Privatni savez

Predsjednik FSCG Dejan Savićević zabranio je novinaru „Vijesti” Danilu Mitroviću da putuje čarter letom sa reprezentacijom u aranžmanu koji mediji plaćaju Fudbalskom savezu.

Kako je poručeno iz Saveza, Savićeviću nije po volji kako je Mitrović pisao o crnogorskoj reprezentaciji, naročito mu se nisu svidjele neke rečenice iz teksta „Brnović bliži ostanku nego odlasku” koji je objavljen prošlog petka u novini i na portalu „Vijesti”.

Nije mu se dopalo podsjećanje kako su prošli prethodni selektori, posebno rečenica da je „smjena Kranjčara najlegendarnija koju je Savez ikada donio”.

Iako u tekstu nije bilo ni traga uvredama, dezinformacijama, nečeg što bi stvarno moglo da izazove reakciju, pa čak ni kritika - već samo iznošenja stavova koji su različiti od njegovih - a što su principi na kojima počiva svako demokratsko društvo, Savićević je reagovao primitivno, svojom tradicionalnom metodom - dekretom je zabranio da novinar putuje na gostujuće utakmice reprezentacije, iako ta putovanja nisu besplatna, već se uredno fakturišu od prvog do posljednjeg centa.

„Vijesti” su jedan od samo dva medija u Crnoj Gori koji su pratili fudbalsku reprezentaciju na svim gostovanjima do sada, bukvalnom svim - od Japana u maju 2007. do Londona i „Vemblija”, oktobra 2013. godine, a jedini koji su, po priznanju genseka Momira Đurđevca, platili sva ta putovanja u roku i do posljednjeg centa.

Sjutra u Luksemburgu, „Vijesti” prvi put neće imati specijalnog izvještača na gostujućoj utakmici. Ne samo zbog Savićevićeve zabrane, već i zbog toga što je odluka iz Saveza saopštena prekasno da bi se organizovao alternativni (zaobilazni) put do Luksemburga.

Posebno je čudna poruka da Savićevićeva zabrana važi samo za novinara Mitrovića, ne i za ostale novinare „Vijesti”. Kao da Mitrović piše za neku drugu redakciju, za „Njujork tajms” ili „Gazetu delo sport”, ili kao da vodi sopstveni dnevnik...

Odluka Savićevića da se našem novinaru zabrani prilaz čarterima koje organizuje Savez, i to samo zbog iznošenja stavova koji se ne slažu sa njegovim, flagrantan je primjer samovolje i diktature, dokaz da je prvi čovjek crnogorske kuće fudbala počeo da doživljava Fudbalski savez i reprezentaciju kao privatnu svojinu (kada precrtava imena nepoželnjih novinara, možemo samo da zamislimo šta radi sa spiskom fudbalera).

Poručujemo Savićeviću da neće on određivati ko će od novinara „Vijesti” pratiti fudbalsku reprezentaciju Crne Gore i ko će putovati na gostujuće utakmice.

Poručujemo mu i da odluka da nam zabrani putovanja koja smo mu uredno plaćali - misleći valjda da nam čini usluge - neće poremetiti koncepciju našeg izvještavanja. „Vijesti” će naći načina da izvještavaju sa gostujućih mečeva reprezentacije i van njegovih ne baš jeftinih čartera. Podgorica je, srećom, dobro povezana sa evropskim metropolama.

Nećemo kukati, pozivati se na medijske slobode, žaliti se da su nam onemogućeni uslovi za rad. Čak i ako nam Savićević zabrani prilaz domaćim utakmicama reprezentacije, ako nam ne izda akreditacije - što je, ne sumnjamo, njegov sljedeći korak - mi ćemo i tada naći načina da informišemo čitaoce o reprezentaciji i Fudbalskom savezu Crne Gore, na isti način na koji smo to radili u minulih sedam godina, kada smo, bez lažne skormnosti, doprinijeli izgradnji kulta reprezentacije.

Plasman na Mundijal u Brazilu bio je zajednički cilj i san - fudbalera, Saveza, navijača, medija, cijele zemlje... I „Vijesti” su bile pokorne tom svetom cilju, izvještavajući o njemu opširno, prateći svaki mogući detalj, na dvije, tri, nekad i na četiri ili pet strana. Opširnije čak i od sportskih listova i raznih „medijskih partnera” saveza, ma šta to značilo.

( Sportska redakcija )