Predrasude i mržnju nose iz porodice

"Ja njih pitam - šta im je smetala Parada, zašto su meni koja sam bila tamo htjeli da razbiju glavu“, kaže direktorica Sigurne ženske kuće

117 pregleda87 komentar(a)
Parada Ponosa Podgorica, Foto: Luka Zeković
22.10.2013. 06:59h

Mladići koji su u nedjelju napravili haos u Podgorici zbog Parade ponosa mržnju i predrasude su ponijeli iz porodice i najbližeg okruženja, to je dio njihove svakodnevice, a mlade je lako pridobiti da budu „nastavljači ideja” kojima su okruženi.

To je rezime ocijena psihologa i psihijatara koje su „Vijesti“ juče kontaktirale.

Na prekjučerašnjoj Paradi ponosa, policija nije dozvolila grupama huliganima da se približe učesnicima, ali su oni na više mjesta demostrirali rušilački nagon, sukobili se sa policajcima, povrijedili 20 njih i načinili veliku materijalnu štetu. Privedeno je 60 osoba, od kojih je 21 maloljetna.

“To je period buntovništva. Mi odrasli tretiramo ih kao djecu, a tražimo odgovornost kao da su odrasli. Ni mi odrasli nijesmo često sigurni u svoje odluke i postupke, pa kako bi bili mladi"
“Parada je iskorišćena da se pokaže nasilje i mržnja. Ona je iskorišćena kao očevidan razlog, a razloga je u stvari mnogo, počev od straha od različitih seksualnih aktivnosti, od prepoznavanja sebe u seksualnoj različitosti, pa do imitiranja autoriteta i ideintifikovanje sa njima”, smatra psihološkinja Maruška Drašković.

Komentarišući učešće velikog broja maloljetnika, Draškovićeva kaže da su oni „nastavljači ideja i nasilja“ kojim su okruženi u svom kraju, da su najvjerovatnije zadojeni negativnim idejama i da je lako pridobiti ih za ovakve akcije.

Načelnica Odjeljenja za bolesti zavisnosti Specijalne bolnice za psihijatriju u Kotoru Marina Roganović kaže da su agresivni bili uglavnom adolescent, koji su još u periodu sazrijevanja.

“To je period buntovništva. Mi odrasli tretiramo ih kao djecu, a tražimo odgovornost kao da su odrasli. Ni mi odrasli nijesmo često sigurni u svoje odluke i postupke, pa kako bi bili mladi. Agresivna ispoljavanja prisutna su od rođenja jer se dijete rađa sa agresivnim potencijalom. Najveći dio ispoljavanja se uči u interakcijama sa roditeljima i socijalnom sredinom. Bitno je biti svjestan poruka koje se šalju djetetu. Pitanje o Paradi ponosa ujedno daje i odgovor. Da li mi odrasli imamo stav i kakav. Postoji li homofobija u Crnoj Gori ili ne. Ako postoji, sigurno prenosimo svoj stav i svojoj djeci jer smo mi odrasli modeli njihovog ponašanja”, smatra Roganović.

Doktorka Roganović napominje da je ranije odgovor bio da su mladi nasilnici ili napušteni od porodice ili prezaštićeni, a da je danas veći uticaj grupe vršnjaka lično ili preko Fejsbuka:

“Zato su im odluke ponekad nepredvidljive, a ponašanje pogrešno. Jedan od razloga je i dosada, često su bez obaveza i ne mogu da kanališu svoju energiju koja je u tom uzrastu ogromna. Nemaju zdravu komunikaciju i ne vode zdrav život. Za taj dio omladine mi svi snosimo odgovornost”.

"Ja njih pitam - šta im je smetala Parada, zašto su meni koja sam bila tamo htjeli da razbiju glavu“, kaže direktorica Sigurne ženske kuće
I direktorica „Sigurne ženske kuće“ Ljiljana Raičević djelimično ima sličan stav: “Umjesto pritvora, ja sugerišem da se sa tim mladim ljudima razgovara jer oni nose nasilje iz kuće, iz kraja, homofobiju su naučili od nekoga u svojoj blizini. Ja njih pitam - šta im je smetala Parada, zašto su meni koja sam bila tamo htjeli da razbiju glavu“.

Iza svega stoji, kako smatra Raičević, neobrazovanost, predrasude, nezadovoljstvo sopstvenim statusom. „Godinama se borim protiv nasilja u Crnoj Gori i znam da njega ima u svakoj drugoj-trećoj kući. Što ta djeca čuju u kući, iz kojih su slojeva“, pita Raičević, zaključujući da i iza ovoga stoji neka politika.

Sociolog Ivan Radojičić poručio je juče da se stidi ispada mladih na paradi.

“Jučerašnji događaj je skandalozan i to je na neki način realna slika Crna Gore. A za to su krive jednako vladajuća koalicija, kao i Srpska pravoslavna crkva, sa istom težinom odgovornosti koju ima i vladajuća politika”, rekao je Radojičić agenciji MINA, sugerišući “osveštenja mladih umjesto hramova”.

On je rekao da je ogorčen, a kao sociolog smatra da je to rezultat ukupnih procesa u posljednjih 30 godina u Crnoj Gori:

“Povorka nije uspjela, nego je pokazala i nešto drugo, gdje je Crna Gora danas, iako je sve crnogorsko obezbjeđenje bilo na ulicama”.