Kraj idile

Isplatilo se čekati ovako precizan i objektivan izvještaj Evropske komisije (EK) o Crnoj Gori. Za posljednjih pet-šest godina, tokom kojih smo prošli razne faze stabilizicija, asocijacija i pridruživanja, dobijali smo redovno Izvještaje diplomatski umivene, sa ne baš realnom slika ovog društva. Kada smo to poredili sa Hrvatskom, govoreći zašto Evropa ovdje ne ojača nezavisnost institucija tako da mogu procesuirati bilo koga pa i premijera, odgovarali su - biće toga kad dođete pred vrata Evrope, kao Hrvati. Kada bi na to uzvratili da je Srbija iza nas u redu za članstvo ali da je involviranost EK tamo mnogo dublja i transparentnija, uzvraćali su kako mi nemamo problema kao Srbija sa Kosovom. Bilo je i drugih razloga koji se nijesu zvanično pominjali ali smo svi znali za njih – Crna Gora je toliko mala da ne može uticati na regionalnu stabilnost kao Srbija ili Hrvatska, a i naš premijer je davao bespogovornu podršku svim planovima Zapada u regionu. Za to je dobijao prećutnu saglasnost saveznika i za neslobodu koju je širio unutar države. Ispalo je kao sa hroničnim alkoholičarem - zlato van kuće, zlo u kući!

Preživjelo se i to. Regionalna pitanja su uglavnom apsolvirana, došlo je vrijeme za realno sagledavanje crnogorskih prilika. Koliko je posljednji izvještaj EK bio precizan i jasan govore reakcije vrhovnika. Vidjeli smo autističnog premijera koji, crven u licu, odbacuje sve ključne preporuke i ocjene EK, ali sa druge strane i vjerne mu sluge, ministre i pregovarače koji glume kooperativnost, fale Izvještaj i najavljuju promjene. Iako i oni znaju da sa ovim premijerom promjena ne može biti.

Brisel traži da se i politički i krivično sankcionišu akteri afere Snimak. Znači: neko mora završiti sa političkom odgovornošću, a neko i u zatvoru. Oštro se kritikuje i institut državne pomoći - Vlada više ne može ako želi da pregovora sa Briselom nastaviti da sipa novac of-šor vlasnicima KAP–a ili državnom listu koji poodavno funkcioniše kao privatni bilten familije.

Brisel traži istrage oko napada na novinare. Ubistvo Duška Jovanovića ne može se više gurati pod tepih, a njegove ubice i nalogodavci promovisati na najvišem državnom nivou kao prijatelje i partnere. Istrage o ostalim napadima na novinare i nezavisne medije se moraju obnoviti, bolje započeti, jer ih u zlo vrijeme direktora Veljovića nije ni bilo.

Evropa očekuje procesuiranje odgovornih za ratne zločine, po komandnoj odgovornosti. Konačno i to. Dugo je ova vlast tretirana kao neko ko je sarađivao sa Hagom i ko je osudio ratne zločine. Tako je izgledalo iz daleke perspektive Vašingtona i Brisela. Da bi se onda izoštrio vidik i konstatovalo da je ovo jedina zemlja u regiji koja još nema nijednu presudu za ratni zločin. Pa, ni one najvažnije - po komandnoj odgovornosti.

Ko realan može pomisliti a kamoli obećati Evropskoj komisiji kooperativnost po svim ovim tačkama? Ako bi se krenulo tim putem svuda bi se naletjelo na premijera. I njegovu odgovornost. Za sumnjivo finansiranje sumnjivih investitora iz KAP-a. Za nezakonito držanje Magloida na državnim jaslama. Za aferu Snimak. Nije valjda bračni par Jelić osmislio kupovinu glasova i zloupotrebu državnih resursa u partijske svrhe - oni su samo slijedili naum vođe. Naivno bi bilo vjerovati da su institucije sistema pale u slučaju ubista Duška Jovanovića zbog nekog Veljovića, ili nekog tužioca... I oni su samo izvršavali smjernice s vrha. Za napade na novinare nije najveća odgovornost na mafijašima koji su izvršavali i naručivali nasilje, već na premijeru, koji ih je svojim javnim izjavama podsticao na zločine a kontrolom institucija štitio nasilnike. A tek ako se skinu zastori sa olovne prošlosti - vidjeće se opet da svi putevi vode ka premijeru koji je imao komandnu odgovornost za deportacije, logore i polja smrti ratnih 90-ih.

Biće zanimljivo kako će teći pregovori Podgorice sa Briselom. Režim već cvili, a proces je tek počeo. Šta će raditi za godinu, dvije. Đukanovića boli ta izvjesnost. Zato i urla. Bespomoćan. On će sve više vremena trošiti razmišljajući kako da izađe iz ovog kola i spasi glavu, a ne kako da izađe u susret ključnim zahtjevima EU.

( Željko Ivanović )