Podijeljena Amerika: Budžetska kriza kao nastavak građanskog rata

Lešinari kruže nad Vašingtonom. Glavni problem kada je riječ o budžetu jeste sukob oko reforme sistema zdravstvenog osiguranja predsjednika Obame.

Stručnjaci, međutim, smatraju da je suštinska kriza još dublja.

Sjever protiv Juga. To je dio istorije Sjedinjenih Američkih Država. Ali građanski rat se vodi i danas, smatra Stiven Rihter, urednik internet-magazina „Globalist“.

„Morate biti svjesni činjenice da ljudi koji se danas protive Obaminoj reformi zdravstva i koji pokušavaju blokiraju dogovor o budžetu, dolaze iz istih država koje su nekad pokušavale da sačuvaju ropstvo.“

Tada se radilo o jedanaest južnih država. Danas se njih deset protive zdravstvenom osiguranju za siromašne.

„Morate biti svjesni činjenice da ljudi koji se danas protive Obaminoj reformi zdravstva i koji pokušavaju blokiraju dogovor o budžetu, dolaze iz istih država koje su nekad pokušavale da sačuvaju ropstvo“

„Tu su sve te južnjačke države, osim Arkanzasa. Sukob iz 1865, kada je navodno završen građanski rat, nastavlja se do danas“, ocenjuje Stiven Rihter.

Taj stari sukob ogleda se u aktuelnom sporu oko budžeta. „Povod je to što se zemlja mijenja“, objašnjava Rihter. Naime, oko polovine djece u SAD pripadaju manjinama kao što su Afroamerikanci, Južnoamerikanci i Azijati.

„Struktura zemlje iz osnova se promijenila i ljudi na to nisu spremni. To se vidi u južnim državama, kod starijih bijelaca, koji su izgubili svoje poslove u sektoru proizvodnje“, kaže Rihter.

Njihov bijes upravljen je prema predsjedniku koji je crnac i koga proglašavaju socijalistom. „To je sve samo na površini. Radi se u stvari o pokušavju da se u Sjedinjenim Državama spriječe promjene – one sociološke, društvene…“

Borba protiv snažne centralne vlade

Slično gledište ima i politikolog Džejms Turber sa Američkog univerziteta u Vašingtonu. Građanski rat se i dalje odigrava u redovima konzervativaca, kaže on „a vode ga političari koji su sasvim na desnici.

Oko 30 do 40 njih se u Predstavničkom domu Kongresa bore protiv onih koji su konzervativni, ali ne i radikalni.“

U slučajevima kao što je trenutni sukob oko budžeta ima malo šansi za kompromis. Umjerenih političara nema.

„Prije trideset godina, oko 30 odsto članova Kongresa pripadalo je umjerenoj struji. Oni su bili ključni da bi se nešto uradilo. Danas je to samo oko dva odsto.“

Paralele sa građanskim ratom

Zapravo, sličan odnos vladao je i 1860, uoči izbijanja građanskog rata, podsjeća Turber. Gorivo za konflikt su izborni okruzi – oni se prekrajaju svakih deset godina, nakon popisa stanovništva. Granice povlači partija koja je trenutno na vlasti u toj državi.

Da bi se osigurala većina, biračko tijelo se raspodeljuje za račun stranke. Posljedica toga jeste da se prave borbe između rivala dešavaju tokom izbora za kandidata unutar partije, koji se u SAD zovu „primarni izbori“. Na njima lakše pobjeđuju kandidati koji naginju ekstremizmu.

„Za političare u primarnim izborima glasaju birači koji su sasvim lijevo ili sasvim desno“, objašnjava Turber. „U principu, ti izbori ne odražavaju stavove širokih masa.“

Stvari mogu da funkcionišu i drugačije, što se vidi na primjeru Kalifornije. Tamo postoje posebne komisije koje se brinu da u izbornim okruzima budu zastupljene razne grupe. Ali ni to nije dovoljno.

„U Predstavničkom domu Kongresa ima možda pedesetak mjesta koja se mogu osvojiti. Za ostala se uvijek zna kojoj će partiji pripasti“, kaže politikolog Turber.

Poplava secesionista

Među ekstremnim konzervativcima u Teksasu već se govori o „Republici Teksas“, 11 izbornih okruga u Koloradu već planiraju „Novi Kolorado“, a i na sjeveru Kalifornije pominje se secesija

Ideološki rovovi su sve dublji, upozorava Turber.

„Ovo cijepanje je izraženije među političkom elitom, nego u narodu. Trenutna struktura nije zdrava za našu demokratiju.“

Nekadašnji građanski rat mutirao je u igralište za radikalne političare. Za deaktiviranje te tempirane bombe neophodna je reforma, smatra Rihter.

„Ako ova zemlja želi da postigne unutrašnji dogovor, mora da ima izborne okruge u kojima živi prosječna mješavina stanovništva – dakle ne samo liberalne i konzervativne izborne jedinice, koje produbljuju podjelu ove zemlje i uništavaju originalnu ideju Amerike.“

U svjetlu sukoba o budžetu, kritičari vlasti idu i korak dalje – oni sanjaju o odvajanju od centralne vlade, o sopstvenoj autonomiji gdje neće biti obaveznog zdravstvenog osiguranja i ograničenja prometa oružja.

Među ekstremnim konzervativcima u Teksasu već se govori o „Republici Teksas“. Jedanaest izbornih okruga u Koloradu već planiraju „Novi Kolorado“, a i na sjeveru Kalifornije pominje se secesija.

Tamošnji aktivisti žele da se osamostale od države koja se koncentriše na privrede metropole, kao što je „Silicijumska dolina“ i Los Anđeles.

„Tokom građanskog rata, Južnjaci su željeli da se odvoje od Sjedinjenih Država. Sada se to dešava po cijeloj zemlji, a ne samo na jugu“, tvrdi Rihter.

„Svaki konzervativac koji živi u nekoj oblasti neke od saveznih država, misli da mora da postane nezavistan. To je podlo.“

Galerija

( Deutsche Welle )