U Krutama gorko, samo DPS-u slatko

Ulcinjske Krute su malo selo nadomak grada pored magistralnog puta ka Baru.

Nijesu prepoznate po tome što od 55 kuća, koliko ih ima u selu, njih 45 nema vodu iako im regionalni vodovod prolazi pored imanja. Nijesu ni po tome što imaju dalekovod koji sa prvom kišom sklizne sa mreže pa svih 55 domaćinstava nema struju po dan ili dva. Jedno je od rijetkih sela koja vole gradske nevjeste, ali Krute ni po tom kuriozitetu nijesu čuvene. To što je mladih sve manje jer od nabujalog blagostanja moraju da bježe u inostranstvo, takođe ništa nije strano niti neuobičajeno da bi neko zbog toga morao čuti za Krute.

Gotovo sve što postoji u simpatičnom selu, koje ima crkvu i školu, napravili su i izgradili sami mještani, bez pomoći Opštine ili države mada to malo koga sa strane zanima. Uprkos svemu tome, već 16 godina najjača politička partija u državi u selu bilježi blistave rezultate - na prošlim lokalnim izborima više od 65 odsto glasova osvojio je sam DPS dok je na parlamentarnim taj procenat bio znatno veći.

Po tome je selo znano, a DPS-u drago - njihovi aktivisti ne moraju ni priviriti u Krute da bi obećavali brda i doline jer su glasovi sigurni. To je zaključak koji se nameće nakon što je novinar “Vijesti” obišao selo i razgovarao sa nekoliko mještana o tome sa kakvim se sve problemima suočavaju.

“Glasao sam, glasam i uvijek ću glasati DPS”, kaže mještanin Anto Marđonović (78) koga smo posjetili u njegovom porodičnom domu u Krutama.

Radio je u HTP Ulcinjska rivijera i sada uživa penziju od 130 eura. Njegovi sinovi žive i rade u inostranstvu, unuci takođe, a kći je udata u susjednim Kručama. Posebno se ponosi unukom koja je udata u Dubaiu. Antov dom nije priključen na vodovodnu mrežu zbog čega je morao da sagradi rezervoare i kupi pumpe.

Cistijerne sa vodom često krstare trošnim ulicama Kruta obilazeći kuće sa rezervoarima ali to je normalna i uobičajena pojava za selo. Samo nekoliko domaćinstava ima vodu iz Salča ali i to je na kašičicu i problem izražen posebno u spratnim kućama.

Po tome je selo znano, a DPS-u drago - njihovi aktivisti ne moraju ni priviriti u Krute da bi obećavali brda i doline jer su glasovi sigurni. To je zaključak koji se nameće nakon što je novinar “Vijesti” obišao selo i razgovarao sa nekoliko mještana o tome sa kakvim se sve problemima suočavaju

Anto je sa suprugom Lezom (77) bio deset godina u Americi kod sina. Ipak, vratio se u Krute da u njima provede ostatak života. Žali se da se sve promijenilo, ali u negativnom kontekstu.

“Ja i Leze ne možemo da beremo masline pa smo primorani da nadničarima dajemo čak pola prinosa. Ranije je to bilo manje. Takođe, sada za traktor drva meni iz moje šume, berači traže dva za sebe. E, mnogo”, kaže Anto. Podsjeća da je svojevremeno voljom jednog inženjera trafostanica morala biti sagrađena daleko u dolini.

“Kao i sve u selu, mi smo gradili i tu trafostanicu. Morali smo na ramenima da nosimo cement, pijesak i šljunak jer nije bilo puta. A mogli smo je sagraditi tu negdje, možda sada ne bismo imali tako česte kvarove”, kaže on.

Na pitanje da li ga je neko od opštinskih ili političkih funkcionera posjetio da ga pita kako živi i koje probleme ima, odmahuje glavom.

“Nikad niko”, kaže Anto.

Leze kaže da joj je ipak dobro u selu, ali i da bi voljela djecu pored sebe.

