Plesači su bili spremni za posebno i istinsko nadahnuće

Prije izvjesnog vremena, osjetio sam veliko ushićenje, unuka me je obavijestila, naš mali đak prvak, da zajedno sa drugarima, učestvuje u jednoj priredbi, izrazila je želju da je vidim kako je naučila da igra.

Stigao sam u zadnji čas, nijesam vidio najavni plakat. Prostor ispred centra, prepun djece i njihovh najbližih. Bilo je jako bučno, dovikivali su se, smijali, gurali na stepeništu.

U holu pravi haos, ubrzo se sve smirilo. Gledalište je bilo puno, svjetla su se pogasila, zavladala je tišina. Nijesam bio pripremljen za ono što će se događati na sceni. Zapravo, pretpostavljao sam da će se desiti neka dječija igrarija, koliko da se zadovolji sujeta njihovh najmilih.

Zastor se podigao, otpočele su melodične sekvence klasične muzike, upalili su se reflektori. Na sceni se pojavio baletski ansambl raznovrsnog uzrasta.

Postalo mi je jasno da su ti mladi baletski plesači spremni za posebno i istinsko nadahnuće. U vrijeme studija, izgradio sam poseban osjećaj i osobitu ljubav prema operi, baletu, koncertima ozbiljne muzike.

Prepustio sam se izuzetno harmoničnim i veoma poznatim melodijama znamenitih klasika. Otpočela je istinska baletska predstava, ona prava od koje se javlja blagost iz nutrine, a širi se svim damarima. Lagano sam počeo da shvatam, bila je to izuzetna i milozvučna bajka, “Snežana i sedam patuljaka”.

Nižu se scena za scenom, plesači u najrazličitijim stavovima, pozama i formacijama, razigrani su, plešu, igraju svjetski poznatu bajku, koreografija izvrsna, pokreti izuzetno uigrani, nastavlja se koloplet za kolopletom.

Scenom dominiraju glavni likovi, igrači, baletani starijeg uzrasta, oni djeluju izuzetno uplesano, poletno, uzneseno. Prate ih sukcesivno mlađi, niži protagonisti, sve je ritmički i koreografski izvrsno povezano.

Naprosto nema prekida, sve se pretače i pulsira u harmoničnom ritmu. Kostimi su bajkoviti, veseli, razuzdani, sve pršti od žestoke hromatike.

Scenografija jednostavna i ubjedljiva, istovremeno funkcionalna i na zavidnom estetskom nivou. Baletska predstava, ispraćena je burnim aplauzom. Svi plesači su to istinski i zaslužili. Tražio sam autore baletske predstave da im izrazim svoje iskreno oduševljenje i divljenje.

U omladinskom kafeu, saznao sam, za mene neka čudesna razjašnjenja. Mada, za našu opskurnu stvarnost, možda i ne toliko iznenađujuća.

Autorka koreobajke “Snežana i sedam patuljaka” je Viktorija Strugar, profesorica baleta u Umjetničkoj školi za muziku i balet “Vasa Pavić” u Podgorici. Diplomirala je (1987) u beogradskoj, najprestižnijoj baletskoj školi u regionu, “Lujo Davičo”, u klasi prof. Bosiljke Mićunović, (SFRJ, nije imala fakultet za balet).

U saradnji sa koleginicom Sanjom Garić, (2003) osnovala je baletsku trupu “Allegro”, sa ciljem da promoviše klasični balet u Crnoj Gori. Trupa ima više od stotinu članova, čine je djeca predškolskog uzrasta i djevojke koje su završile nižu baletsku školu. U nikšićkom “Zahumlju”, takođe drži baletsku školicu.

U svojim projektima, integriše đake iz Podgorice i Nikšića, kao i učenice redovne nastave iz baletske škole “Vasa Pavić”. Zajedno sa Garićevom, osnovala je Festival baleta koji se već osam godina, povodom Međunarodnog dana igre (29, april), održava na sceni KIC-a “Budo Tomović”.

Godišnji, završni koncert, na kojem se predstavljaju svi đaci škole “Vasa Pavić”, u funkciji je, osim promocije muzike tako i afirmacije baleta u Crnoj Gori. Ogromnom broju djevojčica, prenjela je veliku ljubav prema umjetnosti, i uputila ih u osnovna znanja baleta, tu izuzetnu pedagošku misiju, smatra svojim najvećim uspjehom.

Entuzijastička odricanja

Profesorica Viktorija Strugar, osim koreobajke “Snežana i sedam patuljaka”, autor je i dvije prethodne koreobajke (koje nažalost nijesam ispratio).

Baviti se koreografijom znači umjetnički osmisliti igru, kojom treba “ispričati” priču (bajku), odabrati muziku, podjeliti uloge, kombinovati i uskladiti pokrete, a zatim ih uvježbati sa igračima.

Viktorija je autorski odabrala muzičke dionice i ukomponovala ih u cijelinu, uglavnom kompozitora čija su djela poznata djeci iz crtanih filmova Volta Diznija, kao što su: Ponkijeli, Čajkovski, Brams.

Kostime za aktuelnu koreobajku, kreirala Mirjana Pešić, svjetlo i tehničku podršku pružio je Vlado Lalović. Sve ostalo, osmislila je i kreirala vrsna profesorica Viktorija Strugar, apsolutno sama, uz ogromnu uloženu energiju i uz entuzijastička odricanja.

Taj, ali i ukupan njen ogromni trud i rad, zaslužuju, mnogo, mnogo više od običnih zahvala i čestitki.

( Slobodan Slovinić )