U 2013. u Crnoj Gori bilo 60 podmetanja eksploziva ili bombaških napada

I pored uništavanja materijalnih dokaza nije jednostavno realizovati bombaški napad a da pri tom izvršilac ostane neotkriven

11 komentar(a)
Napad na Vijesti, Foto: Savo Prelević
29.12.2013. 11:21h

Kriminalci svih nivoa, od ulice do mafijaškog vrha, često koriste bombaške napade i podmetanje požara za ubijanje i zastrašivanje, jer se zbog uništavanja dokaza teže pronalaze krivci.

U Crnoj Gori je u 2013. godini prema zvaničnim podacima bezbjednosnih službi bilo 60 podmetanja eksploziva ili bombaških napada.

"U eksploziji, a posebno nakon požara materijalni dokazi se uništavaju, tako da ekipe krimi-tehnike na licu mjesta vrlo malo dokaza mogu da izuzmu i pošalju na vještačenja", kazao je sagovornik “Vijesti”.

Eksploziv bačen na redakciju "Vijesti": Kamere snimile napadača>>>

Ivanović: Ovo je bio pokušaj ubistva>>>

Dinamitom na “Vijesti”: Hoće li država zatvarati ubice ili ubijati medije?>>>

Krivokapić: “Vijesti” su pod napadom mafije, a ne medijska mafija>>>

Đukanović: Policija i tužilaštvo da riješe napade ili će biti smijenjeni>>>

Napad na "Vijesti": Jovovića i Popovića spasili venecijaneri>>>

Dokaz za to se mogao vidjeti i pod prozorom glavnog i odgovornog urednika Mihaila Jovovića - u bombaškom napadu na redakciju “Vijesti” vojni eksploziv TNT - trotil praktično je zbrisao klimu, od koje nije ostalo bukvalno ništa.

Slučajevi bombaških napada mogu biti različiti i zavise od umijeća, mogućnosti i mašte osobe koja ih vrši.

"Krimi tehničari sa lica mjesta izuzimaju materijalne dokaze da bi vještačenjem utvrdili kakva eksplozivna naprava je aktivirana. Najčešće su to ručno pravljene eksplozivne naprave sa odloženim aktiviranjem i ručne bombe... a rjeđe kompleksnije eksplozivne naprave sa satnim mehanizmom i daljinskim aktiviranjem", kazao je izvor iz policije.

Saznanje o kakvoj eksplozivnoj napravi je riječ, i na koji je način aktivirana, može da usmjeri istragu u određenim pravcima.

Nije rijetkost da su bombaški napadi usmjereni na novinara. U Crnoj Gori početkom devedesetih bomba je bačena na prostorije nedjeljnika “Monitor”
"Na ovim prostorima prije nekoliko godina u razračunavanju u podzemlju dogodio se specifičan slučaj likvidacije. Jedno lice ubijeno je ručnom bombom, odnosno kašikarom, koja se nalazila ispod njegovog automobila a da napadač nije bio u neposrednoj blizini", istakao je drugi sagovornik "Vijesti".

Dodao je da je ubica prvo danima pratio kretanje žrtve.

"Žrtva je parkirala automobil u blizini stana u kojem je stanovala, na način da sa parking mjesta može da izađe samo ukoliko krene u rikverc, zbog prepreke u vidu zida ispred prednje strane automobila", kazao je sagovornik.

To je, kaže, bila životna greška tog lica.

"Ubica je sa sobom ponio čašu i kašikaru. Izvukao je osigurač ručne bombe i istu stavio u čašu, koju je zatim postavio neposredno iza točka vozila žrtve. Kada je ubijeni upalio automobil i krenuo u rikverc oborio je točkom čašu iz koje je ispala bomba i došlo je do eksplozije", istakao je izvor "Vijesti".

I pored uništavanja materijalnih dokaza, kaže on, nije jednostavno realizovati bombaški napad a da pri tom izvršilac ostane neotkriven.

"Zavisno od toga o kakvoj eksplozivnoj napravi se radi i na koji način se aktivira izvršilac odrađuje niz aktivnost, koje se tiču same bombe, mete i potrebne logističke podrške za realizaciju vršenja krivičnog djela", istakao je sagovornik.

Nije rijetkost da su bombaški napadi usmjereni na novinara. U Crnoj Gori početkom devedesetih bomba je bačena na prostorije nedjeljnika “Monitor”. U Hrvatskoj, vlasnik zagrebačkog “Nacionala”, poznati kontroverzni novinar Ivo Pukanić, ubijen je u centru Zagreba kada je ispod njegovog automobila eksplodirala podmetnuta bomba.

Direktor banjalučkih “Nezavisnih novina” Željko Kopanja izgubio je obje noge 1999. godine takođe od bombe podmetnute ispod njegovog automobila. Novinaru beogradskog “Vremena” Dejanu Anastasijeviću 2007. godine eksplodiralo je na simsu prozora stana.

Crna godina za reportere

Godina na izmaku bila je krvava za novinare širom svijeta, ne samo u ratnim zonama. Ubijeno je 75 novinara, kao i 37 web aktivista i građanskih onlajn izvještača.

Uhapšeno je 177 novinara i 166 Internet aktivista. Pet novinara je poginulo 23. decembra u samoubilačkom napadu na Salaheddin TV u Iraku, u gradu Tikrit. Na portalu Reportera bez granica evidentirani su i ostalih bombaških napadi koji su obilježili godinu.

  • 2. decembar: Četiri muškaraca na motociklima bacili su dvije ručno rađene bombe na zgradu medijske grupacije “Ekspres” u Karačiju. Osim bombi, napadači su oko 15 minuta pucali nasumice u pravcu zgrade
  • 10. decembar: Teško je oštećen dom novinara Edvana Rios Chanca u centralnom peruanskom regionu Junin u zoru. U kući je bilo četvoro članova domaćinstva uključujući i jedno dijete
  • 22. oktobar: Napadnuto je sjedište ruskih dnevnih novina “Moskovski komsomoljec” (MK). Dva mladića zapalila su dva Molotovljeva koktela u ulaznom dijelu zgrade, a crni dim od paljevine proširio se po cijelom objektu
  • 19. oktobar: Pet novinara koji su otišli da izvještavaju sa mjesta gdje je eksplodirala bomba u tajlandskoj provinciji Narathivat, povrijeđeni su od druge bombe koja je eksplodirala oko 45 minuta poslije prve
  • 11. avgust: Bombaški napad na kuću novinara “Vijesti” i “Monitora” Tufika Softića u Beranama
  • 10. januar: U Grčkoj je za jedan dan bilo više bombaških napada na domove nekoliko novinara. Bombe su napravljene od kanistera propana, izazvale su veliku štetu ali nije bilo povrijeđenih