Suđenje za ubistvo advokata Bjekovića: Da li je Pajović bio smanjeno uračunljiv?

Zamjenica višeg državnog tužioca Lepa Medenica, ocijenila je juče neprihvatljivim nalaz i mišljenje komisije ljekara vještaka da je Zoran Pajović bio bitno smanjeno uračunljiv kada je ubio advokata Vlada Bjekovića.

“Ovakva ocjena duševnog stanja optuženog, komisija vještaka donijela je samo na osnovu iskaza okrivljenog koji je dao u odbrani. Tako su izveli pogrešan zaključak, zato što je u suprotnosti sa dokazima. Tražim od suda da ga oglasi krivim i kazni po zakonu”, kazala je Medenica u Višem sudu.

Pajović je optužen da je 8. novembra 2012. u Podgorici prišao advokatu i iz revolvera ispalio hitac u leđa, a zatim još nekoliko u njegove grudi.

Medenica je, u završnim riječima, rekla da je nesumnjivo dokazano da je Pajović ubio Bjekovića.

“Iako je na glavnom pretresu optuženi izjavio da nije imao razloga da ga mrzi, u istrazi je naveo da je počeo da osjeća mržnju prema Bjekoviću. Uvidom u spise predmeta vidi se da je u sudskom postupku pred Osnovnim sudom u Podgorici postignuto poravnanje za naknadu štete nakon smrti Pajovićevog petogodišnjeg sina u saobraćajnoj nesreći, na iznos od 101.430 eura. U toj parnici advokat Bjeković je zastupao 'Lovćen osiguranje', koja je bila posredna osiguravajuća kuća između njemačkog osiguravajućeg društva”, kazala je tužiteljka.

Prema nalazu komisije vještaka, Pajović je osoba ispod prosječnih duševnih kapaciteta, ali koja ne ispoljava simptome trajnog duševnog oboljenja. U periodu kada je ubio Bjekovića, nalazio se u stanju “akumuliranog afekta, razdražljivosti bijesa srednjeg intenziteta”.

Punomoćnik porodice Bjeković, advokat Milivoje Miro Raičević, istakao da porodica nije zadovoljna pravnom kvalifikacijom - da je Pajović počinio “obično ubistvo” ( člana 143. KZ).

“Okrivljeni Pajović je počinio zločin, jer je s umišljajem ubio Bjekovića. Ispalio mu je hitac u leđa, a zatim još pet hitaca nakon što je pao na trotoar. Ubio je uglednog čovjeka i advokata. Ovakvo krivično djelo tužilaštvo je kvalifikovalo kao obično ubistvo, čime porodica nije zadovoljna. Ovdje se može izvesti zaključak da je počinio - teško ubistvo iz bezobzirne osvete, a sud nije vezan za pravnu kvalifikaciju. Porodica smatra da se radi o bezobzirnoj osveti, jer su prošle tri godine od kada je zaključeno poravnanje 20. februara 2009, a novac u iznosu od 101.430 eura, na ime odštete za smrt sina, isplaćen mu je 4. marta 2009. Nema govora da se radi o odugovlačenju parničnog postupka, već Pajović umišlja da Bjeković odugovlači postupak. Taj crv sumnje počeo je kod okrivljenog da stvara mržnju i samo mržnju koja je iz dana u dan dobijala na intenzitetu. Pajović je svjesno ispoljio okrutnost, iskazujući posebnu upornost”, kazao je Raičević.

Branilac optuženog, advokat Božo V. Milonjić, u završnoj riječi istakao je da je, prema nalazu komisije ljekara vještaka, utvrđeno da je ubistvo djelimično psihopatološki motivisano zbog duševne zaostalosti okrivljenog na nivou lake mentalne retardacije, kumuliranim afektom razdraženosti i bijesa srednjeg intenziteta.

“Pajović je priznao izvršenje krivičnog djela, a branio se da je počinio u stanju jake razdraženosti"

“Pajović je priznao izvršenje krivičnog djela, a branio se da je počinio u stanju jake razdraženosti. Susret sa Bjekovićem opisao je da se u njemu desilo nešto strašno, da je u njemu nešto puklo, da ne zna šta se desilo i da mu je kroz glavu prošlo pokojno dijete... Iz iskaza Nevenke Kumburović, nevjenčane supruge optuženog, saznali smo da je tokom trajanja parnice za naknadu nematerijalne štete, u hodniku Osnovnog suda u Podgorici, čula riječi kada je Bjeković uvrijedio Pajovića, čime su potvrđeni navodi odbrane. Ona je potvrdila da je Lovćen osiguranje, koga je zastupao Bjeković, od 2006. kada je podnesena tužba, pa do 2009. kada je zaključeno sudsko poravnanje, prolongirao parnicu i ignorisao Pajovićeve zahtjeve. Navela je da su čelni ljudi Lovćen osiguranja nazivali optuženog budalom i sprdali se sa njim. To što je Pajović potpisao poravnanje na 101.430 eura, to je uradio pod pritiskom Lovćen osiguranja i to na znatno manji iznos od onog koji je bio utvrđen... Ni kao čovjek, ni kao branilac ne mogu naći riječi opravdanja za ovo što je uradio, ali postoje brojne olakšavajuće okolnosti prilikom odlučivanja o kazni. Prije svega, imajući u vidu nalaz vještaka, on se nalazio možda na samoj granici neuračunljivosti, nije vladao sam sa sobom. Zbog toga predlažem sudu da mu izrekne blažu kaznu”, kazao je Milonjić u završnoj riječi.

Presuda će biti objavlena 20. decembra.

Nemoj da se unosiš u predmet

Od kada je počinio ubistvo, Pajović je naišao na poteškoće da nađe branioca, bilo po izboru, ili po službenoj dužnosti. Posle brojnih peripetija, slučaj je preuzeo mladi advokat Božo Milonjić.

“Moja porodica, odnosno moj otac Vesko i optuženi Zoran Pajović su kućni prijatelji. Telefonom me pozvao njegov sin Stefan i pitao da li bih prihvatio da branim njegovog oca. Imam 26 godina, što znači da sam zaista mlad da branim optuženog za teško krivično djelo. Rekao sam Stefanu da ću razmisliti i javiti narednog dana. Prihvatio sam da branim Zorana Pajovića, jer je ubio čovjeka koji je samo obavljao funkciju advokata. Prihvatio sam i zato što zaslužuje da ima odbranu pred sudom”, kaže Milonjić u izjavi ”Vijestima”. Dodao je da je zbog te njegove odluke bilo pritisaka i od pojedinih kolega i od dijela javnosti.

“Sve mi je prolazilo kroz glavu. Pojedine kolege su me pitale: 'Što će ti to'. Bilo je sugestija i predloga da Pajovića branim onako - pro forme, dakle reda-radi i da se ne unosim puno u predmet”, naveo je Milonjić.

Nije bila osveta

Zoran Pajović je u završnoj riječi kazao da se nije svetio Vladu Bjekoviću, već da je tog nesrećnog dana nesvjesno poistovjetio advokata sa Lovćen osiguranjem, koje ga je, kako tvrdi, prevarilo za jedan dio nematerijalne i materijalne štete.

“Nisam se svetio Vladu, jer kod nas u Crnoj Gori je osveta kada neko ubije brata ili sestru. Bio sam vrijeđan i ponižavan od njega i Lovćen osiguranja”, rekao je optuženi.

Galerija

( Komnen Radević )