Pavićević: Razgovarajući sa umnim ljudima osvajao sam i sopstvenu slobodu
Za skoro 40 godina rada u novinarstvu, Pavićević je napravio na stotine intervjua, a prvi je bio sa jednim istaknutim crnogorskim političarem, čije ime ne želi da pomene
"Razgovori: znakovi vremena", publiciste I novinara Ranka Pavićevića u kojoj su objavljeni razgovori sa više od sedamdeset istaknutih stvaralaca iz oblasti umjetnosti iz cijelog svijeta, nedavno je predstavljena na hercegnovskom međunarodnom sajmu knjiga - Trg od knjige.
“Knjiga po svemu ima zanimljivu priču. Ona je nastajala više od 35 godina. A čini mi se, da je sve bilo juče. Zapravo, knjiga je objedinila prethodne tri knjige mojih razgovora sa najistaknutijim stvaraocima sa crnogorske i jugoslovenske kulturne scene, koje su objavljivane proteklih 20 godina kod raznih izdavača, a tu gradju, dopunio sam sa 20 intervjua, koje sam vodio poslednjih godina, sa poznatim stvaraocima iz svijeta, kao što su, nobelovac Mario Vargas Ljosa, najpoznatiji britanski dramski pisac Ronald Harvud, poznati ruski pjenikJurij Poljakov, izraelski pjesnik svjetskog glasa Amir Or i drugi”, objašnjava Pavićević.
Ističe da su u knjigu “uložene godine ogromne energije, brige, ljubavi, muke, zabrinutosti, ali i zadovoljstva i zato mi je posebno draga”.
Za skoro 40 godina rada u novinarstvu, Pavićević je napravio na stotine intervjua, a prvi je bio sa jednim istaknutim crnogorskim političarem, čije ime ne želi da pomene.
“Kao dugogodišnji glavni urednik jednog medija, napravio sam na desetine raggovora sa političarima, ali mi nikada nije palo na pamet, da ih objavim. Mada bi to bilo zanimljivo, da se osvjedočimo, koliko su njihove priče, tj. uglavnom obmane, izdržali ispite vremena. Tragao sam za onim drugim, ostvarenim ljuudima, stvaraocima iz domena kulture i objavio četiri knjige intervjua, na koje sam danas jako ponosan i srećan sam zbog toga. Ranko Pavićević je je zaista dragocjen intervjuer, koji sagovornike svojim pitanjima navodi i inspiriše da promišljaju i ona umjetnička uporišta, za koja se na prvi pogled smatra da se podrazumijevaju. U takvim razgovorima, stvara se izvjesna autopoetička biografija i njihovih ostvarenja što je uočljiv rezultat koji čini, da je svaki njegov intervju, daleko više od pukog novinarskog napisa. Takav dijalog neposrednog svjedočenja ima značaj rijetkog dokumenta, ali je istovremeno i vrijedno književno štivo, što najbolje govori, da mu je pravo mjesto u knjizi, ocijenila je književnica I rediteljka Vida Ognjenović.
Pavićević kaže da se za razgovore sa stvarocima priprema ozbiljno, studiozno, pa čak I dugo.
“Da bi se sreli sa tako ostvarenim ljudima, ne samo u regionu, već i u svijetu, nemate pravo na neznanje, neobaviještenost i glupost u dijalogom sa ozbiljnim stvaraocem. Ustvari, takva avantura se ne isplati, jer ozbiljan umjetnik, pisac, slikar, reditelj, glumac uli vrhunski muzičar, neće dozvoliti, da troši vrijeme sa neobaiještenim i neobrazovanim novinarom, iako takvih danas ima na pretek. Svako od njih, mora da primijeti, da novinar poznaje njegovo djelo, poetiku njegovog stvaranja i njegov zivot. Tek tada, bićete u prilici da ostvarite vaš cilj, da napravite i objavite zannimljiv intervju, u protivnom, od dijaloga sa pravim umjetnikom nema ništa”, tvrdi Pavićević.
Sa nekim istaknutim stvaraocima razgovarao je više puta, u različitim vremenskim intervalima, a sa nekima je objaviljivao intervjue u nekoliko nastavaka. Sa Desankom Maksimović, objavio je osam intervjua, sa sjajnim pjesnikom i boemom Miroslavom Mikom Antićem 5, sa velikim Borislavom Pekićem 4, od kojih mu je neke slao iz iz Londona poštom, jer je tada tamo živio, a tada kod nas nije bilo kompjutera.
“Te tadašnje koverte ljubomorno i danas čuvam. Više razgovora za razne medije, objavio sam i sa Momom Kaporom, Matijom, Bećkovićem, Miloradom Pavićem, Dadom Djurićem, Oljom Ivanjicki i drugima”, kaže Pavićević.
Kaže da su mu odavno “bliži” pisani inervjui, i, iako to ne voli, uvažava autorizaciju, ako sagovornik insistira na tome.
“Ja sam pred mikrofonom jedan, a pred kompjuterom, ili olovkom i bjelinom papira, drugi“, govorio mi je Borislav Pekić. I ja to potpuno razumijem i uvažavam. Imao sam čast i privilegiju, da se sretnem i razgovaram sa najostvarenijim i najumnijim ljudima i njihovim djelima. To nije bilo lako. Ali, danas sam siguran, sa sam sakupljao bisere rasute po svijet, bisere, koji su me učinilli, neprocjennjivo duhovno bogatijim čovjekom. Na taj način, osvajao sam slobodu, imao svoj stav o svim pitanjima u neslobodnom društvu, smatrajući da jedino takav čovjekov život ima smisla".
( Slavica Kosić )