"pričajmo o nato-u"
Nemam pravo da ikoga budim
Nisu krivi ni Momir ni Milo, to je tako vjekovima – fabrički smo kratkovidi, nedobronamjerni, mislimo od obroka do obroka.... a površnost nam je srednje ime
Od posljednjeg honorara kupio sam jednu predivno dizajniranu korpu punu drvenog voća. Skoro ne postoji šansa da ljudsko oko može primijetiti o kojem se materijalu radi. E sad, imam jako velik problem kad mi svrate gosti pa krenu da se posluže, jer ne smijem reći da se radi o ukrasu, kako ne bi pomislili da sam stipsa. Opet, ne mogu ni da ih pustim da zagrizu - oštetiše mi ukras, a sebi zube.
Kakvo je ovo moje voće tako je SVE u Crnoj Gori – postoji, a ne služi ničemu.
Po pitanju ulaska Crne Gore u NATO nijeste mogli lošijega govornika ili sagovornika nać’. Prestalo je da me zanima đe će Crna Gora, no gledam đe ću svoju, i guzicu ovoga đeteta smjestiti.
Moram priznati da me blaga panika hvata. Ćerka mi ima tri i po godine, a ostalo je još toliko do njenog odlaska u školu. Nešto ne bih da učestvuje u društvenom životu Crne Gore iz „higijenskih” razloga.
I kad danju sunce sija, a uveče zvjezdano nebo bude, nevidljivi crni oblak nepomično stoji iznad svoje sestre - Crne Gore. Samo čitajte redovno komentare posjetilaca na portalu Vijesti i biće dovoljno da shvatite kolika je guba u ovome narodu. Nisu krivi ni Momir ni Milo, to je tako vjekovima – fabrički smo kratkovidi, nedobronamjerni, mislimo od obroka do obroka, ljubav se mjeri kvadraturom nekretnina, dok se poštovanje zasniva isključivo na strahu, a površnost nam je srednje ime.
U međuvremenu, ove generacije sa medicinskog fakulteta završavaju, postaju ljekari i počinju da rade, što je ključna opasnost po život. Stručnjaci (stari ljekari) tada očekuju svakodnevno masovna ubistva iz nehata (čitaj neznanja) po bolnicama i privatnim ordinacijama širom države.
Nego, nepristojno je, niti imam pravo, da ikoga budim i snove mu prekidam. Ne brinite, ja sam prestao da primjećujem, a ambicije su mi male i još se trudim da ne smetam otkad sam shvatio da su svojeglavi nepoželjni. Ako se izborim da zapalim odavde, prva investicija „neđe tamo” bi mi bila kupovina grobnoga mjesta. Ako ne uspijem, pisaću i snimati nebulozne pjesme, praviti se budala i neozbiljan (kao i do sad), a ovo dijete čuvati od nekulture i moliti se da joj bog zdravlja da.
A za NATO, eto vi odlučite u ime moje familije – onako opušteno u vrijeme trajanja reklama dok gledate „Farmu” ili „Velikog brata”.
( Marko Jadranko )