"Rudnici zlata" skriveni u našim planinama

Ljubitelji crnogorskih vrhova i skrivenih staza pričaju kako njihov hobi može da postane ozbiljan biznis

552 pregleda11 komentar(a)
01.01.2014. 15:14h

Uprkos tome što je Crna Gora zemlja planina, one su najmanje iskorišćeno prirodno bogatstvo od kojeg može dobro da se zaradi pod uslovom da se, uz pomoć države, komercijalizuju naše planinske staze za masovniju posjetu turista. A njih, koji traže aktivan odmor i koju bi za to dobro platili, u svijetu je sve više.

Neki od najuspješnijih crnogorskih planinara Milan Radović i Dragutin - Šlagi Vujović, za “Vijesti” pričaju o tome kako naši predjeli, koji ostavljaju bez daha i za koje ne zna ni ogromna većina građana Crne Gore, treba da postanu “zlatni rudnik”.

Radović, osvajač himalajskog vrha Manaslu, Denalija, Akonkagve, ukazuje da se mora krenuti od izgradnje eko kućica, privatnog smještaja, planinarskih domova, katuna, kampova, bivaka i skloništa, kao i proširenja liste licenciranih planinskih vodiča.

“Nemamo sajt na kome bi se mogli naći opisi planinarskih tura, staza za planinarenje, iznajmljivanje opreme ili unajmljivanje vodiča. Mene, kao iskrenog ljubitelja crnogorskih planina, koji obilazeći svjetske planinske destinacije ima priliku da vidi kako se strateški djeluje, to žalosti.

Zvuči apsurdno da u ekološkoj državi Crnoj Gori Zakon o turizmu ni jednim članom ne tretira ekoturizam, uprkos činjenici da ovaj vid turizma godinama bilježi najveće stope rasta na globalnom nivou. Turističke usluge koje se odnose na sportsko rekreativne i avanturističke aktivnosti, u zakonu su obrađene samo u načelu, izuzetak predstavlja rafting i splavarenje”, kaže Radović.

Radović smatra da perspektiva planinskog turizma u Crnoj Gori treba da počiva na tri megatrenda - avanturističkom, eko i tematskom turizmu: “Takozvani aktivni odmor je u svjetskom turizmu vrlo popularan, pa mnoge turističke agencije nude destinacije koje odgovaraju takvom trendu. Turistički potencijali planina su najmanje iskorišćeno prirodno bogatstvo u Crnoj Gori, koje valja učiniti dostupnim najširem krugu ljudi ali i investitora.

Uzimajući u obzir osnovne elemente turističke valorizacije - geografski položaj, udaljenost područja i atraktivnost resursa, jasno je ne samo da su nam planine najbolji potencijal za turizam, već i da imamo prednosti u odnosu na konkurenciju”.

Radović naglašava da je potrebno na nekoliko svjetskih jezika, izraditi jedinstvenu web prezentaciju crnogorskih planina i planinarskih aktivnosti

Ovaj vrhunski planinar, član PK Visokogorci, ističe da se najprostijom uporednom analizom turizma susjednih i konkurentskih zemalja dolazi do zaključka da je naša prednost planinski turizam, posebno njegov avanturističko-sportski segment i mogućnost vrlo efikasnog kombinovanja različitih oblika turističke ponude. Posebno iz razloga što su prirodni resursi sa kojima raspolažemo očuvani i predstavljaju jednu od rijetkih atrakcija.

Po njemu, treba stimulisati preduzetnike, planinarska društva i ozbiljne investitore da ulažu u planinsku infrastrukturu: “Sve crnogorske planine treba obuhvatiti nacionalnom mrežom planinarskih i biciklističkih staza i odrediti planinarska društva koja će biti domaćini u pojedinim oblastima, urediti staze, postaviti signalizaciju i održavati ih. Neophodno je izraditi dobar katastar mreže staza i odrediti mjesta za objekte, planinarske domove, bivake i skloništa”.

Radović naglašava da je potrebno na nekoliko svjetskih jezika, izraditi jedinstvenu web prezentaciju crnogorskih planina i planinarskih aktivnosti, putem koje bi svi zainteresovani posjetioci iz cijelog svijeta mogli objektivno i precizno dobiti potrebne informacije o stazama, objektima za smještaj, bezbjednosnim uslovima, vodičima, planinarskim i drugim klubovima.

Zaboravili smo Sinjajevinu, kanjone...

Dragutin Šlagi Vujović, član PSK Javorak iz Nikšića, jedan od trojice crnogorskih osvajača “krova svijeta”, ali i osvajač Akonkagve, Elbrusa i mnogih svjetskih vrhova, smatra da Crna Gora “definitivno” ne koristi svoje potencijale kada su u pitanju kanjoni i planine. “Akcenat je stavljen na dva najveća centra Durmitor i Bjelasicu, i to Bjelasicu sa kolašinske strane, a ostali dio Crne Gore je zaboravljen.

Čak i trud oko tih centara je minimalan, svi oni koji poznaju te predjele znaće o čemu pričam”, rekao je on. Vujović napominje da svi planinski vijenci u Crnoj Gori imaju svoju ponudu: “Sinjajevina je pogodna za turno skijanje, hodanje na krpljama, vožnju motornih sanki, vožnju brdskih bicikala.

Kada govorimo o Lovćenu, treba iskoristiti blizinu mora, istoriju dinastije Petrović, eko turizam, ski stazu, terene za orijentaciona takmičenja”. Vujović ukazuje da se vrlo malo ulaže u markaciju staza, postavljanje sigurnosnih sajli na kritičnim mijestima... “Planinarskih domova praktično da nema, a koji je i ostao služi kao sklonište. Malo je info punktova, veoma rijetko agencije imaju u ponudi i planinarskie vodiče. Veći broj ski infrastrukture je korišćen prije 15-20 godina, pa ili je dotrajao ili veći broj njih i nije u funkciji”, rekao je on.

Osvajač Everesta ističe da sama pomisao na to da u jednom danu možete da skijate na Durmitoru i da se kupate na moru, Crnu Goru svrstava u top destinacije.

Galerija