Sumnjivi kapital na vratima raja: Kad doniraju Subotić i Keljmendi

„Crkva pamti dobrotvora Stanka Subotića iz Uba“, piše na mermernoj ploči pokraj glavnih vrata Hrama Hrista spasitelja u ovom srbijanskom gradiću. Privilegiju da njegovo ime bude uklesano u zid crkve Subotić je zaradio zahvaljujući novčanim donacijama za izgradnju ovog hrama kojeg Eparhija valjevska opisuje kao jednu od najljepših građevina u „pravoslavnoj Vaseljeni“.

Međutim, Subotić nije bio na ceremoniji osvještenja ubske crkve u septembru 2011. godine. Ovaj veletrgovac cigaretama je u to vrijeme živio u Švajcarskoj, a dolaskom u Srbiju bi rizikovao da bude uhapšen. Subotić je još 2007. godine u Beogradu optužen za šverc cigaretama, a za njim je bila raspisana i Interpolova potjernica koja je važila do sredine prošle godine.

Vjerske zajednice u Srbiji i Bosni i Hercegovini (BiH) su u proteklih dvadeset godina uzimale priloge od osoba koje su se bavile poslovima koji nisu u skladu sa božijim zapovijedima, pokazalo je istraživanje novinara centara za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva i Beograda (CIN/CINS).

Pojedini donatori crkava i džamija već su bili osuđeni zbog kriminala, a protiv nekih su bile podignute optužnice ili su bili predmet istrage tužilaca. Uz Subotića, donatori su bili i: Boško Radonjić, Tasim Kučević i Naser Keljmendi.

Dok je pred Specijalnim sudom u Beogradu vođen proces protiv Subotića zbog utaje milionskih carina i poreza državi, Valjevska eparhija je veličala bogatog Ubljanina. Eparhija je na svojoj internetskoj stranici objavila da je svečana trpeza ljubavi, završni dio ceremonije osvještenja ove crkve, bila posvećena Subotiću i ostalim dobrotvorima.

Tokom besjede patrijarhov vikarni episkop Atanasije je ubsku crkvu nazvao „vratima raja“, a vladika Milutin je kazao da naročite i posebne zasluge za njenu izgradnju ima Stanko Subotić. Eparhijsko glasilo prenosi da je ove vladikine riječi mnogobrojni narod pozdravio aplauzom.

Nepuni mjesec dana nakon crkvene ceremonije Subotić je, kao vođa grupe koja je švercovala cigarete u Srbiji tokom 1995. i 1996. godine, u odsustvu osuđen u Beogradu na šest godina zatvora. Na štetu budžeta stekli su 28 miliona eura i skoro 8 miliona američkih dolara, navedeno je u optužnici.

Početkom ove godine presuda je poništena, a Subotić se ljetos vratio u domovinu gdje mu se sudi u ponovljenom postupku, po optužnici za šverc cigaretama.

Starješina hrama u Ubu nije želio razgovarati o Subotićevim prilozima, a ni iz sjedišta Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Beogradu nisu odgovarali na zahtjev novinara za razgovor o donatorima hramova i njihovim prilozima.

Darežljivi Keljmendi

Kada su stanovnici naselja Plandište na Ilidži kod Sarajeva krenuli u izgradnju džamije, veliku darežljivost je pokazao Naser Keljmendi, glava albanske porodice koja se od dolaska u Sarajevo nakon rata često sukobljavala sa suparničkim klanovima.

Keljmendi je 2003. i 2004. godine na Plandištu kupio dvije kuće.

Kamen temeljac za džamiju u ovom naselju položen je u maju 2008. godine, a Keljmendi je među prvima donirao novac. Gradnjom džamije je rukovodio Nezim Halilović Muderis, zvaničnik Islamske zajednice. On nije želio govoriti o tome jer, kako je kazao, džamija nije službeno otvorena.

Na internetskoj stranici Rijaseta piše da se džamija od 2010. godine koristi za obavljenje dnevnih molitvi i vjersku pouku djece.

Medžlis Islamske zajednice u Sarajevu nije bio uključen u prikupljanje novca za gradnju, a sekretar ove institucije Esad Karahmet je kazao da je Kejlmendi donaciju uplatio direktno firmi Rasno-Meka Company iz Sarajeva koja je gradila džamiju.

„Mi nikada nismo ništa tražili od njega. Nismo mu dali zahvalnicu jer nismo s njim direktno komunicirali“, objasnio je Karahmet.

Zamjenik direktora građevinske firme Esad Hasanović je kazao da je Kejlmendi jedan od najvećih donatora džamije sa prilogom od oko 100.000 konvertibilnih maraka.

Keljmendi je u maju 2013. godine uhapšen na Kosovu na osnovu Interpolove potjernice koju je za njim raspisao Sud BiH. Tužilaštvo BiH ga sumnjiči za likvidaciju Ramiza Delalića Ćele, vođu suparničkog klana u Sarajevu, i trgovinu drogom.

Sud je blokirao njegove nekretnine u Sarajevu, uključujući i kuće na Plandištu. U zahtjevu za blokadu Tužilaštvo BiH je navelo da će tokom postupka protiv Keljmendija dokazati da je imovinu stekao trgujući drogom.

U vrijeme kada je dao donaciju za izgradnju džamije, protiv ovog kosovskog Albanca i njegovih sinova vođeno je više istraga zbog ubistva, oružanih obračuna i nasilničkog ponašanja, a njegov polubrat i dvojica sinova bili su osuđeni za nezakonito posjedovanje oružja i nasilničko ponašanje.

Rijeset Islamske zajednice u Sarajevu je u pisanom odgovoru novinarima naveo da ova vjerska zajednica nema instrumente za provjeru imovine donatora. Navode i da bi za Islamsku zajednicu bile neprihvatljive sve donacije osobe koja je imovinu stekla na nedozvoljen način, poput prodaje narkotika.

Profesor islamskih nauka u Sarajevu Hilmo Neimarlija kaže da Islamska zajednica nema pravo da prihvata novac sumnjivog porijekla te da je dužna voditi računa o stavu javnosti na osnovu kojeg se može suditi o namjerama donatora.

Prema njegovim riječima, starije generacije bosanskih muslimana bi uvijek izabrale da grade skromnu džamiju svojim novcem, umjesto neke velelepne koju bi finansirali drugi, novcem sumnjivog porijekla. On pojašnjava da su nastupile promjene u društvu, jer su materijalni interesi prevagnuli u odnosu na univerzalne vrijednosti u koje, objašnjava on, spada i pošteno sticanje imovine.

„Vjera koja se može prodati nije vjera“, kaže Neimarlija.

Galerija

( CINS )