Društveno koristan rad umjesto pet godina zatvora

Kazna rada u javnom interesu izriče se isključivo kao glavna kazna, ali se time ne mijenja njen smisao da bude alternativa kazni zatvora

463 pregleda10 komentar(a)
15.11.2013. 14:29h

Ministar pravde Duško Marković i predstavnici pet lokalnih samouprava potpisali su sporazum o izvršenju kazne rada u javnom interesu, koja se može izreći za krivična djela za koje je određen zatvor do pet godina ili novčana kazna.

Marković je sporazum potpisao sa gradonačelnicima Podgorice i Cetinja, Miomirom Mugošom i Aleksandrom Bogdanovićem, kao i predsjednicima opština Danilovgrad, Herceg Novi i Kotor, Branislavom Đuranovićem, Dejanom Mandićem i Marijom Ćatović.

Marković je, nakon potpisivanja Sporazuma, kazao da je zajednički interes stvaranje što bezbjednijeg društva i praćenje evropskih trendova u oblasti kaznene politike.

"Rad u javnom interesu predstavlja onaj vid kažnjavanja za počinjeno krivično djelo koji je korisniji za zajednicu, a djelotvorniji i humaniji za počinioca. To su temeljni razlozi koji su opredileli Ministarstvo pravde da radi na razvijanju sistema alternativnih sankcija", rekao je on.

Marković je kazao da je Ministarstvo pravde pripremilo Nacrt zakona o izvršenje uslovne osude i kazne rada u javnom interesu, koji će biti sistemski zakon za sprovođenje alternativnih sankcija, navodeći da će tekst zakona biti vrlo brzo u skupštinskoj proceduri.

On je rekao da je Direkcija za uslovnu slobodu, koja će djelovati pri Ministarstvu, biti nadležna za oblast kazne rada u javnom interesu i njihovo sprovođenje.

Tom kaznom se, naveo je, izbjegavaju negativni efekti zatvaranja pojedinca kao što su odvajanje od porodice, gubitak posla i prekid školovanja.

"Društvenoj zajednici daje se aktivnija uloga u krivično-pravnom sistemu, društvo dobija neposrednu korist u vidu besplatnog rada osuđenih, efikasno i javno se sprovodi reintegracija osuđenih, smanjuje se zatvorska populacija, što za direktnu posljedicu ima manja budžetska izdvajanja za sprovođenje zatvorskih kazni", pojasnio je Marković.

Na pitanje novinara kako će u praksi izgledati primjena, "ukoliko se, na primjer, gradonačelnik osudi za nedozvoljeno držanje oružja, gdje će odraditi kaznu on, ili ljekar, političar i drugi", Marković je kazao da će odgovoriti na drugom primjeru.

"Način izdržavanja te kazne je definisan zakonom. Na primjer, ako sud izrekne tu kaznu za područje Glavnog grada, u zavisnosti djela i dužine kazne, u skladu sa memorandumom sa gradskom upravom dogovaraćemo gdje je najbolji model za izdržavanje", pojasnio je on.

Za izvršenje te kazne neophodno je da je izvršilac prihvati, jer je prema relevantnim međunarodnim aktima kao krivična sankcija zabranjen prinudni rad
Marković je naveo da pet opština sa kojima je potpisan sporazum nijesu slučajno odabrane, da je u njima već bilo izricanja te vrste kazne, navodeći da ih je bilo dvadesetak, ali da nijesu izvršene.

Ćatović je kazala da je u reformi zatvorskog sistema poseban akcenat stavljen na radnom angažmanu osuđenih, promovisanju kazni koje su alternativne zatvorskoj i smanjenju zatvorske populacije i poboljšanju uslova u zatvorima.

"Svjesni smo generalnog trenda u Evropi da kazna zatvora treba da bude poslednje sredstvo i da je potrebno posvetiti se mjerama kvalitetne resocijaliszacije osuđenih. Kazna rada u javnom interesu omogućava da se osuđenik ne isključi iz društva već da razvije svijets o štetnosti svog ponašanja", kazala je ona.

Prema riječima Ćatović, prestupnici koji su počinili lakša krivična djela izdržavaće kaznu u zajednici, pod kontrolom službenika Odsjeka za uslovnu slobodu, radom doprinositi društvu “i što je važno biti odvojeni od izvršilaca težih krivičnih djela”.

Predstavnik Delegacije Evropske unije (EU) u Crnoj Gori, Andre Lis, rekao je da je crnogorski kazneni sistem u procesu modernizacije, koji podrazumijeva uskalađivanje domaće politike, pravnog i regulativnog okvira sa evropskim standardima i sprovođenje alternativnih sankcija.

