Tetovaža: Simboli na koži kroz milenijume
"Za ratnike, tetovaže po licu predstavljale su duše onih koje su ubili u borbi. Time su ne samo produžavali svoje živote nego i živote svojih srodnika"
Ukras, statusni simbol ili dokaz vjerskog ubjeđenja, tetovaže su uvijek bile moćna forma izražavanja kroz vijekove.
Publikacija Arheološkog instituta Amerike, magazin "Arheologija" u novom broju prikupio je nekoliko, ključnih, primjera drevnih tetovaža, od Rumunije i Italije, preko Japana i Egipta do Okeanije i Amerike. Početkom 1980-ih više od 20 keramičkih figurina raskošno dekorisanih pronađeno je na sjeveroistoku Rumunije.
Napravio ih je narod danas poznat kao Kukuteni kultura koja je cvjetala na periodu današnje Rumunije i Ukrajine od 4800 do 3000 prije nove ere.
Mnogi stručnjaci vjeruju da su raskošne dekoracije tetovaže.
"Neki kažu da je odjeća ili nešto što ne razumijemo. Ono što je važno jeste da su koristili površinu tijela kako bi prenijeli ideje, bilo da su one vezane za grupu ili pojedinačni identitet", kaže arheolog sa Univerziteta San Francisko Daglas V. Bejli.
On je podsjetio da ranije paleolitske figure poput Vilendorfske venere nisu imale dekoracije i da se ukrasi pojavljuju tek u neolitu na keramičkim posudama.
"Ako je posuda metafora za tijelo, onda se na proces ukrašavanja može gledati kao na tetoviranje", rekao je on i dodao da je moguće da su sa ukrašavanjem keramike ljudi počeli da slične ukrase primjenjuju na tijelu.
Možda je najpoznatiji tetovirani drevni čovjek Ledeni čovjek Eci koji je umro na italijanskim Alpima prije više od 5.000 godina. Eci je prekriven sa više od 50 tetovaža od linija i tačaka do krstića.
Arheolozi vjeruju da su tetovaže primjenjivane kao lijek jer se nalaze na djelovima tijela koji se najviše "habaju" vremenom - članci, koljena, krsta... Treba pomenuti da se do Ecija vjerovalo da se akupunktura kao način tretiranja bolnih zglobova pojavila u Aziji više od 2.000 godina kasnije.
Egipat je zanimljiv za istoriju tetovaže jer je u ovoj kulturi ovaj oblik ukrašavanja tijela bio rezervisan za žene. Arheolozi su tokom godina pronašli nekoliko primjera tetorivarnih žena ali najviše dokaza ipak nude keramičke posude i figurine koje su ostavljane u kućama kao votivni darovi ili u grobnicama.
Vjeruje se da su tetovaže bile povezane sa ženskom seksualnošću, plodnošću, a u Novom kraljevstvu žene, a naročito muzičarke i plesačice, imale su na butinama istetovirane prikaze patuljastog božanstva Besa koji je bio zaštitnik porodilja i žena uopšte.
Japanska vlada je 1870ih zabranila Ainu narodu da ukrašava svoja tijela iako je ova mala grupa starosjedilaca bila poznata po raskošnim tetovažama lica i ruku.
Mnogi stručnjaci vjeruju da su Ainu bili posljednji čuvari tradicije koja potiče još od vremena Jomona, lovaca-sakupljača koji su razvili kompleksnu kulturu koja je trajala od 12000. do 300. prije nove ere.
Arheolozi koji su se bavili ovom kulturom pronašli su brojne figurine ljudskog oblika sa bogatom dekoracijom po licu i tijelu. Kapetan Kuk bio je prvi koji je u engleskom jeziku upotrebio glagol "tetoviranje" kada je opisivao tahićansku umjetnost tatau-a u svom dnevniku.
Sada, ljudi u cijelom svijetu imaju tetovaže inspirisane Polinezijom ali prvi koji su ih nosili bili su Lapita, narod koji je živio od 1.500 do 500 prije nove ere i koji su bili preci današnjih pacifičkih naroda.
