Tadić: Stvarali su utisak da je Srbija neprijatelj Crne Gore

Bivši predsjednik Srbije i nekadašnji lider Demokratske stranke Boris Tadić kaže da Crna Gora i Srbija nisu riješile nijedan konkretan problem od njegovog odlaska, već da je otopljavanje odnosa dvije države samo verbalno.

"Ne vidim riješen nijedan konkretan problem, kao što su problemi dvojnog državljanstva, pitanja crnogorske i srpske etničke zajednice i zaštite njihovih jezika, kulture, pitanja crkava itd. Kada je Dačić (Ivica, premijer Srbije) otvorio prvo konkretno pitanje, pitanje dvojnog državljanstva, naišao je na odgovor da nije vrijeme da se razgovara o tome. Vidio sam samo verbalnu manifestaciju prijateljstva, mada je i to dobro jer Srbija i Crna Gora bi trebalo da budu prijateljske zemlje", ističe Tadić u intervjuu za "Monitor".

Tadić kaže da smatra da Srbija ne bi trebalo da ima bolje odnose sa Crnom Gorom nego sa ostalim zemljama u regionu.

"Odnose među zemljama bi trebalo da definišu realni interesi i okolnosti, a ne mitovi o bratstvu ili da budu unaprijed zadati na osnovu primitivnih metafora o „dva oka u glavi“. Trebalo bi konačno da evoluiramo od devetnaestovjekovnih mitova i da gradimo moderna društva u kojima su interesi definisani kroz političke odnose.

Uprkos tome što sam u vrijeme dok sam bio predsjednik smatrao da je odvajanje Crne Gore pogrešan čin, sada smatram da je to rješenje ipak bilo dobro jer je pružilo priliku za oba naroda da regulišu svoje odnose na institucionalan način i da izađu iz faze pretpolitičkih odnosa. Za mene je identitetsko pitanje veoma važno i spada u korpus zaštite ljudskih prava definisan poveljom UN. Kao što branim identitet Srba u Crnoj Gori tako branim i identitet Crnogoraca u Srbiji", kazao je Tadić.

Koji ih to interesi vežu?

Na komentar da odnosi Podgorice i Beograda cvjetaju dolaskom nove vlasti, Tadić ukazuje da političke aktere vezuju zajednički interesi, ali da treba dobro razmisliti o kakvom interesu je sada riječ.

"Ne bih rekao da se prvenstveno radi o interesu poboljšanja odnosa između Crne Gore i Srbije jer su ti odnosi i u prošlosti bili dobri. Pokazatelja dobre saradnje Srbije i Crne Gore u protekloj deceniji ima mnogo, a jedan od njih je i činjenica da je ekonomska saradnja dvije zemlje dostigla najvišu tačku u vrijeme prošle vlasti. Očigledna je unutrašnjepolitička potreba da se sve što je ranije urađeno na razvijanju odnosa Srbije i Crne Gore predstavi kao nedovoljno dobro i da se stvori utisak kako je Srbija imala neprijateljsku politiku prema Crnoj Gori", ističe Tadić.

Na pitanje Monitora da li se dio odgovora krije u Stanku Subotiću, jer je "davno procurilo" da su se on, Đukanović, Aleksandar Vučić i Tomislav Nikolić sastali u Parziu, Tadić kaže da ne zna da li je došlo do tog susreta, ali dodaje:

"Ali, činjenica je da je gospodin Subotić nakon promjene vlasti u Srbiji dobio priliku da u sudskom procesu u kome je optužen za šverc cigareta iznese i političke ocjene i stavove. To političke okolnosti u Srbiji ponovo degradira na nivo koji smo davno ostavili iza sebe u svojoj neslavnoj političkoj prošlosti. Gospodin Subotić je, možda, kako sebe naziva, biznismen, ali nije političar niti ima politička znanja da bismo njegova tumačenja političke stvarnosti uzimali kao relevantna. A da li postoji i kakva je priroda odnosa Subotića i političara koje ste pomenuli vrijeme će pokazati".

Tadić je kazao da nikada nije organizovao medijske napade na Crnu Goru.

