Kad Božić slavi pohlepu: Isus ustupa mjesto Mamonu
Pitam se da li su ti željni provoda vidjeli beskućnike na ulicama?
Prije nekog vremena bila sam angažovana da napišem pregled o BBC kanalu vijesti. Dok sam išla prema studiju londonskom Regent ulicom, vidjela sam da je taj dio grada poprilično demoliran. Pločnik je bio prekriven polomljenim staklom, konzervama od piva, mokrim i prljavim crvenim kapama, lažnim bijelim brkovima.
Da neki nevaspitani i pijani vanzemaljci nisu izveli masovnu otmicu Djeda Mrazova? Smrad urina se širio na sve strane. Neko je obavio veliku nuždu pored crkve All Souls i umornim crni čistač, praznog izraza lica, novinama je pokušavao to da očisti. Takav je praznični duh koji su za sobom ostavili učesnici godišnje SantaCon parade, kada se bučni veseljaci maskiraju u Deda Mraza kako bi tobože razveselili druge.
Porazgovarala sam sa nekima od njih koji su se još vrzmali tuda i još bili uračunljivi. Da li je ovo bilo u dobrotvorne svrhe? „Ne. Samo dobar provod“. Ne i za skupljača govana. Niti za zaposlene u BBC koji su morali da dobiju policijsku pratnju. Kao ni za osoblje restorana koje je moralo da se zabarikadira kako bi se zaštitilo od razularenih pijandura. Još od posljednjih gradskih nemira nisam vidjela takve scene nihilizma i voljne degradacije. Ipak, to je bila dobra metafora za ono što smo postali – sebični, neobuzdani, bahati i orgijastični.
Pitam se da li su ti željni provoda vidjeli beskućnike na ulicama? Procenti su skočili u posljednje tri godine: u Londonu je za 13 odsto više beskućnika nego prošle godine. Da li su zastali da porazgovaraju sa onima koji su na hladnoći sklupčani u vrećama za spavanje i dali im nešto novca za hranu? Ne vjerujem da su.
Skromni sin Božji sada mora da ustupi mjesto proždrljivom bogu Mamonu. Više nego ikada Božić slavi bezbožnu pohlepu i trošenje. Slabo plaćeni radnici, u zemlji i inostranstvu, skapavaju praveći stvari koje onima koji plivaju u novcu ne trebaju, ali ipak moraju da ih imaju. U modnim časopisima koji izlaze nedjeljom i koji se presijavaju, modeli su nosili svjetlucave haljine na šljokice za nezasite milionere i milijardere. Crvena haljina od „dragulja“ marke Dolce & Gabbana košta tačno 32.946 funti. Koliko je žena zašivalo dragulje na taj nježni materijal? Koliko su bile plaćene? Da li su ih, i koliko jako, boljele oči? Da li su im prsti krvarili? (Možda bi kompanija mogla da nam pošalje odgovore.)
Izbjeglica iz Sirije bi za 30 funti mogla da živi nedjelju dana. Za 50 funti bi dijete samohrane majke moglo da jede kako treba i možda dobije cipele i haljinu za Božić. Samo postavljanje ovakvih pitanja u naše vrijeme se smatra čudnim, ludim i politički nazadnim. Socijalizam je mrtav i sahranjen u zvoncarama i lepršavim tunikama.
Za ovu tvrdokornu i zaslijepljenu vladu, bijeda je krivično djelo. Sve je više domaćinstava sa zaposlenim članovima, koja traže pomoć. Nedostatak hrane i energenata je na šokantnom nivou. Trinaest miliona Britanaca ne može da sastavi kraj sa krajem. Britansko udruženje ljekara upozorava na kritično stanje u javnom zdravstvu. Džordž Ozborn bi trebalo da otvori domove-radionice za sirotinju, odlično viktorijansko rješenje za navodnu ljenost i aljkavost nezaposlenih i ubogih. Glasači podržavaju ovakvu politiku jer su ubijeđeni da su siromašni, a ne bogataši, pravi ekonomski lešinari.
Davnih osamdesetih godina, gospođa Tačer i predsjednik Regan su donijeli prvi talas gramzivosti oslobođen od krivice koji su reklamirali kao patriotizam. Majkl Daglas je kao Gordon Geko u Volstritu predstavio tu novu vrstu preduzimača koji su gotovu svuda bili prezreni. Današnji Gekoi nisu u takvoj opasnosti, čak ni pošto su slomili svjetska finansijska tržišta. Umjesto toga, gradonačelnik Londona želi da ih proglasi za svece.
Mariana Macukato, profesorka ekonomije i inovacija na univerzitetu u Saseksu je upravo objavila izuzetno važnu knjigu u kojoj iznosi nepobitne činjenice – „Preduzetnička država“ (The Entrepreneurial State). Ona razbija mit o sukobu javnog i privatnog sektora. Daje argumente u prilog većoj i pametnijoj državi koja bi svima donijela dobro, i vladi i preduzetnicima. Bojim se da to više nikada nećemo imati. Umjesto toga, kako ona naglašava, ljudi su se navikli na ideju da bi socijalna pomoć trebalo „neštedimice da se siječe“, a „dobrobit korporacija neprestano podržava“, pri čemu misli na poreske olakšice i deregulacije.
SantaCon razvratnici su već počeli sa slavljem, pridružite im se i budite veseli. Ako imate love i srca.
Prevod: M. ŠERBAN, „Kontrapres“
Galerija
( Jasmin Alibai Braun (Independent) )