Slučaj Rasima Sijarića: "Radno sposoban" invalid i nesposobne institucije

Iako je imao udes iz kojeg je jedva ostao živ, i dva infarkta, Bjelopoljac Rasim Sijarić nije mogao da dobije invalidsku penziju.

Sijarićeve muke počele su davno, kada je kao radnik GRO „Radnik“ ostao bez posla i upućen na Biro rada, na čijoj evideniciji se i danas nalazi.

“Nemam ni tablete da kupim... ne daju mi penziju koju sam... zaslužio“, kaže Sijarić, dodajući da mu najteže pada što oko sebe vidi ljude koji nisu zaradili već „sredili“ penziju, dok on ne može pošteno da ostvari pravo na život dostojan čovjeka

Od tada nevolje se samo ređaju. Prije sedam godina ga je u šumi pregazio traktorista R.Š, koji je, kako tvrdi Sijarić, pobjegao sa lica mjesta.

„Bili smo u šumi da prevezemo drva za zimu. Desilo mi se da me je prednjim točkom traktora punog drva pregazio u predjelu grudi. Pošto je prešao preko mene, R.Š. je nastavio da vozi, vukući moje tijelo, koje se valjalo i prevrtalo zajedno sa granjem, oko 300 metara. Na sreću, tu je bio moj sin koji je i sam rizikovao život i spasio me.

Tri rebra su mi potpuno zdrobljena, a ostala polomljena, probijena plućna maramica, presječeni rameni mišići, izvaljene plećke...“, priča Rasim. Zbog slabog srca operaciju su mu radili bez anestezije. I danas, iako mu je nužna operacija srca, ne smiju da rade zbog lošeg stanja.

„Imao sam prije udesa ima dva infarkta, ali sada mi je srce još više oslabilo. Imam i problem sa visokim pritiskom, a od tada slabo vidim i čujem“, kaže Rasim.

Zbog nezgode, R.Š. je osuđen da isplati Sijariću 18.000 eura. „On je, međutim, svu imovinu preveo na suprugu i druga lica, tako da sad 'nema ništa'“, kazao je Rasim.

Do sada su Rasima Sijarića dva puta odbijali za invalidsku penziju. Ovaj sredovječni Rasovac, iako je promijenio fizionomiju od udesa, po nalazu prvostepene invalidske komisije nema gubitak radne sposobnosti. Ministarstvo rada i socijalnog staranja potvrdilo je nalaz komisije “da je sposoban za rad”.

“Nemam ni tablete da kupim sebi i suprugi, koja je šećeraš, a ne daju mi penziju koju sam svojim znojem i čemerom stekao i zaslužio“, tvrdi Rasim, dodajući da mu najteže pada što svuda oko sebe vidi ljude koji su nisu zaradili već „sredili“ ili „ kupili“ penziju, dok on ne može pošteno da ostvari svoje pravo na život dostojan čovjeka.

Čemu (socijalna) država... Oslonite se na pomoć djece

Ovaj nekada poznati armirač betona i snažan čovjek, nije navikao da moli za pomoć. Ali, kad ga je nevolja snašla predao je za invalidsku penziju.

Rasim je godinama uzaludno pokušavao da dobije „socijalu“ ili tuđu njegu i pomoć.

“Nakon odbijanja komisije iz Podgorice direktorica Centra za socijalni rad u Bijelom Polju Zlata Lukač mi je rekla 'imaš veliku djecu pa ne može, neka ti oni pomognu'.

A troje djece, ruku na srce, stvarno i pomažu, ne bih mogao ni da živim da nije njih, ali zašto na pravdi Boga njih da opeterećujem, a i dokle tako“, pita Rasim.

( Jadranka Ćetković )