Feud: Izvlačimo ljude iz turbo-folk delirijuma

Srpski krosover sastav “Feud” se pojavio gotovo niotkuda i uz “bum”.

Već sa prvim spotom za pjesmu “Milion milja” u kojem su svoje okruženje poistovjetili sa “planetom majmuna” digli su dosta prašine, a uslijedila su još dva videa koji nisu za svačiji stomak – numere “Vlast” i “Televizija”.

Projekat su pokrenuli Ramirez, nekadašnji član i suosnivač “Sunshinea” i Vuk Protić poznat široj javnosti iz grupe “Klinika”

Projekat koji su pokrenuli Ramirez, nekadašnji član i suosnivač “Sunshinea” i Vuk Protić poznat široj javnosti iz grupe “Klinika”, odmah je zbog svog zvučnog i vizuelnog stila pokrenuo poređenja sa grupama kao što su “Laibach” i “Rammstein”.

No za razliku od, recimo, slovenačkih kolega, “Feud” je dosta direktniji i manje ezoteričan.

Bend je nedavno objavio svoj debi album “Svinjotaur”, na kojem je pokazao da zna da iznenadi i ljubavnim pjesmama, kao i fanki izletima.

Ipak, ključni dio njihovog dosadašnjeg stvaralaštva je onaj koji se naziva angažovanim.

O albumu, pravoj i “fejk” angažovanosti, kulturnom genocidu televizije i mnogo čemu drugom razgovarali smo sa Protićem.

Kakve su dosadašnje reakcije na album?

Odlične.

S obzirom na to da naša poruka nije spakovana tako da se dopadne svima, odziv je iznad naših očekivanja.

Zašto “Svinjotaur”?

Zasnovan na ideji kentaura, svinjotaur > čovjek-svinja daje značenje današnje situacije stanovništva u kakvoj sredini žive.

Kentauri, izvrsni ratnici iz grčke mitologije u ovom slučaju dobijaju obličje polusvinje, polučovjeka.

Svinja, izrazito jaka životinja koja može da se prilagodi bilo kojoj sredini, po svojoj prirodi je svaštojed.

Metaforički gledano i ljudi u državi u kojoj žive prilagodili su se zakonima jačeg i postali svinje, životinje od kojih je moguće napraviti toliko specijaliteta za jelo.

Od ponosnih kentaura, mitskih ratnika, Balkanci su postali svinje spremni da budu u toru, pripremljeni za klanicu države koja im na demokratski način ne omogućuje nikakva prava.

Postali su meso. Pametne životinje stvorene samo za opstanak.

Koncept “Svinjotaur” šalje poruku: neću da budem svinja, hoću da budem borac, ratnik koji se bori... Neću da drugi upravljaju mojim životom.

Kako ste zadovoljni odnosom medija prema vama, napisali ste na Fejsbuku da ste za neke previše angažovani?

Mediji su uglavnom rezervisani prema nama, čast izuzecima, zbog prirode našeg djelovanja. Naime, nijednom vlasniku sredstava za proizvodnju, tj. vlasniku medija ne odgovara da na svom kanalu ima bilo šta što može podstaći ljude da misle.

Ako se i pusti neki “bunt”, to je obično bunt spakovan u benignu formu. Mi smo sa svojim radom beskompromisni i to se i čuje iz naših pjesama i vidi iz naših spotova.

Novokomponovani privatizovani mediji nisu u službi naroda, već u službi vlasnika.

Zato jedan “Feud” i njemu slični nisu poželjni u medijima, ali recimo reality showovi, tipa “Veliki brat”, “Survivor”, itd. gdje se veliča ideja da treba biti samoživ, da je čovjek čovjeku vuk, da je solidarnost kažnjiva i gdje najveći antiheroj na kraju pobjedi i ispadne heroj, dobija nezamisliv medijiski prostor.

Ljudi koji se solidarišu jedni sa drugima i misle svojom glavom nisu dobrodošli kod vlasnika sredstava za proizvodnju.

Mnoge asocirate na “Rammstein” i “Laibach”, koliko ovakve analogije imaju smisla po vama?

To su bendovi sa najboljom svjetskom produkcijom i svako poređenje sa takvim veličinama može samo da nam imponuje.

Veoma vam je bitno da pošaljete poruku javnosti, ali može li ona zaista promjeniti nekoga ili će “Feud” slušati samo onaj krug ljudi koji je već svjestan nekih stvari o kojima pričate?

Mi se borimo za svakog čoveka, neka jednog izvučemo iz turbo folk delirijuma i podstaknemo kod njega da ima samorefleksiju sebe i svojih postupaka - za nas je to najveći mogući uspjeh.

Svaki pojedinac je bitan.