"Kazne ne treba da budu teže nego što je potrebno, jer tako mogu postati kontraproduktivne, a osluženje kazne kroz rad u zajednici može da obezbijedi bolje uslove za integraciju bivših prestupnika i smanjenje recidivizma", rekao je Lis.

Rad u javnom interesu mora da ispunjava tri uslova – da se njime ne vrijeđa ljudsko dostojanstvo, da je koristan za društvo i da se ne vrši u cilju sticanja dobiti
On je podsjetio da je u Izvještaju o napretku Crne Gore navedeno da je potrebno uložiti dodatne napore da se poveća korišćenje alternativnih sankcija, navodeći da je potpisivanje Sporazuma prvi odgovor na tu preporuku.

Lis je rekao da je sprovođenje sistema alternativnih sankcija ključni dio mnogo šireg reformskog napora u oblasti vladavine prava,“to će doprinijeti rješavanju pitanja zatvorskih uslova i njihove prenatrpanosti”.

"To se ogleda i u akcionom planu za poglavlje 23, u sklopu kog je Crna Gora obavezna da usvoji Zakon o izvršenju uslovne osude i kazne rada u javnom interesu od decembra ove i da ga sprovede do decembra naredne godine”, naveo je on, podjećajući da EU podržava reformu kaznenog sistema u Crnoj Gori kroz tvining projekat sa budžetom od 700.000 eura, koji sprovode Njemačka i Holadija.

Kako je pojašnjeno iz Ministarstva, kazna rada u javnom interesu izriče se isključivo kao glavna kazna, ali se time ne mijenja njen smisao da bude alternative kazni zatvora.

Ta kazna može se izreći za krivična djela za koja je propisana kazna zatvora do pet godina ili novčana kazna.

Za izvršenje te kazne neophodno je da je izvršilac prihvati, jer je prema relevantnim međunarodnim aktima kao krivična sankcija zabranjen prinudni rad.

Ako osuđenik ne izvrši dio ili sve sate rada u javnom interesu, navodi se da mu se zamjenjuje kaznom zatvora, tako što će svakih započetih 60 sati rada u javnom interesu zamijeniti kaznom zatvora, u trajanju od mjesec
Rad u javnom interesu može biti zamjena i za neplaćenu novčanu kaznu.

Iz Ministarstva su pojasnili da se, u skladu sa međunarodnim dokumentima, smatra da je u načelu prihvatljivije da osuđena osoba koja ne plati novčanu kaznu, umjesto toga obavi rad u javnom interesu, nego da mu se neplaćena kazna pretvori u zatvorsku.

Rad u javnom interesu mora da ispunjava tri uslova – da se njime ne vrijeđa ljudsko dostojanstvo, da je koristan za društvo i da se ne vrši u cilju sticanja dobiti.

"Rad u javnom interesu ne može biti kraći od 60 sati niti duži od 360 sati i određuje se za vrijeme koje ne može biti kraće od 30 dana niti duže od šest mjeseci, uz najviše 60 sati u toku jednog mjeseca. Predviđeno je da zaposleni obavljaju rad u toku slobodnog vremena a nezaposleni u bilo koje vrijeme”, pojasnili su iz Ministarstva.

Ako osuđenik ne izvrši dio ili sve sate rada u javnom interesu, navodi se da mu se zamjenjuje kaznom zatvora, tako što će svakih započetih 60 sati rada u javnom interesu zamijeniti kaznom zatvora, u trajanju od mjesec.

"Ojačaćemo kadar prijemom u radni odnos novih zaposlenih – sociologa i psihologa. Dalje ćemo razviti mrežu javnih i privatnih preduzeća sa kojima ćemo sarađivati u oblasti izvršenja kazne rada u javnom interesu”, naveli su iz Ministarstva.

Kazali su da će voditi kampanju jačanja svijesti naročito u lokalniim zajednicama o tome šta su benefiti rada kazne u javnom interesu, kako bi se smanjio otpor zajednice prema onima koji izdržavaju takvu kaznu.

Promovisće se izricanje kazne rada u javnom interesu i kod tužilačkog i kod sudskog kadra.

“Vlada je obezbijedila oko 40.000 eura za adaptaciju i opremanje prostorija Direkcije za uslovnu slobodu, u toku su radovi, u skladu sa međunarodnim standardima, a kontinuirano se obučava i kadar”, naveli su iz Ministarstva.

Galerija