Klasni rat je jedini pravi rat, jedan je neprijatelj -- vlast!

Popularni američki sastav “Kultur Shock”, predvođen Sarajlijom Đinom Jevđevićem prvi put će nastupiti u Crnoj Gori ove sedmice – večeras u nikšićkom NK pabu i u subotu, 7. decembra u podgoričkom Montenegro pabu, a ulaz će koštati pet eura. Multietnički sastav, koji čine muzičari sa gotovo svih meridijana stacionirani u Sijetlu, u Crnu Goru dolazi u sklopu turneje na kojoj promoviše novi album. Izdanje "Tales of Grandpa Guru", kao i prethodna, sadrži šarenoliku muzičku formulu koja često zbunjuje kritičare.

Teško je Kultur Shock svrstati u određeni žanr – njihova zvučna slika sastavljenja je od brojnih naoko nespojivih fragmenata, od hevi metal rifova preko sevdalinki do latino i fanki momenata.

Iako, kako priznaju, nikada nisu bili miljenici američkih TV kanala, članovi “Kultur Shocka” u Evropi i u američkim andergraund krugovima imaju kultni status još od prvog albuma iz 1999, a na prostorima bivše Jugoslavije su česti i rado viđeni gosti. Jedino je Crna Gora, sve do sada, bila izuzetak.

Frontmen Đino Jevđević koji je u Americi pronašao izlaz iz ratom zahvaćenog Balkana, gdje je ranije bio poznat kao pop pjevač Đino Banana, prvi put je razgovarao ekskluzivno sa "Vijestima" povodom predstojećih svirki – o svom bendu, ljevičarskim pogledima, pank ideologiji, ex Yu rok sceni i NBA ligi.

Kakva su očekivanja pred nastupe u Crnoj Gori, kako to da vas nije bilo do sada?

Mi obično nemamo očekivanja ni za koga drugog osim za nas same, a od sebe očekujemo da uvijek i u svakom momentu sviramo svaku pjesmu kao da nam je posljednja u životu. Sa toliko naboja energije i ljubavi.

Kako ste zadovoljni dosadašnjim reakcijama na "Tales of Grandpa Guru"?

Mislim da dok su nam albumi jedan za drugim bolji i bolji da ima razloga našem postojanju od 17 godina. Ako čak i postoji priča da nam je svaki album bolji od prethodnog, mi smo uradili ono što je trebalo.

Svirali ste na gotovo svim stranama svijeta, postoji li neko mjesto ili neka publika koja vas je posebno fascinirala?

Mene lično najviše fascinira otvorenost naše publike prema novoj muzici i njena riješenost da ne ide linijom manjeg otpora i svoj ukus za umjetnost prepusti radiju, televiziji i medijima uopšte. U doba dok sam ja bio mlad, ako te nema u medijima, nije te bilo. Danas zahvaljujući Internetu, nije tako. Ljudi sami biraju ono šta im se sviđa. Zato je uopšte i moguće napraviti i održati projekt kao “Kultur Shock”.

Dželo Biafra (nekadašnji frontmen kultnog pank benda “Dead Kennedys”) je vašu muziku opisao kao "ono što bi pank trebalo da predstavlja". Koliko vam znači ova konstatacija i što bi pank po vama trebalo da predstavlja?

Ne razmišljamo mi puno o tome šta treba da se svira i kako treba da zvuči. Zvuči malo idealistički, ali stvarno, nama je najvažnije da smo mi sretni dok sviramo, jer sviramo ono što nam se sviđa. Možda na to Dželo misli, možda tako pank po njemu treba da se svira. Sa ubjeđenjem i strašću. Moraću da ga pitam kad ga vidim idući put.

Bend je stacioniran u Sijetlu gdje je nastao antikapitalistički pokret na prelazu između dva milenijuma. Da li ste učestvovali u akcijama ovog pokreta s obzirom na to da je poznatom da vam je ljevičarska ideologija najbliskija, kako gledate na sve to?

Da. Sijetl je u mnogome moj dom sada. Sa prijateljima sam aktivan u promovisanju socijalne pravde. Bio sam uključen u sve što se dešavalo i što se sad dešava na političkoj sceni zapadne obale.

Sretan sam takođe što sam odmah po dolasku upoznao ljude sličnih pogleda na život, svijet, pa i politiku. To što su i oni i ja muzičari i umjetnici samo je plus u našem prijateljstvu, međutim bili bi mi prijatelji i da sam ja vodoinstalater, Krist Novoselić auto mehaničar, a Biafra konobar.

Kazali ste da je jedini rat koji treba voditi klasni, možete li obrazložiti ovu misao za naše čitaoce?

To je jedini prirodni rat. Ne znam treba li ga voditi i kad, ali ostali ratovi su fabrikovani kao i osjećaji nacionalnog ponosa i patriotizma. Razlog - da bi se narodu skrenula pažnja sa pravih problema i formirao vještački neprijatelj. A neprijatelj je samo jedan - vlast! Mi to na Balkanu najbolje znamo.

Koliko je bilo teško snaći se u novoj sredini kada ste došli u Sijetl i da li ste ikada razmišljali o povratku u Sarajevo?

Naravno. Sarajevo je Sarajevo. Ja o njemu i danas razmišljam. Svaki dan.

Pratite li dešavanja na ex Yu sceni, ima li neko ko vam je posebno zanimljiv?

Sve mi se sviđa. Alternativa nikad nije bila bolja.

Kazali ste da volite da gledate NBA, za koga navijate?

Seattle Supersonics forever! Ukrali su nam i oteli tim, ali mi se ne damo. Tim se vraća za koju godinu. Ja tamo pokušavam da objasnim naivnim Amerikancima što bi se kod nas desilo da jednom gradu prodaš tim i preseliš ga u drugi grad. Zbog manjih su se stvari kod nas ratovi vodili.

Balkan kao zabava Zapadu

Što mislite o sve većoj popularnosti balkanskog zvuka na zapadu?

Ne znam što bih vam rekao. Volio bih da je to popularnost, ali nešto mi govori da se naše etničko blago samo koristi u svrhe zabave, "entertainmenta". Volio bih da nas malo ozbiljnije shvate.

Ovo je naš život, ne njihova subota uveče. Predobri smo mi da bi im bili samo zabavljači preko vikenda, a onda se vraćali na teške i slabo plaćene poslove od ponedjeljka do petka. Talentovani smo. Pamenti i mudri nismo, ali jesmo talentovani.

Galerija

( Stefan Strugar )