“A što će ovdje, od čega da žive”, odgovara joj Anto.

Ramo Metović (45) radio je u Otrantu a sada je samostalni preduzetnik. U obližnjim Kručama na obali mora ima kafanu „Rakita“. Kaže da ljeti dobro prođe dok zimi ne radi.

“Radi se dva do tri mjeseca i to je sve”, kaže Metović. On je jedan od rijetkih u selu koji ima vodu.

“Ali svake godine sve manje i manje. Vjerovatno zbog gubitaka na mreži”, kaže on. Ima dva sina - jedan radi, dok je drugi još učenik. Mještani su morali sami da se snađu za prevoz đaka.

“Kao i za sve ostalo. Plaćamo minibus koji četiri puta dnevno ide do Ulcinja i nazad”, ističe Metović i pored problema koje je naveo Marđonović, navodi i nezaposlenost. Takođe, kako je kazao, problem je i što nema puta do džamije u susjednim Kručama.

“Do džamije iz naših domova možemo pješke a za to nam treba prilično vremena, skoro sat ili autom, ali onda okolnim putem preko Kruča”, istakao je on. Metović je takođe glasač DPS-a.

“To je jedina partija za koju vjerujem da nam nešto može pomoći”, tvrdi on.

U Krutama živi i visoki funkcioner DPS-a, Đoko Dabović koji uživa veliki autoritet u selu. On ipak priznaje da selo može mnogo bolje da živi „iako smo u odnosu na druga sela dobri“. Kaže da postoji mogućnost da se selo odvoji od dalekovoda koji stalno crkava i prikopča na drugi.

“Postoji i mogućnost da selo vodu dobije iz regionalnog vodovoda ali za to treba dobra volja i Opštine i države. Poznato je da Ulcinj vodu iz regionalnog dobija samo ljeti kada su gužve i normalno je da bi bilo neisplativo selo vezati za vodovod radi dva ili tri mjeseca. Međutim, grad može i zimi da uzima vodu u minimalnim količinama i tako riješi ne samo problem Kruta”, kaže Dabović i dodaje da bi za taj projekat bile neophodne tri pumpe.

U Krutama živi i visoki funkcioner DPS-a, Đoko Dabović koji uživa veliki autoritet u selu. On ipak priznaje da selo može mnogo bolje da živi „iako smo u odnosu na druga sela dobri“

“Sve to nije neostvarivo, samo malo dobre volje”, tvrdi on. Podsjeća da je Direkcija za saobraćaj izgradila devet kilometara javne rasvjete na magistralnom putu pored Kruta a da je ministrastvo sagradilo školu. Na pitanje zašto je u selu dominantan DPS kada može, ali ne rješava probleme mještana, Dabović kaže da je njegova partija ipak logičan izbor mještana.

“Mi smo procrnogorski orijentisani. Bili smo liberali, reformske snage... Nakon 1997. okrenuli smo se Đukanoviću i tu smo i danas”, kaže on. Podsjeća da je za probleme sela zadužena i lokalna vlast u kojoj je DPS participirao samo jedno kratko vrijeme.

Vanredni izbori u Ulcinju zakazani su za 26. januar. Kako god da bude, sigurno je da će mještani Kruta i dalje biti upućeni samo sami na sebe...

Utrnulo srce kod ljudi

U selu postoje četiri muslimanske kuće - Ljakovići, Kordići, Metovići i Elezovići. Anto kaže da su odnosi sa muslimanskim familijama izvanredni.

"Međusobno se posjećujemo, posebno kad su slavlja i vjerski praznici - kaže Anto. Dodaje da je to ostalo isto ali da se nešto drugo promijenilo, u cijelom selu i među svim mještanima, bez obzira na vjeru. -Srce. To se promijenilo. Utrnulo je kod ljudi pa nemaju osjećaja za druge. Evo na primjer, moba više nema. Nestale su, svako briga svoju brigu", kaže on.

( Samir Adrović )