Zoran Dašić, frontmen Legendi: Moje pjesme su život
„Demantovali smo sve one koji su sumnjali u nas. Dobili smo i treću generaciju publike"
Nakon više od dvije i po decenije postojanja grupe „Legende“, frontmen i autor većine njihovih pjesama Zoran Dašić Daša tvrdi da im je među publikom sve više mladih ljudi. To im je, kaže, produžilo karijeru i dalo novu motivaciju.
U početku su bili grupa koju su slušali stariji ljudi i mnogi su bili skeptični što se tiče trajanja tog sastava, sjeća se Dašić u razgovoru za „Vijesti“ nakon vrlo uspješnog koncerta u mojkovačkom Centru za kulturu.
„Demantovali smo sve one koji su sumnjali u nas. Dobili smo i treću generaciju publike. Prihvatili su nas unuci onih koji su nas pratili na početku. Idemo dalje. Dolaze nam na koncerte klinci od 15 godina i znaju sve pjesme. Prije 20 godina bili smo 'osuđeni' samo na stariju publiku. Sada je drugačije, a pri tom nijesmo podilazili masovnom ukusu“, rekao je muzičar.
Jedan je od imperativa oko kojeg svi članovi „Legendi“ imaju dogovor od početka, kaže on, je „stvarati muziku od koje ih neće biti sramota“.
Jasno im je da njihove pjesme ne ulaze brzo u uho slušalaca. Dašić kaže da je davno u šali rekao, a to se poslije ispostavilo kao istina, da „Legende“ ne prave hitove, već evergrin“.
„Naše pjesme očigledno nijesu trend, treba im dosta vremena da zažive, a onda traju. Svakoj koju sam napravio trebalo je bar tri – četiri godine da postane poznata. Samo oni koji nas pažljivo prate, znaju sve naše pjesme. Prilično sam realan i pokušavam da ukapiram šta to u našem radu smeta onima koji nas ne vole. I onda sam shvatio... Ja sam čovjek starog kova, koji smatra da je muzika poezija koja se pjeva. Odavno više ljudi ne čitaju, pa onda ih mrzi i da razmišljaju, a samim tim su skloniji frazama i okreću se banalnosti i muzici koja kratko traje. Ne žele da se smaraju nekim mudrostima, dubokim porukama, 'teškim' riječima... a ja, bez lažne skromnosti, pravim tekstove koji sve to nose”, pojasnio je on.
„Legende“ vole oni koji imaju emotivnu inteligenciju, ne boje se da razmišljaju, ali ni da „pročeprkaju“ po svojim životima i osjećanjima, tvrdi Dašić.
Inpisracija za tekstove pjesama nalazi, kako kaže, svuda oko sebe i u sebi. U tome ga ne ometa ni „preovlađujuća površnost u savremenoj komunikaciji, muško-ženskim odnosima i emocijama“.
„Pišem život, svaka pjesma je istinita. Pokušavam da svaka pjesma ima poruku, da publika dok sluša istovremeno u svojoj glavi vrti mini filmsku priču. Situacije iz naših pjesama, ako pročeprkamo po svojim životima, kao što sam ja, prošli smo svi. Iskazano kroz metaforu, ako je moderna muzika kao brza hrana, ja pokušavam da mi održimo kvalitet ekskluzivne kafane, koja ima tradiciju, prepoznatljivost, nivo i specifičnu težinu, ali i cijenu“, kaže frontmen „Legendi“
Vrlo bitno za popularnost te grupe je i to što su na vrijeme, tri godine nakon osnivanja, našli pjevača Ivana Milinkovića. Ta saradnja se pokazala kao pun pogodak. On, tvrdi Dašić, na najbolji način vrhunskom interpretacijom prenosi emociju publici.
„Mislim da neka grupa ne može biti popularna, ako njen pjevač nije. Publika voli da se poistovjećuje s pjevačem, znam to jer sam skoro sve prošao u estradi. Malo kome je poznato da sam bio roker, da sam kratko svirao i u 'Ribljoj čorbi'. Bora Đorđević mi je kum. Koliko smo vrlo bliski vidjelo se i tokom saradnje u pjesmi „Točak života“, koju sam napisao dok sam još bio u 'Ribljoj čorbi'. Sad mi je drago što većina misli da je to Borina pjesma“, kazao je on.
Ta saradnja, kao i zajedno otpjevane pjesme sa Halidom Bešlićem i Željkom Samardžićem („Tamburaši“ i „Najlepša greška“) desile su se slučajno, kako Dašić kaže, bez previše gledanja na komercijalnost tih poteza.
„Poštujemo svoju publiku i isto odsviramo i u Mojkovcu, Pljavljima, Boru, kao i u Beogradu. Dođemo gdje nas traže"
Crnogorci, što nas niste zvali za Novu?
„Legende“ neće previše žuriti kada je riječ o snimanju novih pjesama, ali će oko Nove godine, ipak, publici pokloniti još jednu. Da imaju vjerne slušaoce u svim gradovima Crne Gore i Srbije, kaže Dašić, pokazala je i prepuna sala mojkovačkog Centra za kulturu.
„Poštujemo svoju publiku i isto odsviramo i u Mojkovcu, Pljavljima, Boru, kao i u Beogradu. Dođemo gdje nas traže. Ove godine, moram da kažem da sam prilično razočaran, jer nas niko iz Crne Gore nije zvao da sviramo za novogodišnje praznike.
Pjevači iz Srbije masovno gostuju na vašem primorju, koliko sam obaviješten, gotovo da niko nje izostavljen. Nas nijesu zvali, a ipak smatram da imamo vjernu publiku u vašoj državi“.
Galerija
( Dragana Šćepanović )