Božiji ratnici

Baš mi je muka od pojanja i mirisa tamjana, koje su nam sparićali pozicionari i opozicionari slinavljeći u prvom radu moćnog patrijarhata, muškog mača, raspela i kubure kojim ugrožavaju žene i budućnost svijeta. Taj govor donese miris gareži, krvi i zapaljenih tjela i kostiju koji vire iz svake škrape, njive i grada, devedesetih. Ti povici, ešaloni muške mržnje, fatve ili anateme, provioriše nad nama. Sline političari pozicije i opozicije, sve uparađeni i ponizno ljube ruku onima koji ih nisu oprali od srednjeg vijeka od svih zločina i zlodjela, nepravde koju su nanijeli ljudima, urušavajući ono krhko državno tkivo, muteći sekularizam i pravoslavni fundamentalizam, osvještajući grabež sopstvenu, pljačkajući porezom našim nasušnim ono jada od građana i građanki. Ni političari ih ne opraše. Do juče razapinjahu na kočeve i tupe noževe, od danas nam crna koalicija opet prodaje mir koji se traži ratom. Temelj Crne Gore je rat - i to je istina. Mantijaši svih boja su se ujedinili. Popovi i političari. Uortačili se od Kalemegdana na 5. oktobar 2013, ovjerili Koštuničinim programom koji je svojom politikom ubio ono malo nepostojeće demokartije, sve sa premijerom nekog marta, siledžijstvom naprednjaka, novaka, pa mantijaju po Crnoj Gori zajedno, prijeteći smrtima. Političari/bogići, halapljivo služe vjeronauku, prispjeli sa nekih striptiz zabava, trafikeri ženskih butkica i nogica, materica i sisa, dođoše da sa duhovnikom dogovore novu kolateralnu štetu. I jedni i drugi služeći se strahom i prijetnjom. Glavni poglavar treba da razmisli koliko prostorija da odvoji za političare, u novosagrađenom objektu da bi se uredile kancelarije u kojima će moći biti božiji pioniri i novomučenici. Neka tamo i ostanu. Svi su na plati pravoslavlja. Ali sa našim parama. Pusti ministar obrazovanja, raspusti djecu iz škola da se nadahnjuju. Imali su što da pričaju tatama i mamama koji su raspušteni iz škola, isto tako, kada su AB revolucionari jahali devedesetih. Imaće što da nam kažu kada budu jednog dana pisali istoriju od koje drhti svako ko nije pod skutima boga i izabranoga naroda (o kojem se god radilo meni su svi isti). Eto prilike da se upišu, ne bi li znali kako da glasaju sjutra kada za to budu imali priliku. U ime premijera, poglavara i ministra AMIN. Ministre, pade ti obrazovanje i znanje, pred hramom. Ministarka nauke je dan prije bila na drugom mjestu, zaboravljajući da je suština nauke da sumnja, pa i u samu sebe, pljeskajući kamenu temeljcu za još bogomolja, da se osigura glas i s te strane. Stipendija nemamo, niti para za naučna istraživanja, niti za obrazovanje. Mora biti da političarime ne ponestaje promašaja, pa bolje se dodvore lideru ispunjavajući zadatak - vatanja svega što glasa - bez glasa. Pokopana je nauka u ime vjere. Ne pade nam na pamet da pisnemo u lice njihove moći a zemlju su stavili u nultu tačku. Političari i popovi grade dvadeset godina grobno mjesto državi.

