Pokret #MeToo stigao i do Kine: Monah optužen za seksualno zlostavljanje vjernica

Budistički monah optužen je u Kini da je seksualno uznemiravao vjernice. Pokret #MeToo nije nov u zemlji, ipak žrtve imaju malo šanse za pravdu zato što se čini da država štiti moćne počinioce.

Budistički hram Lungćuen je mirno mjesto u sjeverozapadnom predgrađu kineske prijestonice. Vjernici dolaze iz svih krajeva u Peking kako bi iskusili duhovnost u ovoj zvanično ateističkoj zemlji.

Međutim, oblak sumnje stoji nad ovim svetim mjestom iz 10. vijeka i prijeti da uništi njegov ugled. Dva monaha iz hrama, inače inženjeri sa uglednog Cinghua univerziteta, iznijeli su niz ozbiljnih optužbi protiv starješine manastira: seksualno napastvovanje uz ucjenu, kao i milionsku pronevjeru.

Optužbe su najprije objavljene u onlajn dokumentu od 95 strana, koji posjeduje i DW. Sastoji se od pet poglavlja i pet dodataka, a priložene su i fotografije dopisivanja sa žrtvama kako bi potkrepili tvrdnje.

Prema tekstu, starješina je zloupotrijebio podređeni odnos vjernica i prislio ih na seksualne odnose. Izvještaji iz banke za 2015/16. pokazuju da je otprilike 1,3 miliona eura završilo na privatnom računu starješine. Do sada nije započeta policijska istraga, ali je u četvrtak državna Uprava Kine za jverska pitanja objavila da će ispitati vjerodostojnost dokumenata.

Zaštita starješine kroz državnu cenzuru

U pitanju je starješina Ši Sjuečeng. Njegovo ime znači „iskrenost u porodici Ši". Svi monasi u Kini nose religijsko ime Ši - skraćeni oblik prezimena Šakjamunija, osnivača budizma. Sjuečeng je izuzetno moćan monah. Ovaj 51-godišnjak je predsjednik Budističke asocijacije Kine. Ne samo da ovo tijelo rukovodi 33,000 pagoda širom zemlje, već i upravlja sa oko 240,000 monaha. Zvanična statistika ukazuje na to da u Kini ima 100 miliona budista.

Sjuečeng ne samo da ima dobre veze u budističkoj zajednici, nego i u kineskom političkom sistemu. Kao predsjednik kineskog Odbora za religiju i mir, ima bliske veze sa Komunističkom partijom Kine.

Te veze su mu se isplatile, jer uživa zaštitu kineskih cenzora. Sjuečeng se obratio pismenim putem u ime Lungćuen manastira i žestoko odbacio optužbe, nazivajući ih izmišljotinama. Štaviše, podnio je prijavu za klevetu, te tvrdi da su svi iznijeti dokumenti lažni.

#MeToo stigao u Kinu

Iako je pokret #MeToo stigao u Kinu prije dosta vremena, za sada nije bilo krivičnih gonjenja. Ipak, mnoge optužbe za seksualno uznemiravanje su stigle do javnosti zbog kojih se određeni reditelji, akademski građani i televizijska lica suočavaju se sa kritikama. Optuženi imaju mnogo toga zajedničkog. Nastoje da budu javne ličnosti koje su bogate i imaju dobre veze, kao Sjuečeng. Niko od njih nije krivično gonjen.

Moćni kineski cenzori onemogućavaju javnu debatu, kaže aktivistkinja pekinške organizacije za zaštitu ljudskih prava Ženski glas, koja želi da ostane anonimna jer je nevladina organizacija pod pritiskom vlade - njihovi nalozi na društvenim mrežama su preko noći bili blokirani.

Internet – posljednja šansa za pravdu

„Ne postoje nezavisni izvještaji o optužbama, dok #MeToo izvještaji svakako imaju vrlo kratak životni vijek", izjavila je aktivistkinja za DW. „Cenzori ih sklone najbrže što mogu."

Takođe, krivično djelo seksualnog uznemiravanja problem je koji mora biti redefinisan u kineskom Krivičnom zakoniku, rekla je aktivistkinja. „Očigledno da ni kineska policija nije zainteresovana za ispitivanje mnogih seksualnih prestupa zabilježenih na kamerama u autobusima, metroima i širom zemlje", kaže aktivistkinja.

Čak i kada se desi da se pokrene krivični postupak, nema puno izgleda za pravdu. „Jedina stvar koju žrtva može da uradi jeste da optužbe iznese javno na internetu kako bi barem imala 'presudu' javnog mnjenja - iako ona kratko traje", izjavila je aktivistkinja. Dodaje da bi jedino rješenje bilo tužilaštvo koje savjesno istražuje optužbe, i naravno, zemlja koja funkcioniše u skladu sa vladavinom prava.

( Deutsche Welle )