Direktni dokazi o tome da su se Lapite tetovirale ne postoje ali su arheolozi pronašli grnjčariju sa motivima koji veoma liče na današnje tetovaže - tribale.
U staroj Grčkoj i Rimu na tetovaže se mahom gledalo kao na biljeg kazne ili sramote. Herodot piše da su Grci na ideju korišćenja tetovaža kao oblika kazne došli gledajući Persijanse koji su u šestom vijeku prije nove ere tako označavali kriminalce, robove i neprijatelje.
Sličan princip primjenjivali su i Rimljani, međutim, među kulturama i narodima na koje su nailazili - Tračani, Skiti, Gali, Pikti, Kelti - tetovaže su bile biljezi ponosa, naročito kod Tračana kod kojih su one predstavljale oznaku visokog roda.
Moče kultura drevnog Perua poznata je po raskošno ukrašenim keramičkim posudama, zlatnom nakitu i tkaninama ali i ukrašenim ljudima. Arheolozi koji se bave ovom misterioznom kulturom, pronašli su brojne dokaze da je tetoviranje bilo uobičajeno u ovoj kulturi.
Moče šamani su imali istetovirane životinje, vjerovatno da bi ukazali na svoju sposobnost mijenjanja oblika u transu. Životinje i stvarne i izmišljene, ukrašavaju tijelo Dame iz Caoa, dobro očuvane mumije pronađene u El Bruhu 2005.
Njeno tijelo ukrašeno je stilizovanim somovima, paukovima, krabama, mačkama, zmijama i mitskom Mjesečevom životinjom. Većina životinja povezuje se sa plodnošću, kišom, božanstvima...
Više od 1000 godina u meksičkim državama Halisko, Najarit i Kolima, cvjetala je kultura o kojoj se najviše zna na osnovu artefakata pronađenim u grobnicama, uključujući i bogato "tetovirane" keramičke figure.
Neki vjeruju da ove figurine predstavljaju bogove ali Kristofer Bikman sa Univerziteta Kolorado Denver vjeruje da su to zapravo ljudi koji su sahranjeni u grobnicama.
Tetovaže ovdje predstavljaju statusni simbol a figurine su korišćene u ceremonijalnom kontekstu. Zanimljivo je i da su najistaknutije tetovaže oko usta što možda ukazuje da je riječ o vještim govornicima.
Od 1200. do 1600. sjevernoamerički Indijanci govorili su više različitih jezika i živjeli na širokim prostranstvima današnjih SAD ali su imali slične vjerske rituale koji se danas nazivaju Jugoistočni ceremonijalni kompleks.
Dejvid Daj sa Univerziteta u Memfisu, koji je proučavao rituale Indijanaca, kaže da je tetoviranje bilo vitalni dio ovih zajedničkih vjerskih ideja.
"Za ratnike, tetovaže po licu predstavljale su duše onih koje su ubili u borbi. Time su ne samo produžavali svoje živote nego i živote svojih srodnika", kaže on.
Većina dokaza o tetoviranju kod Indijanaca dolazi iz keramičkih posuda u obliku ljudskih glava sa tetovažama oko očiju i na obrazima. Motivi su najčešće ptice zbog Čovjeka ptice, božanstva koje je predstavljalo trijumf života nad smrću.
Domorodački narod poznat kao Ibaloi nekada su mumificirali svoje mrtve i sahranjivali ih u pećinama današnje filipinske oblasti Kabajan. Dok su bili živi, ovi ljudi imali su po sebi raskošne tetovaže u vidu geometrijskih oblika ali i guštera, zmija, škorpija.
(FOTO: liverpoolecho.co.uk)
Za ratnike Ibaloa, ta stvorenja predstavljala su neku vrstu totema ili "znaka". Ako bi vidio neku životinju prije bitke i onda trijumfovao u njoj, ratnik bi je potom tetovirao.
Zanimljivo je da njihovi potomci i danas nose slične Ibaloi motive na svojoj koži i to rađene na tradicionalni način kome je malo nedostajalo da nestane zauvijek.
Galerija
( Tanjug )