Bivši bos Kamore prekršio omertu zbog brige za životnu sredinu

Italijanski Senat istražuje vezu između porasta broja oboljelih od raka u okolini Napulja i načina na koji mafija odlaže toksični otpad. To pitanje je odavno na savjesti jednog bivšeg mafijaškog bosa, koji kaže da je zagađenje a ne nasilje, presudilo da postane doušnik policije, piše BBC.

Ljekari su prije dvije decenije primijetili porast broja oboljelih od raka u okolini Napulja. Od tada je broj tumora kod žena porastao za 40 odsto a kod muškaraca za 47 odsto.

Dok senatori istražuju moguću vezu sa mafijom – koja bi prvo obezbijedila unosne poslove odlaganja otpada a potom ga se oslobađala mimo propisa – Karmine Skjavone je posebno zainteresovan za rezultate.

Nekada je bio u samom srcu kriminalne mreže koja je trovala zemlju i svjestan je koliku su štetu izazvali mafijaši.

Skjavone je bio glavna figura u jednom od najozloglašenijih podzemnih klanova, Kazalezi, dijelu Kamore, mafijaške mreže oko Napulja. Jedno vrijeme je predvodio ekstremno nasilne akcije klana, da bi kasnije riješio da ga uništi.

Postao je „pokajnik“, stao na stranu policije i svjedočio protiv mafijaša, bivših drugova.

Sada, nakon više od dvije decenije, počeo je da priča o toj opasnoj odluci i svom neobičnom životu.

Rođen je prije 70 godina u imućnoj porodici, u gradu Kazal di Prinćipe, po kojem je klan dobio ime. Iako je bio solidan đak i planirao da postane računovođa, „mladalačka ludost“ ga je uvukla u svijet kriminala. Kaže da je odrastao u okruženju u kojem je šamar mogao dovesti do ubistva ili zavade između porodica. Izlazio je sa kćerkom jednog od bosova Kamore i kao 19-godišnjak je nosio pištolj i upadao u ozbiljne probleme.

Sada priznaje da je odluka da se pridruži mafijaškom svijetu bila velika greška.

„Trebalo je da odem. U inostranstvo, ili na sjever Italije,“ kaže Skjavone.

Reketi od legalnih biznismena

Klan Kazalezi se 1970-ih i 1980-ih bavio širokim spektrom poslovnih aktivnosti.

Gangsteri su tražili rekete od legitimnih biznismena i namještali tendere u oblastima poput građevine i odlaganja otpada. Na kraju su imali u šaci velike djelove ekonomije a kontrolu su djelimično vršili manipulišući političarima i zatrašujući sudije.

Skjavone je postao član Demohrišćanske stranke, koja je decenijama dominirala u italijanskom parlamentu, prije raspuštanja sredinom 1990-ih.

„Uspjeli smo da dobijemo predstavnike u Rimu. Bila nam je potrebna politička moć. Znate li koliko glasova može obezbijediti jedan klan? Oni mogu napraviti veliku razliku.“

Međutim, Skjavone insistira da je Kazalezi djelovao drugačije od sicilijanske mafije.

„Oni su ubijali sudije – mi nismo. Nismo ubijali političare. Samo bismo se postarali da ne budu izabrani. A sudije smo primoravali da se povuku tako što smo im slali anonimna pisma ili uništavali reputaciju objavljivanjem ljubavnih i drugih afera u lokalnoj štampi“.

Skjavone je u međuvremenu izgradio mafijaško poslovno carstvo. Zapošljavao je i otpuštao radnike, gradio puteve i druge građevinske projekte.

Tvrdi da je država njegovoj porodici oduzela više od milijardu eura pošto je okončan njegov kriminalni život.

Ubilačke podjele i ratovi

Međutim, sa porastom moći i bogatstva Kazalezija, došle su i ubilačke unutrašnje podjele i ratovi.

„Nijesmo ubijali nedužne ljude – makar dok sam bio glavni“, tvrdi Skjavone. „Ubijali smo rivale. Oni koje smo ubijali nisu bili sveci. To su bili ljudi koji su htjeli da nas ubiju.“

Nije jasno rekao koliko je ubistava naručio.

„Pedeset dva...53? Ubio sam sedam, osam, 10, 20...Ne sjećam se. Moj rođak je upravljao oružanim krilom a ja poslovnim. I svako malo bismo govorili 'Jednog dana ćemo platiti za ovo.“

Teško je povjerovati da je ovaj nemilosrdni mafijaški bos pristao da se odrekne bogatstva i moći, prekrši mafijaški kodeks ćutanja i izda svoj klan samo zbog brige za životnu sredinu.

Međutim, Skjavone tvrdi da je to tačno.

„Učinio sam to kada mi je postalo jasno da ljudi zbog toga umiru od raka. Svu ovu zemlju su trovali milionima kubnih metara toksičnih supstanci“.

Tako je postao glavni svjedok na takozvanom Spartak procesu, koji je predstavljen kao bunt snaga reda – pokušaj zbacivanja bosova Kazalezija koji su regiju držali u pokornosti.

Proces, koji se održavao u jako obezbijeđenom zatvoru u Napulju, trajao je 10 godina i saslušano je oko 500 svjedoka. Međutim, mafijaši su se tokom suđenja obračunavali sa onima koji su ih srušili. Ubijeno je pet osoba povezanih sa tim slučajem.

Kada je Skjavone jednom morao da primi terapiju u bolnici, medicinske sestre su mu rekle da im je ponuđena ogromna suma novca da nađu način da ga ubiju. Tvrdi da su pokušali da ga otruju.

Međutim, kad se suđenje završilo, 16 bosova Kamore je dobilo doživotne kazne, ukupno 700 godina zatvora.

Najozloglašeniji bos je bio Skjavoneov rođak Frančesko Sandokan Sjavone.

„Ja sam ga stvorio i uništio“, kazao je pokajnik.

Klanu Kazalezi je zadat razoran udarac. Međutim, nije potpuno poražen pa i danas predstavlja značajnu kriminalnu prijetnju.

Razočaran u državu

Karmine Skjavone i članovi njegove najuže porodice od suđenja žive pod policijskom zaštitom. Morao je da promijeni 10 kuća iz bezbjednosnih razloga.

Pet godina nakon završetka suđenja, duboko je razočaran odgovorom države na njegovu odluku da svjedoči. Smatra da nije uložen dovoljan napor za iskorjenjivanje Kazalezija. Vlasti su jurile one koji su povlačili oroz a ne one koji su obezbjeđivali oružje i prikrivali aktivnosti klana.

Međutim, najviše je razočaran zato što nije riješen ekološki problem koji su stvorli mafijaši. Mislio je da će se toksični otpad bezbjedno odlagati a zemlja dekontaminirati. To se nije desilo. A stanje u oblasti sjeverno od Napulja biće poznato kada komisija Senata završi istragu o mogućoj vezi između odlaganja otpada i porasta broja oboljelih od raka.

Galerija

( Angelina Šofranac )