Mercedes A-klasa W168: Neizbrušeni dijamant

Izuzetna praktičnost malog mercedesa revolucionarne koncepcije, ide u paketu sa, za proizvođača iz Štutgarta, netipično slabom finalnom obradom

2856 pregleda10 komentar(a)
23.10.2013. 09:42h

Krajem prošlog vijeka Mercedes je otvorio novu stranicu svoje istorije. Godine 1997. prvi put je u ponudu njemačkog proizvođača ušao kompaktni gradski automobil dužine od samo 3,6 metara.

Ipak, da to ne bi bio samo još jedan običan gradski auto, Mercedes je u njemu predstavio revolucionarnu sendvič koncepciju, koja je u slučaju sudara štitila putnike tako što su im motor i mjenjač išli ispod nogu.

Danas je ovaj mali mercedes vrlo popularan na tržištu polovnih vozila, a mi smo istraživali šta se krije iza njegove relativno povoljne cijene i trokrake zvijezde na maski, u čemu su nam pomogli specijalisti iz ovlašćenog Mercedesovog servisa koji radi u sklopu firme “Ljetopis Automotive”.

Ova mašina je vrlo prijatna za vožnju, u prosjeku troši oko šest litara nafte, ali je prilično bučna za standarde premijum klase
Ako nikada nijeste ulazili u ovaj visoki autić, iznenadili biste se koliko je njegov enterijer prostran. A-klasa može da se preveze dvije visoke i dvije niže osobe i njihov prtljag, a glavna osobina je sjajna varijabilnost, čak i za ono vrijeme.

Zadnja sjedišta, na primjer, mogu da se potpuno izbace iz auta. Zbog sendvič karoserije, putnici sjede visoko, što daje odličnu preglednost. Međutim, visina automobila je u početku stvorila probleme koji su već postali legenda.

Naime, tokom prezentacije automobila na takozvanom testu sjevernog jelena jedan švedski novinar je uspio da prevrne A-klasu.

Mada su brojna ispitivanja nakon toga ukazala da su tome doprinijele neke nestandardne okolnosti, i da to više niko u testnom centru nije uspio da uradi, Mercedes nije želio da se igra sa ugkedom, već je u sve automobile ugradio ESP sistem, pa danas ne postoji više ni jedna A-klasa bez ovog uređaja.

U ponudi A-klase bilo je četiri benzinska i četiri dizel modela, a kod nas je najzastupljenija dizel varijanta A170 CDI, koja je prije redizajna 2001. godine raspolagala sa 90, a kasnije sa 95 KS i velikim obrtnim momentom od 180 Nm.

Ova mašina je vrlo prijatna za vožnju, u prosjeku troši oko šest litara nafte, ali je prilično bučna za standarde premijum klase.

Tvrda plastika po kojoj ostaju ogrebotine, dosta prosti prekidači i veliki zazori između spojeva su sve, samo ne tipični za jedan mercedes
I pored svih ovih pozitivnih osobina, svako vozilo ima neku boljku. Koje su slabe tačke A-klase?

“Zbog produžene konstrukcije motora, on se oslanja na šasiju u četiri tačke, a nosači su izvedeni od aluminijumskog i gumenog dijela. Zbog upotrebe vozila po lošijim putevima, i cimanja motora uzrokovanog naglim ubrzanjem i kočenjem, dolazi do slabljenja tih nosača, ali to do izražaja dolazi tek nakon 250 hiljada kilometara”, kazali su nam u ovlašćenom servisu. “Desi se ponekad da dođe do otkaza poluosovine, ali to su vrlo rijetki slučajevi.”

“Kod benzinskog modela A150 protokomjer je izveden u zajedničkom kućištu sa kompjuterom motora, pa ih je potrebno mijenjati u kompletu, ali smo u praksi imali vrlo malo slučajeva da je došlo do otkaza protokomjera, i to kod vozila sa italijanskog tržišta sa nepoznatom kilometražom”, objašnjavaju serviseri.

Kod dizel motora protokomjer je izveden posebno, a za njegovo dobro stanje bitno je da se auto redovno servisira, jer je zaprljan filter vazduha glavni uzrok oštećenja protokomjera.

Kupce polovne A-klase bi mogao pomalo da razočara enterijer, koji i pored svoje fenomenalne koncepcije i prostranosti, ne zadovoljava zahtjeve premijum klase u pogledu kvaliteta materijala (što je Mercedes izmijenio u narednim generacijama, posebno u najnovijoj).

Tvrda plastika po kojoj ostaju ogrebotine, dosta prosti prekidači i veliki zazori između spojeva su sve, samo ne tipični za jedan mercedes.

Spoljašnjost je malo osjetljiva na odbijene kamenčiće, koji zbog dosta vertikalnog prednjeg dijela automobila jače udaraju u lim i ljušte farbu. Međutim, korozije nema zbog izuzetno dobre zaštite u proizvodnji.

Redovno održavanje A-klase podrazumijeva samo mali godišnji servis koji košta 95 eura za model A170 CDI, jer se za distribuciju koristi lanac umjesto kaiša. Ipak, kada se čuje zveket iz prostora motora, to je znak da je došlo vrijeme za promjenu lanca ili lančanika.

Ako pređete preko navedenih nesavršenosti, i odlučite se da ova A-klasa bude vaš naredni auto, serviseri preporučuju da prije kupovine posjetite ovlašćeni servis gdje će stručno osoblje provjeriti stanje auta i dati vam pravi savjet da li se radi o pravom izboru ili ne.

Motor ne mora da se vadi

“Ustaljeno je vjerovanje da je, zbog specifične konstrukcije A-klase, za bilo kakvu intervenciju potrebno vaditi motor. To je samo djelimično tačno i odnosi se, na primjer, na zamjenu kvačila”, kažu u servisu.

"Kod gotovo 70 odsto zahvata, zahvaljujući upotrebi specijalnih alata i radnog stola, mi u ovlašćenom servisu ne vadimo motor, već ga na nosaču samo malo spustimo i sve uspijevamo da odradimo za mnogo kraće vrijeme, što na kraju stvara mnogo manji trošak za klijenta nego kad se ti zahvati rade u neovlašćenom servisu. Nije isto potpuno izvaditi motor ili ga samo malo spustiti i za manje od sat vremena zamijeniti anlaser, alternator, lanac, kaiš, natezač ili drugo.

Održavanje nikad povoljnije

To što se radi o mercedesu, ne znači da sutroškovi održavanja A-klase W168 noćna mora za vlasnika. Ovlašćeni servis je svoj cjenovnik maksimlano prilagodio aktuelnim ekonomskim prilikama, i troškove održavanja starijih vozila sveo na apsolutni minimum.

Tako redovni servis benzinskog modela A160 (ulje, filter ulja, filter vazduha i rad) sada košta 65 eura, a ovo isto plus filter goriva kod dizel modela A170 staje 95 eura.

Akcijom su obuhvaćeni i potrošni djelovi, pa par prednjih pločica košta 67 eura, kočioni disk 42 eura, prednja stopa motora 25 eura, a zadnja 37 eura.

Galerija