Nesreća ove zemlje najavljena je pojanjem mantija, i evo ih opet u horu u ime najvećih ciljeva, pjevaju o najvećem istorijskom događaju, već pod ruku dogovoreni da nas torpeduju u nebeske visine, vjerujući kako roblje slabo pamti i ponizno moli. I ide kolona koja zavijaja o smrti, puštajući to crnilo, tu korotu na sve naše sinove, braću i muževe - dajte da nas zagrle mantije kako bi nas naučile da bolje koljemo i davimo sve koji ne misle kao mi. Sve druge kojima ćemo da vičemo kako su sotone i đavolje rabote. Dajte da nas zagrle mantije kako bi nas uspavale jer su smislili opet lelek i vapaj. Lupeži, lažovi, miropomazani zlostavljači, ubice i zločinci. Klub neosuđenih gentlamena… Jesmo li svjesne da je nebo iznad Crne Gore bilo tamno jer smo sve poletjele u nebo kao vještice dok su nam tjela parali njihovi vatrometi/automati i brojanja, pojanja. Računaju na sve naše materice, zato im je vlast pomogla da nam djecu izvedu iz škola. Vlast je ribala među glasačima i lako će da pripusti manitajše da nam kade djecu “pravom” vjerom, dok ima glasača i na toj strani. Glavna mantija će da uputi vjerne kome i kako da pomognu, dok dps, pomaže njihove džepove. Pitam novooformljeni skup roditelja u sve tri kanonizovane vjere, čemu se uče njihova djeca u crkvama? Kojeg su se dobra tamo naučili? Koje posledice ima na razvoj dogma u kojoj ima mjesta samo za jedno/g a svi drugi su oni, neprijatelj… Dogma zbog koje se ne sumnja. Pitaju li se što će ako nejaki ministar na mig vlasti uvede to crnilo u obrazovanje? Misle li da treba li podržati naredni korak da nam vjeroučitelje uvedu u razrede da ih osvećuju, kako rekoše, od pojma osveta? Da nam djecu uče da idu za njima. I kao vjernici/ce i kao glasači/ce. Bez odgovornosti. Vlast i opozicija imaju istu močugu, vjerona(k)uku. Vrebaju iz mraka svojom tanatofilijom. Sve ovo opasno utiče na naše nerazvijeno društvo, nepostojećeg demokratskog kapaciteta i prerazvijenog crkvenog uticaja kojem se vlast udvara. Od njihovog zagrljaja, žene, čeka na zemlji truba, kama i logor - rat muškaraca koje vole da pretvore u ubice. Misli li svaka od nas svaki dan kako nam djeci uzimaju krv i mjere kosti kako im crtaju smrti na čela - drogom i puškom, perom i litanijom iz svih crkvenih dvorišta, pipkanjem i zlostavljanje po mraku iz svih niša crkovnih i svjetovnih. Pravoslavna džamahirija ili bilo koja druga - ne marim za boje, računa na krv i znoj ženskog tijela. Nema mudraca samo madraca. Lako će se ukinuti pravo na abortus. Uz ferman političara, koji ipak najače kače.

Evo nešto protiv magle: Rat se sprema kada se političari pretvore u popove i glume bogove i kada se popovi pripušte u politiku. Spremaju nam veliku vatru u kojoj će da gore sva naša prava i posebnosti-mnoštvo različitosti, i sve/i smo već mrtvi i sivi. I ludi proglašeni, i bolesni i osuđeni. Možda muškarci ne poznaju svoje neprijatelje - ja ga kao žena znam on je uvijek isti nosio haljinu svešteničku, uniformu vojnu, državničku kutu, sportski dres, odjelo činovnika, šešir učitelja, žezlo gospodara, medicinsku dogmu... uvjek je isti uronjen u moć koju mu vlast daje koju on može da uništi kao što ovaj vrli razred politički u našim okvirima uništavaju državnu materiju komadajući je pred mantijašima. Muškarcima i ženama u Crnoj Gori - oni nas kaparišu za svoje ciljeve. Svaki put su to uradili - ne dajte se prevariti ponovo. Ni za vjeronauke, ni za izbore. Ni u ime rata. Ono što mi je strašno u ovom svemu jeste to da nam se ovo već dogodilo. Božiji ratnici i božiji radnici su se opet našli na istom mjestu i izbrisali granicu. To je opasno.

P.S. Naše društvo vode poremećeni ljudi za poremećene ciljeve. Čini mi se da nas vode manijaci za manijakalne ciljeve i čini mi se da me mogu skloniti pod izgovorom mog ludila jer to govorim. A to je upravo ono što je u vezi s tim najluđe. (Džon Lenon)

( Ervina Dabižinović )