Preobražaj i miropomazanje

Uveče su crnogorski političari legli u krevet kao ateisti, a ujutru se probudili kao žestoki vjernici. Eto, dogodilo se i to, iste noći svi su podlegli svevišnjoj sili. Nestala je ostrašćenost iz njihovog govora, sad teže blaženstvu dok iz njihovih usta, svaka riječ zvuči lijepo, kao da samo ponavljaju „Miropomazanje, miropomazanje“.

Nema tog Maksa Broda koji bi sad Kafku spriječio da zgužva rukopis priče „Preobražaj“ kad vidi čudo u Podgorici! Kakve bubašvabe pri crnogorskim političarima?! Nadljudske sposobnosti svojstvene su likovima predsjednika i gradonačelnika. Kafka je govorio o transferu u novo tijelo, a u našoj priči, promijenio se duh, tijelo je ostalo isto. Ipak su bubašvabe zaposjele ljudska tijela. Čekamo samo šta će uraditi Krang kad dobije novo telo i izađe iz dimenzije X na površinu.

Govori se o zaokretu. Nema zaokreta, ova planeta mrdnula nije zbog njih, samo smo mi u dilemi. Šta se to dogodilo? Otkud to da jedan grad sa najrazličitijim mentalitetima, grad koji je u vječitom sukobu sam sa sobom da odjednom postane duhovni centar? Ponekad mi se čini da su Konstantin i svi partijarsi svjetski rođeni baš u Titogradu, odnosno, oprostite, Podgorici. Na par dana je nestala čak i opšta bahatost vozača, blokiran je bio čitav grad, prolaze političari i patrijarsi u crnim limuzinama, a niko ništa. Nema nikog da izađe iz kola i psuje, nema gunđala i onih što su uvijek tu da legnu na sirenu. Kao da je neko čarobnim štapom iznad Podgorice mahnuo i produhovio građane preko noći, i političare takođe. Opet, kao da je miropomazanje riječ nastala baš u Podgorici.

Možda je bilo pravo vrijeme da se napravi mjesto za sve ljude, da se bar na neki način smire siromašni, bolesni i potlačeni, da se ujedine u miru.

Bilo je onih koji se nisu uklapali u sliku iznenadne podgoričke produhovljenosti. Kao da ih neko nije isključio na vrijeme, počeli su da se javljaju sa ostrašćenim izjavama. U narodu postoji savršen izraz za njih: Pripaid Crnogorci. Jednostavno, oni nisu možda obaviješteni o novom kursu plovidbe, pa su nastavili po starom. Gaze po popovima, crkvi, srpstvu, a čak nisu ni svjesni da možda udaraju na svoje „nove“ finansijere. Dvadeset godina traje izgradnja hrama, a mnogi su ga tek sad primijetili. Previše su živjeli u doba Ivana Crnojevića, i bili okrenuti staroj zgradi Vlade. Prepaid Crnogorci su se svoje nacije i države sjetili pred referendum, naravno, kad je bilo fondova, pa su utrkivanjem u izjavama dostigli jedan opasan nivo i pospješili su rađanje crnogorskog nacionalizma. Uspjeli su dakle da stvore tenziju kakva nikad nije postojala u crnogorskom biću, nacionalizam. Tim činom su u sjenci ostali onih nekoliko iskrenih i realnih istoričara koji nisu uspjeli od grlatih i onih željnih slave da svoje ideje i umjerene stavove saopšte narodu. Treba se nadati da će i njihove knjige nekad biti otkrivene u moru tvrdih poveza.

Prepaid Crnogorci su bili lutke u koje se ubaci novac i oni ne zaklapaju, a kad su pri kraju, opet im se doda novi žeton i sve tako iznova. Baš kao na igrici, ubacite žeton u automat i odaberete omiljenog lika. Igrate, on prelazi nivoe, i kad istekne vrijeme, slika se zamrzne. Lik stoji u mjestu, a velikim brojevima počinje odbrojavanje, vrijeme teče i nudi vam se mogućnost da ubacite novi žeton. Oni su mislili da će biti još žetona, pa su istrčali sa izjavama kao samoproklamovani Krstaši, čuvari svega svetog. Međutim, niko im nije gurnuo žeton, nema. Utihnuće lagano, i iz svojih fotelja smišljati kako da se opet prilagode novom kursu. Ali, izgleda da će se svi dugo pitati koji je to novi kurs.

Međutim, sve što se događa poslednjih dana u Podgorici, već se odigralo. Jedna od epizoda iz serijala Otvorena vrata zove se Psiho-drama. Posvađani članovi porodice su na ivici da se međusobno poubijaju. U posjetu im dolazi psihoterapeut koji kao rješenje nudi zamjenu identiteta, savremeni metod sa zapada. Svaki član porodice projektuje se u drugog člana, identifikuje se sa njegovim problemima i počinje da se ponaša kao on. Tako što počinje da razumije tu osobu i njene probleme, dolazi do veće tolerancije i razumijevanja. Terapija kroz postupak igre, i svi glume. Miropomazanje!

Izgleda ipak da i produhovljenost Podgoričana radi na žetone. Svega par dana nakon osvještanja hrama, ispred brze hrane Kruna sinoć su se dva tipa fatala za grlo. Prišlo je odmah nekoliko sugrađana koji se međusobno ne poznaju i počeli su i oni da učestvuju. U Podgorici je ipak sve po starom.

( Đuro Radosavović )