"To je čista insinuacija. Nikada nisam imao kontrolu nad medijima, koja mi se pripisuje, niti sam ikada orkestrirao medije u skladu sa svojim političkim interesima. Baš kao što mi medijski ili bilo kakvi drugi napadi na Crnu Goru nisu bili u interesu. Srbija u vrijeme mojih mandata nije vodila kampanju protiv Crne Gore, a pogotovo se ja kao predsjednik Srbije nisam bavio time", zaključuje Tadić.

O Bebi Popoviću

Komentarišući Institut za javnu politiku koji je osnovao Vladimir Beba Popović, Tadić kaže da je i sam naziv instituta do te mjere tendenciozan da je to teško i komentarisati.

Ne vidim logičku ili stručnu vezu između menadžmenta ulične prodaje deviza, funkcije šefa sale restorana Savski galeb, sviranja harmonike u Mažestiku ili posjedovanja marketinške agencije sa naučnim ili institutskim radom

"Ako već nešto funkcioniše kao institut, zanima me koji su to naučni radnici uključeni u njegov rad. U uređenim društvima instituti su ustanove koje se bave naukom i po definiciji ne služe za blaćenje kritički nastrojenih medija, organizacija i pojedinaca. Pojava ovakvih „instituta“ svjedoči da mi nismo u grupi uređenih društava i doprinosi deinstitucionalizaciji društva. Pored toga, uvreda je za naučnike, nevladine organizacije i naučne institucije koje se zaista bave naukom", objasnio je Tadić.

Popović je na TV Atlas Tadića uporedio sa vazduhom "koji nema specifičnu težinu" i kazao da je mrzio Zorana Đinđića, a Tadić kaže da bi se njegova analiza takvih izjava morala osloniti prije na njegovu kliničku, nego na političku praksu.

"Politički me takve izjave ne dotiču jer su takvi stavovi u domenu psihopatologije a ne politike. On pokazuje namjeru da se bavi ne samo naučnim radom iz oblasti politike nego i psihologije. Ne vidim logičku ili stručnu vezu između menadžmenta ulične prodaje deviza, funkcije šefa sale restorana Savski galeb, sviranja harmonike u Mažestiku ili posjedovanja marketinške agencije sa naučnim ili institutskim radom. Ništa od toga nije kvalifikacija za bavljenje ni naukom ni politikom.

Apsurdno je govoriti o nekoj posebnoj bliskosti Zorana Đinđića sa Popovićem ili bilo kojim drugim Zoranovim saradnikom. Danas je očigledno da mnogi prema kojima je on imao veoma različite odnose se utrkuju za mjesto njegovog ,,bliskog prijatelja”. To je prije svega neukusno.

Gospodin Popović nije ni radio u kabinetu Zorana Đinđića mjesecima prije atentata. Svako ko je u to vrijeme radio u Đinđićevom kabinetu to dobro zna. Nakon Zoranove smrti on je krenuo u besomučnu trku za status njegovog bliskog prijatelja. Zorana sam upoznao prije svih tih ljudi koji trče u toj ,,trci”, još 1973. i dobar sam svjedok ko je i u kojoj mjeri ulazio u odnos sa njim i na koji način. Ne znam šta je gospodin Popović radio te godine ali svakako nije bio prijatelj Zorana Đinđića, koga je sreo prvi put tek sredinom devedesetih", razjasnio je Tadić.

O Vučiću i SNS

Tadić kaže da ima više razloga zašto vrtoglavo raste rejting vladajuće Srpske napredne stranke i prvog potpredsjednika Vlade Srbije Aleksandra Vučića.

"Prije svega vješto konstruisanje medijskog spektakla, koji se odnosi na prividno rješavanje onih problema na koje srpsko društvo dugo čeka. To naravno ne znači da su ti problemi riješeni, ali medijskim manipulisanjem neko vrijeme se može stvoriti privid njihovog rješenja.

Umjesto tih rješenja vidim svakodnevno gomilanje novih problema i produbljivanje starih. Ukoliko je popularnost zasnovana na utisku, a ne na rezultatima, trajaće taman koliko traje i taj utisak", smatra Tadić..

( Vijesti online )