Evo šta ugrožava život Mihaela Šumahera
Šanse za preživljavanje Mihaela Šumahera rastu iz sata u sat, ali je teško vjerovati u potpuni oporavak, kažu stručnjaci
Mihael Šumaher je svoj 45. rođendan dočekao u komi, boreći se za život, nakon teškog pada na skijanju u Francuskoj. Nekadašnji vozač Formule 1 doživio je ozbiljnu povredu glave, kada je 29. decembra udario glavom u stijenu. Nakon dvije operacije, doktori su uspjeli da stabilizuju njegovo stanje, i došli čak do blagog poboljšanja. "Prva tri do pet dana su najkritičniji", kaže neurohirurg Andreas Pingel. “Zato je još uvijek prerano za bilo kakve prognoze. Ipak, Šumaherove šanse za preživljavanje rastu iz sata u sat.” Pingel, glavni doktor u Centru za neurohirurgiju i traumatologiju na BG traumatološkoj klinici (BGU) u Frankfurtu, kaže da se u ovoj instituciji godišnje liječi oko 2.000 pacijenata koji su doživjeli traumatsku povredu mozga, od čega oko četvrtina imaju povrede slične težine kao kod Šumahera. Mada je 45-godišnji Njemac nosio kacigu, on je pri padu zadobio ozbiljne povrede mozga. Po dolasku spasilačkih službi, on je i dalje bio svjestan. Međutim, njegovo stanje se naglo pogoršavalo. Snimci skenera pokazali su najteži scenario kraniocerebralne traume: povrede i modrice u obje hemisfere. Doktori u bolnici u Grenoblu su naglasili da bi bez kacige Šumaher sigurno stradao. “Pacijenti sa ovakvim povredama su ponekad svjesni nakon incidenta, ali kasnije gube svijest, što je bio slučaj i kod Šumahera”, kaže neurohirurg Pingel. “To se dešava kada mozak počne postepeno da otiče. Tada u glavi postaje tijesno, jer mozak biva stisnut kostima lobanje. Pritisak u mozgu raste, a pacijent gubi svijest.” U tom trenutku je neminovna hitna operacija, kao što je urađeno i kod Šumahera. Krvarenje i oticanje u mozgu ponekad nijesu prisutni ni satima nakon incidenta. "Do pogoršanja stanja može da dođe čak i nakon par dana", ističe Pingel. “U prvih pet dana nakon udesa, pritisak unutar lobanje može da raste.” Jedna trećina pacijenata umire od zadobijene traume mozga. Čak i oni koji prežive kritično stanje, često pretrpe znatna oštećenja i hendikepe. "Samo kod 10 do 30 odsto preživjelih pacijenata posljedice su na tolerantnom nivou", kaže Pingel. "Takvi pacijenti imaju probleme prilikom uzimanja hrane ili pića."
Teške povrede kod oko 25 odsto pacijenata rezultiraju vegetativnim stanjem. Oni mogu da otvaraju oči, ali su nesvjesni i nijesu u mogućnosti da komuniciraju. Oko četvrtina pacijenata se oporavlja potpuno, bez posljedica. Kakve će posljedice biti, često zavisi od dijela mozga koji je zahvaćen povredama. Povrede glave kod Šumahera mogu da rezultiraju i dodatnim komplikacijama zbog kome. Andreas Pingel kaže: "Dugotrajno vještačko održavanje disanja može da dovede do upale pluća. Takođe, moguća su oštećenja nerava u rukama i nogama”. Nakon dvije nedjelje održavanja kome, postoji rizik za mišiće i otežane cirkulacije tečnosti centralnog nervnog sistema.
U zapadnim zemljama, traumatska povreda mozga je jedan od najčešćih uzroka smrti kod ljudi mlađih od 40 godina. Često je razlog povrede saobraćajni udes, jer više od polovine žrtava saobraćajnih nezgoda pretrpe traumatsku povredu glave. Ali, i sportske nezgode kao ova koju je doživio Šumaher često dovode do traumatske povrede glave. Zbog sile udarca mozak udara u lobanju, i tada nastaju oštećenja osjetljivih nervnih ćelija koja mogu da dovedu do neuroloških poremećaja. Neurolozi dijele traume po intenzitetu na "lakše", "srednje" i "teške". Posljedice mogu da variraju, od mučnine i povraćanja, preko oduzetosti, nesvjestice do kome. Kod teških trauma oporavak zavisi od mnogih faktora, kao što su starost, fizička kondicija prije nezgode, imunološki sistem i terapija.
Traumatsku povredu mozga samo u Njemačkoj, na primjer, godišnje doživi oko 250.000 ljudi, od čega su 80 odsto lakše prirode. Od oko 27.000 pacijenata sa teškom traumom, umre oko 10.000.
Nakon povrede najvažnije je da se održi cirkulacija krvi i respiracija. Doktori pokušavaju da uz pomoć ljekova i operacija smanje oticanje mozga, jer ono može da dovede do nagnječenja krvnih sudova, čime se prekida napajanje kiseonikom i dolazi do odumiranja nervnih ćelija. Ljekari koji vode Šumahera su uklonili parče njegove lobanje da bi smanjili pritisak u njoj koji ugrožava mozak. On je primio i diuretike, jer češće uriniranje takođe smanjuje oticanje. Takođe, oni su spustili temperaturu njegovog tijela da bi smanjili potrebe mozga za kiseonikom. Istovremeno, on je doveden u stanje vještačke kome, što je između spavanja i anestezije.
Ishod je neizvjestan
Koliko je uspješan ovaj tretman doktori ne mogu da kažu odmah nakon sprovedene procedure. Neki pacijenti umru, a da se nikad ni ne probude iz vještačke kome, neki su godinama u komi ili u vegetativnom stanju. Šanse za oporavak uveliko zavise od brzine medicinskog tretmana. Prognoze se poboljšavaju kada u prvom satu nakon povrede ljekari zaustave krvarenje i operativnim putem smanje pritisak u mozgu. Šumaher je u bolnicu u Grenoblu dovezen sat i po nakon incidenta.
( Saša Marković )