to je izlaz koji ne smijemo promašiti. U svemu tome, opet se vraćam na početak, i pitanje kako efektuirati te prednosti. Za početak, dovoljno je da se još jednom složimo oko toga da nikada u našoj istoriji nismo imali više mladih obrazovanih ljudi koji stupaju na scenu i koji pri tome imaju zavidan nivo znanja o „temeljnim tehnologijama“ i znanjima na kojima počiva savremeni ekonomski razvoj. U svemu tome, kreativnost je postala ta koja donosi bogatstvo, i ljudi koji imaju ideje nemaju ni vremena ni potrebe da ometaju druge u sprovođenju njihovih ideja. Ovu nastupajuću generaciju je već „neko“ s pravom nazvao “milenijumcima” jer se njihovo doba poklapa sa nastupanjem novog milenijuma, a sa njima počinje nova budućnost. U tom smislu napredak Crne Gore, uključujući i konačni rezultat u pregovorima sa EU, će zavisiti od naše sposobnosti da mislimo daleko i da se aktivno pripremamo za budućnost...

Možemo biti mjesto zdravog života i izvoza organske hrane

„Budući da su za većinu uspješnih današnjih kompanija i nacionalnih ekonomija talentovani i obučeni ljudi jedini izvor konkurentske prednosti, nema razloga da ne ustvrdimo da su najvažniji resursi Crne Gore njeni ljudi, prirodne ljepote i geopolitički položaj“, kaže Lojpur.

On napominje da je za pretvaranje naših komparativnih prednosti u konkurentske potrebno „da se znanje nametne kao osnovni pokretački faktor, a naš krajnji cilj treba da bude demokratska, bogata i međunarodno priznata i cijenjena Crna Gora“.

„Po meni, mada ovo nije zaokružen odgovor, prevedeno na Crnu Goru, to bi npr. moglo da znači fokusiranje na to da postanemo mjesto zdravog života, intenzivne upotrebe informatičke tehnologije i potrošnje i izvoza organske hrane“, dodao je Lojpur.

( Milorad Milošević )