Manro: Više želim da zabavim nego inspirišem ljude

Ovogodišnjim dobitnicima Nobelovih nagrada je na svečanoj ceremoniji u Stokholmu i Oslu uručeno ovo prestižno priznanje koje koje se dodjeljuje za prirodne nauke, ekonomiju i književnost.

Po tradiciji, Nobelova nagrada za mir uručuje se dobitniku u Oslu, a preostale nagrade za ekonomiju, književnost, hemiju, fiziku i medicinu u Stokholmu.

Nobelova nagrada za književnost otišla je u ruke kanadske autorke Alis Manro (82), koja zbog slabog zdravstvenog stanja nije doputovala na ceremoniju u Stokholm, tako da je njena kćerka Dženi Manro primila nagradu u njeno ime.

Alis Manro je u video poruci, koju je objavila Švedska akademija, govorila o sebi i svom stvaralaštvu.

“Više želim da zabavim ljude nego da ih inspirišem“, kaže Manro.

Šteta je što je autorka najavila da se povlači iz svijeta književnosti. Razočaranim obožavaocima ona je savjetovala da čitaju njene stare knjige, “ima ih toliko mnogo”

“Svojim pričama ne želim da politizujem već da pokrenem emotivno, a svaki život, svako okruženje može biti interesantno“, kazala je Manro. Manro je objavila 13 zbirki kratkih priča i roman. Vjerovatno će na tome i ostati, jer 82-godišnja književnica je izjavila da ne zna hoće li i dalje pisati.

Žiri je u obrazloženju nagrade za Manro rekao da je “majstor savremene kratke priče“. Bila je to književna odluka, a ne politička, kao što je to često slučaj u komitetu za dodjelu Nobelove nagrade.

Nagrada je priznanje za “umjetnost Alis Manro koja snažne emocije pakuje na nekoliko stranica“. Prvi put u istoriji Nobelove nagrade, ona ide u Kanadu, a trinaesti put je dodijeljena jednoj ženi.

Popularnost kanadske književnice je naglo porasla od kako je u oktobru saopšteno da je ovogodišnja dobitnica Nobelove nagrade. Jedna od njenih obožavateljki je poznata austrijska književna kritičarka Zigrid Lefler. “Njeno umijeće je da cio ljudski život može da smjesti na jednu stranicu.

Njene priče, koje često nemaju više od 20 do 30 stranica, ona ispunjava sa više života nego drugi na 700 strana“, kaže Lefler za Dojče vele. U Kanadi i Velikoj Britaniji, njene knjige su odavno bestseleri. Manro je počela relativno kasno da piše, krajem šezdesetih, kada je imala 40 godina.

“U domovini Kanadi ona je od samog početka bila junakinja književnosti i rivalka Margaret Atvud“, kaže Hans-Jirgen Balmes iz izdavačke kuće Fišer, koja njene knjige distribuira u Nemačkoj.

“Manro piše o beskrajnoj čežnji koju čovjek sa sobom nosi cijelog života“, Kaže Balmes. Jedna od njenih kratkih priča je o starici koja prima ljubavna pisma od nepoznatog čovjeka. Međutim, starica ne zna da je to dječija podvala i tako jednoga dana sijeda u voz kako bi se srela sa svojom obožavaocem…

“U pričama o svakodnevnom životu ona vrlo pažljivo secira međuljudske odnose, ostajući pri tom odana svojim likovima“, kaže suizdavač Sabine Derleman.

Šteta je što je autorka najavila da se povlači iz svijeta književnosti. Razočaranim obožavaocima ona je savjetovala da čitaju njene stare knjige, “ima ih toliko mnogo”.

Zato je možda njena najnovija zbirka priča “Love Life” (Ljubavni život) koja je u prevodu Maje Šoljan, objavljena u Hrvatskoj (izdavač Ocean more), povodom uručivanja nagrade u Stokholmu, njena posljednja knjiga.

( Vijesti online )