"Lijenština": Priča koju će Crnogorci najbolje razumjeti

Na Montenegro Film Festivalu, koji će se u Herceg Novom održati od 1. do 7. avgusta, 12 filmova takmičiće se za Zlatne mimoze, a među njima i jedan crnogorski film (ako ne računamo švedsko-crnogorsku koprodukciju “A Balkan Noir”) – “Lijenština” Alekse Stefana Radunovića.

Onima koji prate zbivanja na domaćoj filmskoj sceni ime momka koji potpisuje režiju i scenario ovog ostvarenja vjerovatno neće ništa značiti. Zato što nije došao tu gdje je “standardnim kanalima”, Radunović nije studirao režiju ni dramaturgiju, ali je njegov film juče (26. jul) imao svjetsku premijeru na Motovunskom filmskom festivalu u Hrvatskoj, a osim u Herceg Novom za sada je potvrđeno da će “Lijenština” biti prikazan i 1. septembra na Omladinskom filmskom festivalu u BiH.

“Osjećam se kao da mi je veliki teret sa ramena pao, jer do sad je sve bilo samo rad i rad, ali evo napokon imam osjećaj da se sve završava i dolazi taj dio kad možemo da vidimo plodove tog našeg rada. Pošto mi je prvi put da proživljavam ovakvo iskustvo, uzbuđen sam što će ljudi napokon vidjeti film – jer je to njegova svrha, ali i što ću vidjeti taj festivalski život, upoznati druge ljude iz svijeta sedme umjetnosti”, priča Radunović u razgovoru za “Play”.

Mladi umjetnik rođen je u Španiji 1992, ali se 2000. sa porodicom preselio u Crnu Goru i u svom prvijencu bavi se između ostalog problemima našeg društva.

“U pitanju je domaća, lokalna priča, pa će je najbolje razumjeti ljudi iz naše zemlje. U iščekivanju sam da vidim kako će da ljudi prime film, da li će im se svidjeti, što im se dopada, a što ne. I da upoznam druge ljude sa domaće filmske scene, jer nisam to studirao i ne poznajem puno njih. Svako koga sam do sada upoznao je bio super, ali bih volio da se upoznam sa još više ljudi iz tog područja”, ističe on.

Radunović je studirao kompjutersku animaciju u Beogradu, režijom se nikada ranije nije bavio, a sve se za njega promijenilo kada je konkurisao za učešće na kursu „Film For Social Transformation“ (Film u službi društvene transformacije).

“Cilj kursa je bio da učesnici nauče kako da prave filmove sa namjerom da doprinesu nekoj pozitivnoj promjeni u svom društvu. Prijavio sam se, ušao u tih 18 ljudi koji su učestvovali na kursu i na kraju smo svi napisali scenario, a pet najboljih projekata je izabrano za finansiranje, među kojima se našao i moj. Kako mi se ukazala prilika odlučio sam da napravim film, kad već postoji neka mogućnost”, prisjeća se novi crnogorski reditelj.

U realizaciji njegove ideje pridružili su mu se prijatelji sa pomenutog kursa, kao što su producentkinja Andiseh Namvari, direktor fotografije Gejlen Hamber i majstor svjetla Kajl Šmalenberg. Budžet od oko 14 hiljada eura iskorišćen je efikasno, snimanje je obavljeno za 24 dana, a u filmu igraju naturščici.

“Gro ekipe je činilo nas šestoro, većina bez ikakvog iskustva. Snimatelj zvuka Ivan Mihoci, moj prijatelj iz Hrvatske, je imao tu najviše iskustva. Snimanje smo čak završili ispod planiranog budžeta, pa smo višak novca iskoristili za postprodukciju. Efikasno smo radili jer je cijela ekipa radila na volonterskoj bazi. Vjerovali smo u projekat i htjeli smo da napravimo film koji će, nadamo se, doprinijeti nekim pozitivnim promjenama, da će bar pokrenuti neke razgovore u našem društvu. Mnogo nam je individualaca i firmi izašlo u susret i bez njihove pomoći ne bismo uspjeli”, objašnjava Radunović.

Odluka da u filmu igraju naturščici jeste bila uslovljena i malim budžetom, ali reditelj naglašava da je sa njima odlučio da radi prije svega iz stilskih razloga.

