Nacionalni parkovi da razvijaju biznis
Novi propis o nacionalnim parkovima ustanoviće i nove granice jednog od najvrednijih među njima, NP Durmitor
Predlogom zakona o nacionalnim parkovima, koji je Vlada usvojila na posljednjoj sjednici, uvešće se velike novine u organizaciji sadašnjeg Javnog preduzeća nacionalni parkovi Crne Gore.
Neke od tih novina biće potpuna novost za ovaj dio Evrope. Tu se prvenstveno misli na namjeru zakonodavca da dosadašnje JP Nacionalni parkovi Crne Gore transformiše u neki oblik privrednog društva.
Koji će to oblik privređivanja biti još se ne zna jer nacionalni parkovi po definiciji nijesu profitna organizacija, a treba da postanu privredno društvo koje po prirodi postoji jedino ako zarađuje.
Koji će oblik društva dobiti naši Nacionalni parkovi, tek će se vidjeti. Ekolozi ponekad kažu da prirode više nema tamo gdje njeno čuvanje postane biznis. Novim zakonom o nacionlanim parkovima uvode se i „ekosistemske usluge“U Ministarstvu održivog razvoja i turizma na ovu dilemu nemaju potpun odgovor. Kažu da je Zakonom o unapređenju poslovnog ambijenta iz 2010, zacrtano da su javna preduzeća dužna da se reorganizuju u skladu sa Zakonom o privrednim društvima, u roku tri godine od stupanja na snagu ovog zakona.
„Predlogom zakona utvrđeno je da će privredno društvo osnovati Vlada u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona. Ovim aktom će biti utvrđen odgovarajući oblik privrednog društva i njegova unutrašnja organizacija, da li će to biti akcionarsko društvo ili društvo sa ograničenom odgovornošću”, kažu u Ministarstvu održivog razvoja i turizma..
Predlogom zakona je predviđeno da se sredstva za rad društva obezbjeđuju iz: budžeta Crne Gore, naknada za korišćenje dobara nacionalnih parkova, donacija, kredita i drugih izvora u skladu sa zakonom.
U zapadnoj Evropi, posebno Austriji postoje nacionalni parkovi koji su zadužbine, čak i parkovi koji su akcionarska društva, ali neprofitna. Ali nema čisto profitnih organizacijaOstaje dilema kakvo će biti to privredno - profitno društvo koje će značajno finanasirati država, a njemu po prirodi stvari osnovni cilj ne bi trebalo da bude zarada nego očuvanje prirode kojom gazduje. Ta dilema se očituje i u kratkom stavu, na ovu temu, direktora JP Nacionalni parkovi Zorana Mrdaka.
“To će se valjda sve definisati aktom o osnivanju i statutom društva. Svakako nacionalnom parku prvenstveni i glavni cilj treba da bude zaštita i unapređenje životne sredine i održivi razvoj, a ne profit”, kratko je kazao Mrdak.
U regionu su nacionalni parkovi bez ostatka neprofitne organizacije, odnosno sve što zarade i ono što je dobiju iz državne kase i donacija ulaže se u čuvanje prostora koji im je povjeren na gazdovanje.
U zapadnoj Evropi, posebno Austriji postoje nacionalni parkovi koji su zadužbine, čak i parkovi koji su akcionarska društva, ali neprofitna. Ali nema čisto profitnih organizacija.
Koji će oblik društva dobiti naši Nacionalni parkovi, tek će se vidjeti. Ekolozi ponekad kažu da prirode više nema tamo gdje njeno čuvanje postane biznis. Novim zakonom o nacionlanim parkovima uvode se i „ekosistemske usluge“.
"Ove usluge uključuju usluge kao što su održavanje kvaliteta vode i zagarantovanog minimalnog protoka, zaštitu od poplava, zadržavanje hranjivih materija, mikro-klimatske stabilizacije, mrijest i stanište ribe, oprašivanje, staništa rijetkih i ugroženih vrsta... Bitno je naglasiti da se te usluge jasno razlikuju od redovnih komercijalnih usluga nacionalnih parkova“, kažu u Ministarstvu.
Oni dodaju da će sve biti naknadno definisano ugovorom između budućeg privrednog društva i korisnika usluga.
Divlja gradnja crta granicu
Novi propis o nacionalnim parkovima ustanoviće i nove granice jednog od najvrednijih među njima, NP Durmitor. JP Nacionalni prkovi Crne Gore još 2009. godine pokrenulo je inicijativu za izmjenu granica NP Durmitor zbog divlje gradnje u podnožju durmitorskog masiva koji obuhvata nekoliko sela.
U Ministarstvu kažu da je to bio glavni razlog za izumjenu granica NP Durmitor i argumet da je veliki dio tog gradnjom uveliko devastiranog prostora uglavnom u privatnoj ili mješovitoj svojini.”
“U zaštićenim područjima prirode, posebno onim sa strožim režimom zaštite prirode, kakvi su rezervati prirode, nacionalni parkovi i slično, preporučuje se od strane lUCN-a (Međunarodne unije za zaštitu prirode) da zemljište bude u državnoj svojini, svojini lokalnih zajednica ili drugih tijela osnovanih radi dugoročne zaštite prirode, s obzirom da je vlasništvo relevantno za postizanje ciljeva upravljanja zaštićenim područjima prirode”, objašnjavaju u Ministarstvu održivog razvoja.
( Miodrag Babović )