Svijet bi možda bio mnogo bolje mjesto da je profesor sa akademije primjenjene umjetnosti u Beču 1910. godine umjesto što je procijenio nesdostatak talenta i odbio studenta, bio malo blaži prema mladom Hitleru koji je tada imao ambiciju da postane slikar.

Mislite li da ima bendova kojima etiketa društveno-političko angažovanih služi da bi se bolje prodali i kako razlikovati “fejk” angažman od pravog?

Naravno da ima, ali to “fejk” se vidi iz aviona. Ljudi brzo provale stvari.

Nama je recimo za “Planetu Majmuna” gomila urednika rekla: “Kako niste snimili neki 'šatro' bunt, sistem, korupcija, daj da se navarimo, itd.

Kako vi uopšte zamišljate da vam neko pušta ovakav spot na duže staze?”

Mi smo poslije toga snimili još nepodobniji spot.

Sa našim načinom rada nailazimo samo na probleme, no s obzirom na to da je sve nakaradno postavljeno, to znači da radimo ispravnu stvar.

Pjesme “Jack” i “Kako dalje” su pravo iznenađenje na albumu. Može li se u budućnosti očekivati od vas više ili manje ovakvih numera?

Pjesme zavise od trenutnog raspoloženja prilikom kreiranja.

Nema tu nekog namjenskog planiranja. One nastaju krajnje spontano. Nekada je “Sunshine” imao i jedan “Pretty Boy” i “Iza Horizonta”.

Malo soula, funka, ko zna što će nam sve u budućnosti pasti na pamet. Ako u umjetnosti nema igre i spajanja nespojivog - zajebi takvu umetnost.

Smatrate da je televizija kriva za kulturni genocid, sa druge strane mnogo polažete na svoj vizuelni identitet, na spotove. Kako se štitite od mogućnosti da budete prikazani u medijima u pogrešnom kontekstu?

Postoje bendovi koji osim muzike imaju i konceptualističke art spotove. Recimo svijetli primjer za to je bend “Pink Floyd” i njihov spot “Another Brick in the Wall”.

Ne vidim zašto bi spot bio nekakvo nužno zlo, koje treba otaljati, kad na primjeru “Pink Floyda” on predstavlja savršenu nadgradnju pesme.

Problem medija je što oni više ne puštaju “Another Brick in the Wall”, već turbo folk delirijume koji propagiraju kulturu bogaćenja preko noći i nakaradan sistem vrednosti.

U spotu za “Vlast” se obračunavate i sa ekstremnom desnicom i sa ekstremnom ljevicom. Koje političko opredjeljenje je najbliskije ideologiji “Feuda”?

Nikakav ekstremizam na duže staze nijednom narodu nije donio ništa dobro.

Neophodno je vratiti se pravim vrijednostima, koje su kroz vjekove održale generacije ljudi u borbi za njihova osnovna prava dostojna čovjeka.

Vrijednostima poput časti, poštenja, viteškog ponašanja, ljubavi, ali i vrijednog rada u humanijim uslovima.

Feud se zalaže za ponovno uspostavljanje takvog društvenog poretka i sistema vrijednosti.

Društva u kojima će se voditi računa o individualnim kvalitetima i koja će razvijati nezavisne i jake pojedince, bez obzira na njihovu stalešku i društvenu pripadnost.

U jednom intervjuu pominjete da neki mediji nisu imali problema sa vašom porukom, ali jesu sa sadržajem spotova. Na MTV-u su odlučili da “Vlast” ne emituju u dnevnim terminima. Mislite li da živimo u fašizmu “političke korektnosti”?

Problem nije jedna Rijana koja se kreči gola i ponaša u spotu kao kurava od 20 dolara, te mladim djevojčicama kojima je ona idol poručuje da je okej biti kučka, pa kao rezultat te ideologije između ostalog imamo i 250.000 abortusa godišnje.

Problem je “Feud” jer je stvari nazvao pravim imenima.

Zbog čega ste se odlučili da album objavite u fizičkom formatu u trenutku kada se većina bendova odlučuje za (često besplatan) download sa Interneta?

Zato što amigdala iz mozga potpuno drugačije reaguje i tretira informaciju kada čovjek drži u ruci i čita fizičko pismo u odnosu na čitanje e-maila.

U prvom slučaju je i emotivni i svaki drugi doživljaj mnogo stvarniji.

Digitalizacija i Internet su nam nametnuli da se sve digitalizuje, no ima puno ljudi koji žele da imaju fizičko izdanje.

Da nismo pogriješili u takvoj procjeni je i informacija iz lanaca prodavnica diskova “Dalas” da je naš album drugi najprodavani domaći album.

( Stefan Strugar )