Srećno djetinjstvo i bez izgovorenih riječi mama i tata

Iako je odrasla bez roditelja, Sandra Manojlović nikada nije osjetila nedostatak ljubavi, ali joj je bilo neobično što, kao druga djeca, nije imala priliku da izgovori riječi mama i tata.

Sandra i njena godinu mlađa sestra Jelena odrasle su u hraniteljskoj porodici, pored tetke Danijele i sada već pokojnih očevih roditelja.

Sandra se sa terminom “hraniteljska porodica” susrela tek nedavno, ali da ne smatra da je odrasla u hraniteljskoj porodici, već u “porodičnom gnijezdu punom topline i pažnje”

Uprkos tome što je ostala bez majke sa samo dvije godine i što o ocu ne želi da govori, Sandra, danas studentkinja ekonomije, tvrdi da je imala srećno djetinjstvo.

"Nikada mi roditelji nijesu nedostajali u fizičkom smislu, jer su tetka, baba i djed taj nedostatak nadoknađivali svojom pažnjom, nježnošću i nesebičnom ljubavlju prema meni i sestri svakog dana. Smatramo da smo imali jako lijepo i sretno djetinjstvo i da nam biološki roditelji ne bi nikada pružili pažnje i ljubavi koliko smo je dobijali od tetke, babe i djeda. Oni su svoj život potpuno podredili nama, pa se tektka, očeva sestra, nikada nije udavala. Ona je, uz babu i djeda, junak svih naših dječjih maštanja", kazala je Sandra “Vijestima”.

Ona je rekla da se sa terminom “hraniteljska porodica” susrela tek nedavno, ali da ne smatra da je odrasla u hraniteljskoj porodici, već u “porodičnom gnijezdu punom topline i pažnje”.

Sandra se sjeća da su nju i sestru djeca sažalijevala što nemaju roditelje, ali da su s vremenom shvatala koliko pažnje i ljubavi dobijaju od tetke, babe i djeda.

Sandra kaže da joj je djed pričao najljepše bajke, a da je njihova omiljena “Vuk i sedam jarića”, svaki put imala neku novu, bogatiju, ljepšu i inspirativniju fabulu

“Baba i djed bili su prosvjetni radnici, uvijek spremni da nam pomognu u školovanju, pošalju na ekskurziju... Bile smo još male kada je baka umrla, ali je tetka i taj gubitak nadomjestila, ona je 'pravi vuk', njoj ništa nije teško. Često je radila i po dva posla da bi nam omogućila bezbrižno djetinjstvo, zimovanje, ljetovanje, školovanje, kvalitetnu hranu i garderobu”, tvrdi Sandra.

Baku pamti kao veoma brižnu i nježnu ženu, koja je vođenje domaćinstva podredila njihovim potrebama.

“Znala je uvijek da nam ugodi na pravi način. Vodila nas je u šetnju i u parkove da se igramo sa drugom djecom i pomagala nam u učenju...”, kazala je Sandra.

Ipak, najranije djetinjstvo obilježio im je djed, sa kojim su sestre i provodile najviše vremena.

Sandra tvrdi da je pričao najljepše bajke, a da je njihova omiljena - “Vuk i sedam jarića”, svaki put imala neku novu, bogatiju, ljepšu i inspirativniju fabulu.

“Pričao nam je milion puta 'Vuk i sedam jarića', ali svaki puta smo ga slušali sa tolikom pažnjom da je i on bio iznenađen koliko upijamo svaku riječ. Znao je tako da nam dočara događaje iz bajke da smo i same mislile da se sve to upravo tog trena događa. Često je pričao i brojne anegdote iz života, tako da smo i te priče slušale sa ogromnom pažnjom”, rekla je Sandra.

Djed je umro prije dva mjeseca u 85. godini, pa Sandra i Jelena nastavljaju život sa tetkom.

Sa djedom na maturu

Sandra je prošle godine maturirala, a ponosni djed se za taj dan baš studiozno pripremio.

“Kada me prošle godine vodio na maturu, pripremao se koliko i ja, ako ne i duže. Sve je moralo biti na svom mjestu i pod konac, odjelo, kravata, košulja... Bio je jako ponosan što sam maturirala, a još ponosniji kada sam upisala Ekonomski fakultet. To je smatrao krunom svog rada i života”, kazala je Sandra.

I matematika je bila slatka muka

Djed, “iskusni prosvjetni radnik”, bio je zadužen da pomogne u učenju, a Sandra se prisjeća da su joj baba i djed od najranijeg djetinjstva govorili da je školovanje važnije od svega.

“Djed je svakodnevno, kada smo bile manje, sa nama pisao domaće zadatke, a kasnije kontrolisao kako smo to uradile. Sjećam se da je, dok smo rješavale zadatke iz matematike, iz džepa vadio bombone i čokoladice, da nam olakša računanje. Nagrada za riješen račun bila su baš ta 'primitivna' pomagala. I matematika je uz djeda bila slatka muka”, rekla je, kroz osmijeh, Sandra.

( Stanko Radulović )