Položen kamen temeljac za spomen obilježje na mjestu Barskog logora

Obilježavajući 70 godina od rasformiranja zloglasnog fašističkog koncentracionog Barskog logora, Udruženje boraca NOR-a i antifašista Bara i Opština Bar danas su svečano položili kamen temeljac za spomen-obilježje na mjestu negdašnjeg stratišta, na platou ispred bivšeg hotela “Agava”.

Kamen-temeljac položili su predsjednici Opštine i SO Bar, Žarko Pavićević i Branka Nikezić.

Podsjetivši da su logor osnovale italijanske okupacione vlasti septembra 1942, a da su ga godinu kasnije preuzeli Njemci, Nikezić je dodala da je to mučilište, jedino te vrste u Crnoj Gori u Drugom svjetskom ratu, rasformirano krajem oktobra 1943, nakon što je za 14 mjeseci kroz njega prošlo 10.000 ljudi, od kojih oko 1.000 žena i nekoliko stotina staraca i djece. Od 186 interniraca prve dovedene grupe, taj broj je već krajem oktobra 1942. porastao na skoro 2.000 ljudi, žena i djece dovedenih iz albanskih i zatvora Podgorice, Cetinja, Nikšića, Kolašina, Paštrovića, Crmnice i Sandžaka.

Nikezić je naglasila da istorijat barskog logora obavezuje na dostojno poštovanje, te da je u prošlih 70 godina “bilo i vremena, i volje, i pokušaja, i dobrih namjera da se ovim mučenicima odužimo”.

Foto: Studio Petović

“To svjedoče ovi visoki borovi zasađeni prije 50 godina i ostaci pješačkih staza koji su bili dio tadašnjeg Pionirskog parka, sve u znak sjećanja na Barski logor. Danas odgovorno, odlučno i ozbiljno prilazimo našoj obavezi. Usvojenim projektom predviđeno je parterno uređenje spomen-obilježja sa centralnim amfiteatrom i fontanom sa spomen česmom, uz autentično kameno korito sačuvano iz logora i uređenim javnim površinama. Spomen-kompleks nalazi se i simbolično između ulica Jovana Tomaševića, Branka Čalovića, Jugoslovenske narodne armije i Obale 13. jula. Postavljanjem kamena temeljca jedan dug je odužen, a napisane knjige o logoru sa imenima logoraša poseban su spomen”, rekla je predsjednica SO Bar.

“U logoru sam proslavio četvrti rođendan, bez torte i svjećica, a naše jaslice i vrtići bili su ova česma i kameno korito, kada bi majkama bilo dozvoljeno da nas umiju i okupaju. Možete zamisliti muku svih majki u logoru kada gladno dijete traži da jede, a hrane nema"

Ona je pozdravila preživjele i njihove porodice, predstavnike SUBNOR-a Andrijevice, Berana, Cetinja, Danilovgrada, Nikšića, Podgorice i Bara, te Vojske Crne Gore, ističući da su, pored Crnogoraca, u logoru bili i Srbi, Muslimani, Hrvati, Slovenci, Romi, Albanci, Česi, Rusi i Jevreji.

“Stanovnici Bara, kao i danas višenacionalne vjerske sredine, nesebično su im pomagali da lakše podnesu surovost života, više od godinu dana u siromaštvu koje su dijelili. Za mnoge logoraše zatvaranje logora nije bio kraj patnji, jer je njih nekoliko stotina tada internirano u logore u Njemačkoj i Albaniji. Citiraću jednog od preživjelih logoraša, Branka Pavićevića Kuča, koji je i danas sa nama: ’Bilo je teško, ali smo bilo hrabri i složni’. Zato vjerujem i uvijek se nadam da prisjećanje na ovakve događaje doprinosi da prevaziđemo razlike i sukobe današnjeg vremena, jer su za napredak potrebni i hrabrost i sloga. U Crnoj Gori hrabrosti nikada nije nedostajalo. Sloga se stvara. Neka zato nauk iz slavne crnogorske prošlosti i istorije bude vodilja i za našu hrabrost i za našu snagu. Neka živi sjećanje na sve logoraše svih vjera i nacija”, kazala je Nikezić.

Delegacija Udruženja boraca i predstavnika lokalne samouprave obišla je i položila cvijeće i na spomen-obilježja na Reni i u Domu revolucije.

U kulturno-umjetničkom programu nastupili su sopran Aleksandra Vojvodić-Jovović, mješoviti hor KUD-a “Jedinstvo”, recitatorka Milica Stanišić i glumac Dragiša Simović.

Pare treba dati za gladne a ne za naoružanje

U ime preživjelih logoraša poruku je uputio Baranin Sveto Đurović, koji je tada imao oko tri i po godine i sve vrijeme bio u logoru sa majkom i sestrom. On je kazao da je bio samo jedan od stotine maloljetne djece zatočene “samo zato što smo bili članovi porodica partizana, osvjedočenih boraca za slobodu”.

“U logoru sam proslavio četvrti rođendan, bez torte i svjećica, a naše jaslice i vrtići bili su ova česma i kameno korito, kada bi majkama bilo dozvoljeno da nas umiju i okupaju. Možete zamisliti muku svih majki u logoru kada gladno dijete traži da jede, a hrane nema. Sami smo krivi što ovaj logor i prostor nemaju spomen-obilježje i ovo je pokušaj da se to popravi. Naša poruka UN-u je da se ulože maksimalni napori u razoružanje i korišćenje tih sredstava u proizvodnju hrane, da ne bude gladnih na planeti”, kazao je Đurović.

Umrle 34 osobe

Na prostoru površine šest hektara, opasanog bodljikavom žicom sa visokim stražarnicama, mitraljezima i reflektorima, bilo je 28 baraka kapaciteta od oko 100 ljudi, podijeljenih na ženski i muški dio. U logoru su umrle 34 osobe, među kojima i jedno dijete od nepune dvije godine. Italijani su iz njega 25. juna 1943. izveli i strijeljali 180 logoraša u sedam crnogorskih gradova, od kojih 30 na Reni u Baru.

Galerija

( Radomir Petrić )