Planiranje zaborava

U novijoj istoriji, Podgorica ima 130 godina kontinuiteta urbanističkog planiranja. Po odluci knjaza Nikole, počela je 1882. godine izrada urbanističkog plana za Mirkovu varoš. A gradnja prvih kuća već 1886. godine.

Dokazi o postojanju, a i planiranju, naselja na prostoru današnje Podgorice su mnogo stariji. I sa velikim periodima diskontinuiteta. Ali, u svemu postoje nesumnjivi dokazi neprekidnosti postojanja života na nekoliko mjesta na prostoru koji danas zauzima grad. Naselje Momišići je jedan od tih dokaza. I momišićko groblje.

Nedavno me je pozvao kolega arh. Andrija Markuš da porazgovaramo o novom Prostorno urbanističkom planu Podgorice. Konkretnije, šta bi trebalo poboljšati tokom završetka Predloga plana.

Porodica Markuš u nekoliko generacija živi u Momišićima, prolazeći u raznim periodima različite vidove eksproprijacije ili ometanja korišćenja imovine. Ali, o tome skoro da i nijesmo razgovarali. Kolega Markuš me je upoznao sa primjedbanma koje je uputio obrađivaču PUP-a Podgorica, posebno ukazujući na prostor između ulica Moskovske, Dalmatinske, Bul. Džordža Vašingtona i Bul. sv. Petra Cetinjskog.

Glavni problem pri izradi aktuelnog PUP-a je, po mome mišljenju, što u planerskom timu nije bilo urbaniste koji u kontinuitetu prati i poznaje prostor Podgorice. U fazi sinteze PUP-a, uprava Glavnog grada je uvažila ovu okolnost i angažovala arh. Vesnu Rakčević da u ime investitora prati izradu PUP-a. Ovo je bila dobra odluka koja je spriječila, ili ublažila, mnoge propuste obrađivača. Ipak, u timu obrađivača nije obezbijeđen urbanista sa dovoljno iskustva i poznavanja etiologije nastanka postojećih urbanih struktura, urbanističkih rješenja, razloga za djelimičnu realizaciju, neophodnosti očuvanja kontinuiteta određenih koncepata, uprkos raznim ograničenjima. Glavni urbanista konzorcijuma koji je uradio Predlog PUP-a, prof. dr Kaliopa Dimitrovska Endrjus iz Ljubljane, osoba je sa neupitnim planerskim referencama. Takođe, ona je i Glavni urbanista prethodnog GUP-a iz 1990. Ipak, to nije moglo da nadomjesti poznavanje života prostora i etiologiju urbanih struktura.

Na primjeru groblja uz Dalmatinsku ulicu, ima osnova za pretpostavku da je mnogo starije od male crkve iz 1925. godine, kolega Markuš je ukazao na nekoliko neophodnih ispravki. Prvo, da se površina u planu označi odgovarajućim simbolom. Drugo, da se planom predvidi potreba daljeg arheološkog istraživanja. Prije desetak godina, pri rekonstrukciju Dalmatinske ulice, otkriveni su arheološki artefakti koji, moguće ukazuju na ranohrišćanski period. Trotoar sa te strane nije rađen, da bi se obavila neophodna istraživanja. Koja nijesu obavljena ni do danas.

U GUP-u Titograda iz 1973 godine, starost naselja Momišići datira se (u grafičkom prikazu hronologije razvoja naselja) u rimski period, odnosno I vijek n.e. Sam ovaj podatak, po sebi zaslužuje pažljivo prikupljanje istorijskih i arheoloških podataka o ovome prostoru. Upravo zbog toga podržavam arh. Markuša u nastojanju da se bez odlaganja prostor momišićkog groblja (koje se ne koristi već pola vijeka) odgovarajuće sagleda i predstavi u novom PUP-u.

U svom veličanstvenom Mediteranskom brevijaru, poznati jugoslovenski, hrvatski, bosanskohercegovački, a i italijanski, teoretičar književnosti, književnik i publicista, Predrag Matvejević, govori o grobljima Mediterana:

"Položaj manjih hramova (bazilika i kapela, ili pak sinagoga, džamija) sličan je donekle onom koji zauzimaju groblja. Oko hramova, kao i na grobljima, sade se čempresi i borovi, ovdje posebno ili odvojeno, ondje zajedno ili izmiješano. Njihovi rasporedi nisu, vjerojatno, sasvim slučajni ali je teško odrediti postoji li u tome neko pravilo. Čempresi unose mir u okolni prostor, i stanovitu sjetu. Nisu sađeni samo uz groblja i hramove: izvijali su se iznad žrtvenika i akademija Mediterana... Mediteran je golemi arhiv i velika grobnica." (Mediteranski brevijar, str. 23. Grafički zavod Hrvatske, 1990.).

Povezanost prostora Podgorice sa Mediteranom i kulturama koje su nastajale, strujale i ukrštale se kroz vremeno–prostor nalazimo u mnogim elementima prostora, jezika, flore. Na površini zemlje, ali i ispod. Na obilježenim i neobilježenim mjestima. Ako mjesta za koja ne znamo da sadrže poruke iz daleka, prekrijemo zaboravom i slojevima novih zgrada, trgova, ulica, ostajemo bez nekih saznanja o prostoru, kulturi. A ako uništavamo ili prekrivamo i zapostavljamo mjesta koja znamo da treba istražiti? Planiramo zaborav. Kidamo kontinuitet vremeno-prostora.

Cijenjeni kolega arh. Andrija Markuš, Podgoričanin i Momišićanin, zalažući se da se sačuva i istraži prostor momišićkog groblja brani kontinuitet vremeno–prostora Podgorice. Traži da PUP Podgorice bude plan pamćenja i razvoja grada. Na važnost istraživanja svih mjesta u području Podgorice i Zete, na kojima su groblja posebno ukazuje knjiga Miška Đukića Balkanska traganja. Autor je knjigu nazvao nelinearnim performansom. Preporučujem je svima koji su spremni da tragaju i pamte. Kao što to čine Miško Đukić i Andrija Markuš. Jer, odavno je poznat način da se materijalni dokazi i činjenice koje se ne uklapaju u konkretnu naučnu teoriju, odlažu u skladišta, za neko drugo vrijeme. Preko Duklje je rekonstruisana pruga, koju je trebalo izmjestiti. Muslimansko groblje na Pobrežju je pretvoreno u park, neistraženo. Prostor oko crkve Sv. Đorđa i groblje nijesu dovoljno istraženi. I još mnogo sličnih mjesta. Novi plan treba da spriječi širenje zaborava.

( Jelisava Kalezić )