“Htio sam da film ima dosta realan osjećaj kad ga neko gleda, kao da stojite sa strane i gledate kako se nečiji život odigrava, onako pomalo dokumentaristički. Naravno, mislim da ima jačih i slabijih trenutaka po tom pitanju, ali mislim da sam napravio pravu odluku. Recimo glavni glumac Savo Šćepanović je moj kum, mi smo drugovi iz osnovne škole i većina ljudi u filmu su poznanici i porodica. U filmu mi igraju otac, sestra, stric... (smijeh) Pokušavali smo da biramo ljude koji donekle imaju veze sa tim ulogama. Prave konobare za uloge konobara, prave apotekare, da bi im što lakše legla ta uloga i da bi im to što prirodnije izgledalo na ekranu”, pojašnjava Radunović.

“Lijenština” prati Miloša (Šćepanović) koji je razdvojen od svoje supruge (Milica Šćepanović) i nije mu dozvoljeno da vidi sina jer nije u mogućnosti da plati alimentaciju. Tokom pokušaja da riješi svoju situaciju on se suočava sa predrasudama, apatijom, korupcijom i drugim ekonomskim i društvenim problemima Crne Gore dok biva obilježen “titulom” iz naslova.

“Film nosi naslov ‘Lijenština’ ironično zbog tog stereotipa, jer vjerujem da crnogorski narod nije zaslužio da nosi tu titulu. Mislim da je situacija zapravo drugačija, ali da može da drugačije izgleda drugima zbog nekih stvari koje će ljudi vidjeti u filmu. Kroz film se provlači više tema koje se u trejleru ne vide, ali ne bih o njima puno pričao prije izlaska. Mislim da film nema jednu veliku poruku, već par stvari koje se provlače i mislim da će mnogi kod nas i u regionu moći da se pronađu. Vjerujem i pokušao sam da to približim što je više moguće, da je u pitanju je vrlo uobičajena situacija velikog broja ljudi kod nas”, zaključuje reditelj.

Filmovi mogu da mijenjaju ljude

Priča “Lijenštine” i način na koji je ispričana evocira djela autora kultnih socijalnih filmova kao što su braća Darden i Ken Louč. Polaznici kursa bili su uslovljeni da budu društveno angažovani, ali Radunović kaže da ga takve teme svakako zanimaju.

“Svi mi učenici tog kursa smo došli tu jer smo vjerovali da bi trebalo da film bude zanimljiv i uzbudljiv i lijep za gledanje, da drži pažnju - to je veliki dio onoga što čini film, ali je film i vrlo snažan alat preko kojeg možemo da našu kulturu podijelimo sa drugima i na taj način, uočavajući sličnosti koje proživljavamo u svakodnevici, razvijemo saosjećanje jedni prema drugima. Preko filma stvarno možemo da doprinesemo na neki način. Postoje filmovi koji su uticali na zakone u državama, koji su promijenili živote miliona ljudi. Ja naravno ne očekujem da će ovaj film imati takav uticaj, ali ako na bilo kakav način doprinese bilo što pozitivno, to je za mene ispunjenje cilja”, pojasnio je on.

Već spremne ideje za naredno ostvarenje

Radunović se slučajno obreo u svijetu filma, ali kaže da mu je to uvijek bilo interesantno i pored toga što se nije ranije bavio tim poslom. U budućnosti se nada da će ostati u ovim vodama.

“Nemam još konkretan plan naravno, još je rano, ali imam grube ideje za scenario za sljedeći film”, otkriva on.

To ne znači da ga privlači samo pisanje, Radunović zapravo kaže da prije vidi sebe iza kamere, ali i da mu odgovara kad ima kontrolu nad oba segmenta.

“Nikad nisam dobro pisao, na pismenim iz maternjeg nikad nisam dobijao visoke ocjene. Ali pisanje scenarija mi je dosta lakše, između ostalog zato što se piše u slikama, tačnije opisuju se slike koje bi se kasnije snimale za film. Mislim da mi možda više leži režija, ali bih volio da radim i jedno i drugo. Volio bih da za sljedeći film opet radim i režiju i scenario”, zaključio je on.

( Stefan Strugar )