EU kao pitbul, kad se dočepa afere, ne pušta

To što se afera “Snimak” našla u zaključcima Izvještaja o napretku Crne Gore znači da će Evropska komisija insistirati na tom slučaju sve dok ne bude zadovoljna onim što je urađeno.

Spominjanje afere “Snimak” u dokumentu EK nije neobično, jer Brisel u izvještajima za svaku od država kandidatkinja i potencijalnih kandidatkinja navodi konkretne slučajeve.

Ton najvažnijeg godišnjeg dokumenta koji EK izdaje o nekoj zemlji uvijek je odmjeren, racionalan i potkrijepljen primjerima.

Konkretno ime nekog slučaja ne navodi se poimenice u zaključcima koji zauzimaju nekoliko stranica zbog metodologije samog rezimea koji mora da bude uopšten, ali ono što piše sasvim jasno govori o tome na šta Brisel i članice EU misle.

U najnovijem Izvještaju o napretku Crne Gore, u zaključcima se navodi da su “događaji posljednjih mjeseci, posebno s navodnom upotrebom javnih sredstava za ciljeve političkih partija, potcrtali važnost toga da se pojača povjerenje građana u državne institucije” i da je “u tom kontekstu, važno osigurati da se istražne radnje hitno i detaljno završe, i da se nakon toga preduzmu odgovarajuće akcije”.

“Gledajući unaprijed, Crna Gora bi trebalo da osigura politički i pravosudni nastavak navodnih zloupotreba javnih fondova za ciljeve političkih partija”, navodi se u zaključcima Izvještaja EK o napretku Crne Gore za 2013.

Primjer Hrvatske

U slučaju Hrvatske, koja je uspješno završila pregovore, najneugodnija kritika zemlji upućena je 2009. zbog “slučaja Glavaš”.

Tada vrlo moćni Ivo Sanader nije uspio posve skinuti s vlasti Glavaša, politički jakog u Slavoniji i osuđenog za ratne zločine. EK u izvještaju nije spomenula njegovo ime, ali je dala tako detaljan opis da nije bilo zabune. U dokumentu EK je stajalo da je “hrvatski Sabor, odugovlačenjem sa skidanjem imuniteta, omogućio poslaniku bijeg iz zemlje nakon što je proglašen krivim i osuđen”.

Ono što je u Hrvatskoj donijelo rezultate, jest stalno ponavljan zahtjev za borbu protiv korupcije i naravno, saradnje sa Haškim sudom.

Kad se realizovala puna saradnja sa Tribunalom, korupcija, koja je bila u sjenci saradnje sa Hagom, odjednom je iskočila u prvi plan.

Tek onda su svi postali svjesni da je Evropska komisija iz godine u godinu, iz dokumenta u dokument, ponavljala da se taj problem mora riješiti na svim nivoima, ali “svakako na visokom nivou”.

To je slučaj i sa Crnom Gorom, gdje se iz godine u godinu ukazuje na nedostatke rezultata u borbi protiv korupcije na visokom nivou.

Tako se u najnovijem izvještaju navodi da bi “Crna Gora trebalo da razvije listu rezultata u kojima bi se vidjelo da se korupcija i organizovani kriminal sistematski istražuju i gone, a to bi trebalo da se odnosi i na ljude na visokim položajima”.

Od ljekara do ministara

Nekadašnji hrvatski premijer Ivo Sanader pokrenuo je akciju. Prvo je palo nekoliko ljekara, a nakon toga, u mnogo većem skandalu, i univerzitetski profesori.

EK je to lijepo pohvalila i ponovo zatražila istragu, hapšenja i kažnjavanja na visokom nivou.

Sanader je ponudio ministra odbrane Berislava Rončevića u “aferi kamioni”. Komisija je to naredne godine, opet, pohvalila i zatražila nove akcije “na visokom nivou”. U toku naredne godine, pao je potpredsjednik Vlade Damir Polančec, a nakon toga i Sanader.

EK je to shvatila kao konačni dokaz odlučne borbu protiv korupcije i ispunjavanje njenih zahtjeva.

U samoj Hrvatskoj, barem u Zagrebu i još nekim gradovima, “plave koverte” doktorima su postale rjetkost. Danas je, na primjer, u Zagrebu operisati koljeno ili kuk moguće kvalitetno, brzo i bez ijednog eura nagrade doktorima. U zdravstvu, a i na univerzitetu, veliki su pomaci nabolje.

Kod Izvještaja o napretku - to je važilo za Hrvatsku, važiće i za Crnu Goru i Srbiju - Komisija, Savjet ili Evropski parlament ne ispuštaju slučaj koji uzmu u zube.

Ne može se neka afera zaboraviti, može se imati krasnih uspjeha, ali Komisija uvijek, u svom godišnjem izvještaju, pita, kolokvijalno rečeno, “što je bilo dalje oko onoga što smo govorili prošle godine”.

Dakle, naveli oni poimenice “Snimak”, ili ga samo detaljno opisali, insistiraće na tome dok ne budu zadovoljni onim što je urađeno u Podgorici.

Galerija

( Ines Sabalić )