Darko Nikčević: Ne mogu da zamislim život bez ljubavi voljene žene
Kao dječak je sanjao da postane košarkaš, a priznaje da se boji ajkula
Darko Nikčević može se pohvaliti uspješnom karijerom koju krase veliki broj autorskih kompozicija, snimljenih CD-a i koncerata širom planete. Imao je priliku da dva puta svira u Karnegi holu sa kolegom Srđanom Bulatovićem, a njihov posljednji album “The Sea” objavila je najpoznatija izdavačka kuća klasične muzike Naxos.
Darko je svoj prvi džeparac zaradio dajući časove gitare, a da nije instrumentalista, njegov životni poziv opet bi bio vezan za muziku, pa i ne čudi što bez svog instrumenta ne bi mogao otišao ni na pusto ostrvo...
- Što si kao klinac želio da budeš kad porasteš?
Košarkaš. Gotovo svakodnevno sam sate provodio na gradskim terenima.
- Što je za tebe uspjeh?
Život ispunjen ljubavlju.
- Koja te pjesma uvijek razveseli?
Luj Armstrong - ‘What a Wonderful World’.
- Kako si zaradio prvi džeparac?
Dajući privatne časove gitare, davne 1989. godine.
- Da nijesi muzičar, šta bi bio?
Opet nešto vezano za muziku. Muzički producent.
- Vjeruješ li u život poslije smrti?
Ne vjerujem.
- Da si super junak, koju bi volio da imaš supermoć i zašto?
Supermenove moći, obišao bih Zemlju, ali i okolne planete.
- Da se snima film o tebi, ko bi volio da tumači glavnu ulogu?
Kevin Kostner.
- Da li i dalje gledaš crtane filmove?
Gledam, ali samo dugometražne i to najviša nekoliko godišnje.
- Šta te raduje?
Sreća ljudi koje volim.
- Čega se plašiš?
Ajkula, zahvaljujući Stivenu Spilbergu i njegovom filmu ‘Ralje’.
- Kada bi postojao vremeplov, u koje doba bi se vratio?
Mnogo toga me zanima iz istorije ne samo našeg naroda, već i čitavog svijeta. Teško je odabrati, ali, ako moram, neka to bude doba starog Rima.
- O čemu si sanjao kad si bio mali?
O svakojakim svemirskim brodovima i podmornicama. Često sam ih i ‘projektovao’ u vidu crteža i sanjario o vožnji i životu u njima.
- Kad si posljednji put plakao?
Prije mjesec dana.
- Da li često psuješ?
Ne previše, uglavnom dok vozim automobil. Nervira me nekultura. Iako je ima previše kod nas, ipak je u saobraćaju posebno iritantna.
- Po čemu bi volio da te ljudi zapamte?
Po mojim muzičkim djelima.
- Šta radiš u slobodno vrijeme?
Putujem sa svojom ženom, čitam knjige i gledam filmove, a volim i da se družim sa starim drugovima.
- Sa kim se najčešće svađaš?
Sa sobom. Uvijek se iznerviram kad ljudi ljubaznost prihvate kao slabost, pa prigovaram sebi zašto se prema lošim ljudim u startu ne postavim onako kako zaslužuju.
- Koje tri stvari bi ponio na pusto ostrvo?
Gitaru, rezervne žice i naočare za sunce.
- Bez čega ne možeš da zamisliš život?
Bez ljubavi voljene žene.
- Koja ti je uzrečica?
Nemam je.
- Koji ti je životni moto?
Izaberi posao koji voliš i nećeš morati da radiš nijedan dan u svome životu.
- Da uhvatiš zlatnu ribicu, koje bi tri želje poželio?
Jedino zdravlje i sreću za sebe i ljude koje volim.
- Koje ti pitanje najčešće postavljaju?
“Šta ima novo?”
Ako naši ne igraju, sport me ne zanima
- Šta voliš da slušaš?
U zadnje vrijeme najviše Hansa Cimera.
- Koji ti je omiljeni film?
“Leptir” iz 1973, sa Stivom Mekvinom i Dastinom Hofmanom. Jedva čekam rimejk, koji je dijelom prethodnih godina sniman i u Crnoj Gori.
- Koju bi knjigu preporučio čitaocima “Vijesti”?
‘Ostrvo’ od Meše Selimovića. Sjajan roman velikog pisca.
- Šta gledaš na TV-u? Šta preskačeš obavezno?
Rijetko gledam TV, a obavezno preskačem sportske prenose. Ukoliko ne igraju naši, ne zanimaju me, a ako igraju, previše se nerviram kad gube, što je najčešće slučaj.
( Marija Vasić )