Cane Partibrejkers: Rok kajanja je neograničen

Kultni beogradski rok sastav “Partibrejkersi” u saradnji sa Borisom Mladenovićem snimio je pet novih pjesama za predstojeći album "Sirotinjsko carstvo".

Frontmen legendarnog sastava Zoran Kostić Cane kazao je da će ih bend najvjerovatnije besplatno objaviti na Internetu, u vidu zagrijavanja za predstojeće cjelovečernje studijsko izdanje “Brejkersa”.

U planu je i spot za pjesmu "Sitna lova", koji se može očekivati do kraja godine, dok Cane nije znao da kaže kada bi se mogao očekivati i album.

"Živimo u vremenu u kojem stalno neka iznenađenja dobijamo. Sve se prolongira, ne znamo kad će, ali biće. Standardno je kroz vrijeme da čovjek donosi probleme. Što bi rekao Staljin: nema čovjeka - nema problema", kazao je Cane.

Svirate već par novih pjesama na koncertima, kakve su reakcije?

Super je to sve, dobro primaju ljudi. Drugačiji su malo tekstovi.

U kom smislu drugačiji?

Pa vrijeme, proživljenje i sve to. To je za ljude koji već mogu da sumiraju svoj život, da malo gledaju iza sebe. Plus ima i mlade ekipe kojoj se sviđa sve to. Nije drugačije, u našem je duhu, ali... Ne recikliramo se, već ja pokušavam u tekstovima da dam nešto što do sada nisam dao. Ili se bar nadam da je tako. Dok se nadamo, postojimo.

“Partibrejkersi” tokom 30 godina postojanja nisu mijenjali formu, ali su uvijek bili aktuelni, nikad ne dosade ljudima. Zašto?

Rokenrol. Bitno je da ima dobar ritam ta gitara koja tjera stvari naprijed. Da ima mnogo energije. Pa te vječite teme - sloboda, ko sam, što sam, gdje ću. Pjesme o ljubavi. Vječite teme zanimaju mene.

Što je “Sirotinjsko carstvo”, da li u njemu živimo?

Izađi na ulicu, pa vidi.

Što treba da se desi da se promjeni u neko bolje carstvo?

(smijeh) Da se promijene ljudi, ali to se nikada neće desiti. Treba da se desi neka viša sila koja će ljude da opomene da budu ljudi, a ne potrošačka količina.

Koliko možemo da se uzdamo u mlađe generacije, s obzirom na to da ste pominjali da se nad njima vrši degeneracija?

Nažalost, ustrojstvo ovog svijeta je takvo da nema mjesta za sve. Uvijek je tako bilo. Onda dvije trećine mora da se bori za egzistenciju, da se dokaže, da nađe svoje mjesto pod suncem. A sad je to očito predstavljeno - nisi sa nama, znači ne možeš da imaš. A što znači biti sa nama? To znači da moraš da se oprostiš sa svojom zdravom pameću, jebiga. Da ne možeš da budeš. Ako ti mi dajemo da jedeš, bićeš onakav kakvi smo mi. Filozofija novog doba. Bezveze. Ali u principu, valjda će se nešto desiti, mora. To je logično. Sve ide u krug. Kao i naš život, vraćamo se tamo odakle smo krenuli.

Mnogi doživaljavaju Evropsku uniju kao spas, kao nešto što će nam promjeniti živote na bolje, što mislite o tome?

Ne može niko da ti promjeni život, jedinka sama sebi jedino može da ga promjeni. To je domino efekat - ja promijenim život, pa ti, pa onaj iza tebe... Lanac promijenjenog života. A Evropska unija... Pa i ona je u frci, a ne da će nama da bude okej sa njom. Od te Evropske unije zakoni su okej, a ovo ostalo... Znaš, ipak smo mi primitivni, a ovo nas sve vraća unazad i svaka budala može da nas ubjeđuje da smo super. Jer mi u stvari ne znamo kakvi smo. Zapravo znamo, ali to nije za štampu.

Više od 30 godina se borite za bolje sjutra, da li postoje trenuci kada ste obeshrabreni?

Sigurno. Ovaj svijet može i bez nas, mi smo tu samo trošak. Ja neću ništa promjeniti. Moje je samo dok sam prisutan ovdje na Zemlji da se trudim da malo opomenem ljude. I kroz to opominjanje ljudi opominjem i sebe. Ta priča mora kroz mene da prođe, a ne da jedno pričam, a peto radim. Svi imamo vremena da se popravimo. Rok kajanja je neograničen. Jer to što radimo pitanje je da li je dobro ili nije, ali se trudimo da ga predstavimo kao pozitivno, da je iz srca. Džaba čovjeku govoriti, jer čovjek ne može da stvori svoje, pa mu je draže tuđe. Čovjek voli da ga na kaišu neko vodi i da mu priča o slobodi.

Da li vam se nekad dešavalo da privatno niste na nivou onoga što poručujete u pjesmama?

To mi se stalno dešava. Da sam u tom idealu prema kome hitam bio bih nešto drugo, ali ja sam samo čovjek. Stvar od krvi i mesa, koja oplemenjuje taj duh koji nam je bog dao da pazimo što radimo. Što se više čistiš, više se prljaš, kapiraš? Što pažljivije ideš, kao da srljaš.

Smatrate li da je prošlost bila bolja, što mislite o svepristunoj glorifikaciji prošlih vremena?

Ne živim u prošlosti. Sve je to isto, samo drugo pakovanje. Uvijek neko živi na tuđoj grbači i super mu je, a onaj dolje ropće i ne zna što će. Uvijek je bilo isto, samo sad zbog količine i jačine svega, nama se čini da nikad nije bilo ovako. Ali uvijek je bilo u skladu sa vremenom. Da nije tako ne bi bilo tih vječitih tema o slobodi čovjeka. Luča mikrokozma i to.

“Partibrejkersi”, “Darkwood Dub”, “Bjesovi”, mnogi kultni srpski rok bendovi imaju religijske motive u pjesmama. Postoji li neka veza između rokenrola i pravoslavlja?

Postoji, naravno, jer rokenrol traži pravdu za ljude okovane nepravdom. Traži pravdu za jedinku koja je zapostavljena. Za ugušenu individualnost, bori se protiv laži. To je borba za svjesnost, borba za srce. To su važne stvari. Borba za one koje niko ništa ne pita. Mi smo im neka utjeha.

Za kraj, što ljudi mogu da očekuju od novog albuma “Partibrejkersa2?

Pa da im bude lijepo. A i preporučio bih ljudima iz Crne Gore da nas zovu da sviramo tamo. Nema poziva trenutno, vidiš da je neka kriza. Ali zovite ljudi. Htio bih i da pozdravim sve ljude u Crnoj Gori. Vidimo se, samo zovite.

( Stefan Strugar )